Petar Veliki
Kunsthale u Hamburgu
Prvi ruski car koji je uzeo titulu imperatora doslovno je promijenio izgled zemlje. Osnovao je mornaricu i sagradio Sankt-Peterburg kao "prozor u Europu". Također je ženama naložio da nose odjeću u europskom stilu s dekolteom, a boljarima da obriju duge brade.
Kao mnogi genijalni ljudi, Petar je bio nervozan i sumnjičav. Bio je odlučan zadržati vlast i smatrao je da njegov sin Aleksej kuje urotu protiv njega, pa ga je uhitio i zatvorio u tvrđavu Petra i Pavla. Tu je mladi carević umro iz nepoznatih razloga (vjerojatno zbog mučenja kojima je bio izložen).
Ana Ivanovna
Tretjakovska galerija
Ana, nećakinja Petra Velikog, 20 godina je provela u Vojvodstvu Kurlandije. 1730. godine, poslije smrti Petra II., unuka njezinog djeda bila je pozvana da preuzme rusko prijestolje. Ona je, međutim, u Sankt-Peterburg sa sobom dovela svog miljenika i ljubavnika Ernesta Birona. On je čitavo sljedeće desetljeće iz sjene vladao carstvom.
Tretjakovska galerija
Anu politika nije mnogo zanimala. Voljela je dvorske tračeve i, pomalo nalik na Luja XIV., bila je lakomislena gospodarica koja je voljela dvorske lude i mnogo novca trošila na zabavu.
Elizabeta Petrovna
Muzej Carsko selo
Elizabeta Petrovna bila je kći Petra Velikog i njezina je vladavina zapamćena kao doba prosvjećenosti. Osnovala je Moskovsko sveučilište, razvila nacionalno kazalište i otvorila Akademiju umjetnosti. Praktički je ukinula smrtnu kaznu u Rusiji, s obzirom da ova kazna za vrijeme njezine vladavina nije izvršena.
Državni Ruski muzej
Elizabeta je bila vrlo bliska sa svojim polubratom, mladim carem Petrom II. Oni su često zajedno priređivali zabave i odlazili u lov i u duge šetnje. Na dvoru se čak pričalo o njihovom mogućem braku. Da je do toga došlo, znatno ranije bi postala carica. Međutim, morala je čekati 11 godina i da se na tronu smjene još dva cara prije nego što je konačno ponijela krunu.
Katarina Velika
Umjetnički muzej "Kovaljenko"
Ova njemačka princeza je bila izuzetno moćna i imala je jednu od najdužih vladavina (34 godine). Naslijedila je svog muža, neobičnog i slaboumnog cara Petra III., koji je Njemačku volio više nego Rusiju.
Tretjakovska galerija
Katarina je bila moderna, napredna vladarica. Ona se čak dopisivala s Voltaireom i Montesquieom. Sve do starosti Katarina je imala veliki broj ljubavnika i miljenika, kojima je poklanjala skupe darove, pa čak i dvorce. Kada je imala 60 godina, njezinom najmlađem ljubavniku bilo je 20. Često je putovala između Sankt-Peterburga i Moskve. Na tom putu je podigla nekoliko dvoraca, tako da se usput mogla odmoriti u luksuznom okruženju. U nekim rezidencijama je boravila samo jednom.
Pavao I.
Državni Ruski muzej
Nejaki sin moćne Katarine nije bio čovjek velikog intelekta, kao ni njegov otac Petar III. Osim toga, imao je osjetljiv živčani sustav. Kao mali dječak volio je vojne igre, uniforme i marševe, koje je često organizirao u Gatčinskom dvorcu.
Pavao je svuda vidio izdaju i živio je u strahu da će biti ubijen. Zato je sagradio Mihailovski dvorac u Sankt-Peterburgu sa snažnom obranom, uključujući rovove koji su ga okruživali kao srednjovjekovnu utvrdu. Međutim, sudbina ga je nadigrala: ubijen je u svojoj spavaćoj sobi u zamku. Osim toga, njegov sin je znao što se priprema, ali nije učinio ništa da to spriječi.
Aleksandar I.
Ermitaž
Taj sin koji je znao za ubojstvo oca bio je Aleksandar I. Bio je omiljeni unuk Katarine Velike i obećao je da će vladati kao njegova baka. Bio je car-prosvetitelj, koji je svojim velmožama donio prosperitet.
Aleksandar I. je slavljen kao pobjednik nad Napoleonom i osloboditelj Europe. Jedini problem s njim bio je u tome što nije volio vlast i što je bio vrlo popustljiv. Zato su neki ljudi, kada je umro na jugu Rusije, tvrdili da je u stvari lažirao svoju smrt, prerušio se u redovnika i nastavio život u tajnosti.
Nikolaj I.
Muzej Puškina
U usporedbi sa svojim popustljivim bratom Nikolaj je bio strog vladar, koji je osnovao Treći odjel, prvu rusku tajnu policiju zaduženu za praćenje ljudi i političkih sporova. Za vrijeme njegove vladavine cenzura je bila na vrhuncu.
Za vrijeme relativno liberalne vladavine Aleksandra I. njegovo plemstvo je konačno vidjelo kako žive Europljani i odlučilo da je Rusiji potreban vlastiti ustav koji bi ograničio carsku samovolju. Tajna društva, kružoci i sastanci doveli su do ustanka dekabrista na Senatskom trgu u Sankt-Peterburgu, koji je surovo ugušen.
Aleksandar II.
Ermitaž
Stil vladavine se u Rusiji tijekom 19. stoljeća mijenjao. Liberalni pristup Aleksandra I. smijenile su cenzura i tajna policija Nikolaja I., da bi se dio sloboda vratio pod Aleksandrom II.
Ermitaž
Ali kada ljudi osjete slobodu, obično dižu ustanke i primjenjuju revolucionarni terorizam, kao tijekom vladavine Aleksandra II. On je oslobodio seljake i ukinuo kmetstvo u Rusiji. Pa ipak, bilo je nekoliko pokušaja atentata na njega. Na kraju je ubijen pomoću bombe. Čak i nakon njegove smrti ljudi su ga pokušavali dokrajčiti: pogledajte samo tragove noža na slici koji su načinjeni za vrijeme Oktobarske revolucije.
Aleksandar III.
Državni Ruski muzej
Aleksandar III je bio tipičan Rus: velik, snažan i hrabar. Jednom prilikom je putovao sa svojom obitelji kada se dogodila teška željeznička nesreća, koja je odnijela mnoge žrtve, uključujući njegove sluge i pratitelje. Međutim, carska obitelj je čudom ostala neozlijeđena. Aleksandar III. je čak, kao Atlas, uspio na ramenima zadržati krov vagona dok nije stigla pomoć.
Državni Ruski muzej
Aleksandar je bio čovjek velikog srca. Bio je obiteljski čovjek, nepretenciozan u svakodnevnom životu. Često je radio do kasno u noć. Postoji jedna anegdota o njegovom smislu za humor: Jednom se vojnik po imenu Oreškin napio u kavani i napravio nered, pa su ga ljudi pokušali smiriti. Pokazali su mu carev portret koji je visio na zidu i rekli mu da treba poštivati prisustvo monarha. Oreškin je onda grubo rekao da ga nije briga za cara, pa je protiv njega pokrenuta tužba. Ali kada je Aleksandar III. za to čuo, oslobodio je Oreškina, rekavši da ni njega nije briga za tog vojnika.
Nikolaj II.
Povijesni muzej
Tragično poznat po tome što je ubijen s cijelom svojom obitelji, posljednji ruski car je, čini sem bio ugodna osoba. Volio je svoju ženu Aleksandru, uživao u vožnji brodom, lovu na divlje ptice i u drugim običnim stvarima. Nije bio čovjek vlasti.
Tretjakovska galerija
Nesretna Nikolajeva sudbina dovela je do toga da bude zapamćen kao Nikolaj Krvavi. Za to je prije svega odgovorna tragedija koja je pratila njegovo krunidbu. U masovnom okupljanju, koje je loše organizirano, do smrti je pregaženo 1379 ljudi, a još mnogo više ih je povrijeđeno. Osim toga, njegovu vladavinu obilježili su Prvi svjetski rat i Oktobarska revolucija.
Pročitajte i: Što se dogodilo s kućnim ljubimcima posljednjih Romanova?