Što se dogodilo s kućnim ljubimcima posljednjih Romanova?

Javna domena
Neki od njih ne samo da su zajedno s Romanovima otišli u progonstvo, već su i izgubili život u istoj tragičnoj noći u kojoj su ubijeni njihovi vlasnici, u srpnju 1918. Zanimljivo je i da je jedan pas uspio preživjeti i završiti u Velikoj Britaniji.

Ljubav prema životinjama bila je jedna od stvari po kojima su članovi posljednje ruske carske obitelji bili poznati. Imali su mnogo pasa i mačaka, a neki od ljubimaca su ostali uz svoje vlasnike i u progonstvu na Uralu.

Mačke i psi na dvoru

Tri psa koja su se Romanovima pridružila u progonstvu bila su: Ortipo, francuski buldog koji je pripadao kćeri Nikolaja II. Tatjani; Anastasijin kavalirski španijel kralja Charlesa Jimmy; i Aleksejev koker španijel Joy.

Ortipo je bio dar koji je Tatjani 1914. poklonio jedan časnik koji se oporavljao u bolnici koju je posjetila velika kneginja. Kćeri Nikolaja II. su voljele provoditi vrijeme promatrajući psa: "Ovaj je pas presladak", napisala je Tatjana u svojim dnevnicima.

Ortipo s Tatjanom i Anastasijom

Prijestolonasljednik, carević Aleksej, odrastao je kao energičan, zabavan i znatiželjan dječak. Hemofilija, zbog koje mu je život stalno bio u opasnosti, naučila ga je da bude jak, strpljiv i milostiv prema drugima. Nije imao puno prijatelja i najveća su sreća u njegovom životu bili kućni ljubimci: mačka po imenu Kotka i pas po imenu Joy, koji se gotovo nikada nije udaljavao od svog vlasnika.

Joy je bio potomak koker španijela koji su stigli iz Velike Britanije. Aleksej i pas su postali nerazdvojni: prijestolonasljednik je psa sa sobom vodio na praznike i putovanja. Nikolaj II. je ponekad vodio svog sina na bojište kako bi pružio moralnu podršku vojnicima i ojačao Aleksejevo domoljublje. Ni Joy nije propuštao takva putovanja.

Aleksej i Joy

Kotka je bila velika, dlakava mačka, dar generala Vladimira Vojejkova, šefa carske osobne straže. Kotka nije mogla ozlijediti dječaka - njezine su kandže izvađene jer je Aleksej patio od hemofilije te je i najmanja ogrebotina mogla biti fatalna. Aleksej za to nije znao: Vojejkov to osjetljivom dječaku nije htio reći, već mu je rekao da mačka jednostavno ne može izvući kandže.

Aleksej i njegove sestre su voljeli ovu mačku, pa su zamolili roditelje da im dopuste da uzmu još jednu, ali s narančastim krznom. Dobila je ime Zubrovka.

Carević Aleksej je Kotku vodio sa sobom kamo god da je išao, a ponekad bi je vodio i na večere, koje bi "užasavale one koji su se bojali mačaka", prisjeća se Vojejkov u svojim memoarima (poveznica na ruskom jeziku). Aleksej, koji se bojao da bi Kotku mogao izgubiti izvan kuće, rijetko je vodio mačku u šetnju.

U progonstvu

Otišavši iz svoje rezidencije u Carskom selu kako bi živjeli u progonstvu u Tobolsku, obitelj nije sa sobom mogla uzeti mačke: Kotka i Zubrovka su ostale u palači s drugim mačkama (neki tvrde da su ih kasnije udomili dobri ljudi).

Nikolaj II. i Joy

Međutim, tri su pasa otišla na dugačko putovanje sa svojim vlasnicima i postali obitelji jedina utjeha.

Novi život u Tobolsku i zatim Jekaterinburgu je za pse bio nezamisliva sloboda: "Joy, Ortipo i Jimmy cvjetaju. Prvo dvoje smo morali istjerati iz dvorišta gdje su uživali u smeću i jeli ga...", napisala je Anastasija u svoj dnevnik u studenom 1917.

Mirni je život završio u srpnju 1918. godine kada je obitelj ubijena. Joy je bio nestašan pas i često je bježao - to mu je spasilo život, jer nije bio u kući Ipatijev u kojoj je obitelj živjela kad se dogodila tragedija. Što se tiče ostalih pasa, Anastasija je držala Jimmyja kada je pogubljena (kasnije je pronađeno i tijelo psa), dok je Ortipo vjerojatno bio negdje vani, što ga je na neko vrijeme spasilo.

Kasnije su se ljudi prisjećali da su u blizini kuće Romanovih viđali dva psa. Nakon što se vratio kući, Ortipo je glasno lajao i radio previše buke - to je naljutilo stražare pa su ga ubili. Joy, koji je rijetko lajao, samo je grebao vrata i tako preživio. Nakon nekog se vremena Mihail Letjomin, jedan od časnika Crvene armije koji je čuvao napuštenu kuću, sažalio nad psom i udomio ga.

Kada je Bijela vojska preuzela grad, jedan od njezinih časnika, Pavel Rodzjanko, koji je prilično dobro poznavao carsku obitelj, ugledao je Joy na ulici i pas ga je odveo do Letjomina. Potonji je uhićen, a Rodzjanko je uzeo psa u sjećanje na Alekseja koji nije doživio svoj 14. rođendan.

Kasnije je Joy otputovao s Rodzjankom u Vladivostok, nakon što se vojska povukla, a zatim je prešao pola svijeta da bi stigao u Veliku Britaniju i završio kod kralja Đure V., rođaka Nikolaja II. Joy je dobio svoje mjesto na dvoru, živio je dug život te je pokopan na groblju kraljevskih pasa u dvorcu Windsor.

Romanovi su ubijeni prije gotovo sto godina, ali neka pitanja o tome zašto su ubijeni ostaju bez odgovora do danas.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće