Zločin pod velom tajne: Je li ubojstvo carske obitelji Romanov bilo ritualno?

1. "Šifrirana poruka"

"Mi vrlo ozbiljno razmatramo verziju ritualnog ubojstva. Mnogi članovi Crkvene komisije [za istragu ubojstva obitelji Romanov] ne sumnjaju da je ubojstvo imalo ritualni karakter", izjavio je episkop Tihon na konferenciji posvećenoj smrti carske obitelji.

Ta izjava je izazvala buru emocija jer su je pojedinci interpretirali kao antisemitsku aluziju i zbog toga je episkop Tihon dao dodatna objašnjenja. On je istaknuo da je "čak i nakon abdikacije car i dalje bio simbolična i sveta ličnost". "Boljševici i njihovi različiti pobornici uopće se nisu libili neočekivanih i raznolikih vrsta simbolike", rekao je on.

Podrum kuće Ipatjevih gdje je ubijena obitelj Romanov.

Global Look Press

Episkop je odlučno odbacio svaku antisemitsku interpretaciju svojih riječi. Međutim, ni poslije njegovog objašnjenja negodovanje zbog izraza "ritualno ubojstvo" nije se stišalo. Naime, verzija po kojoj je u pitanju ritualno ubojstvo iznesena je ubrzo poslije zločina i tada je imala očigledan antisemitski prizvuk.

Tu verziju su 1919. godine iznijeli ljudi koji su dobili zadatak provesti istragu ubojstva carske obitelji, a oni su bili iz redova "bijelih", tj. političkih protivnika boljševika. Britanski novinar Robert Wilton je nekoliko godina kasnije objavio knjigu o "kabalističkim natpisima" [tj. natpisima koji su vezani za okultne ezoterične rituale nastale u judaizmu], pronađenim u podrumu kuće u Jekaterinburgu gdje su ubijeni članovi carske obitelji. To su bili sljedeći natpisi: "1918 goda" [1918. godine], "148467878 r" i "87888". Ispostavilo se da su ti natpisi zaista dokumentirani tijekom istrage.

Istražitelji nisu na njih obratili pažnju, no to je učinio ruski emigrant Mihail Skarjatin. On je sredinom 1920-ih izjavio da mu je pošlo za rukom dešifrirati te simbole. Skarjatin je tvrdio da oni sadrže skriveno priopćenje: "Ovdje je po naredbi tajnih sila car prinesen na žrtvu radi uništenja Rusije. O tome se obavještavaju sve države". "Tajne sile" su u ovom slučaju stajale iza Židova koji su, navodno, težili tome da izazovu kaos u svijetu i zatim zagospodare njime. Ovo "otkriće" su kasnije popularizirali pojedini krugovi ruske emigracije.

2. Priče o odrubljenim glavama

S "ritualnim ubojstvom" je blisko povezana i druga priča koja se još uvijek može čuti i koja je još užasnija. Naime, tijela nisu pronađena tijekom mnogih desetljeća, što je bilo plodno tlo za razne glasine i strašne priče. Mihail Ditrih, načelnik istražne komisije koju su formirali bijelogardijci, pismeno je 1922. godine tvrdio da ima pretpostavki da su članovima carske obitelji odsječene glave poslije strijeljanja, te da su zatim stavljene u velike tegle i prenesene u Moskvu, gdje su predane sovjetskom rukovodstvu. Sudsko-medicinska ekspertiza je tijekom kasnije istrage pokazala da je ta tvrdnja netočna.

Lubanje koje tobože pripadaju ubijenim članovima carske obitelji Romanov.

Anatolij Semjohin/TASS

S druge strane, Crkva nije prihvatila tvrdnju da posmrtni ostaci pronađeni 1991. godine pripadaju porodici Romanov. Štoviše, Istražni odbor Ruske Federacije obvezao se istražiti i verziju ritualnog ubojstva. Prema tome, još uvijek je prerano govoriti o uzrocima i okolnostima ubojstva.

3. Tko je izdao naredbu?

Prošlo je gotovo 100 godina od ubojstva, a još uvijek se ne zna tko je naredio da se strijelja carska obitelj. Je li to bila Lenjinova odluka ili lokalna inicijativa radikalnih boljševika u Jekaterinburgu?

Lav Trocki

Mary Evans Picture Library/Global Look Press

Istražitelji koji smatraju da je to bila Lenjinova naredba uglavnom se pozivaju na dnevnike Lava Trockog iz sredine 1930-ih. On je u mladoj sovjetskoj državi bio drugi čovjek iza Lenjina. Trocki spominje kako je upitao Lenjinovog suborca Jakova Sverdlova što se dogodilo s carem i kako mu je ovaj, navodno, priopćio da je car strijeljan zajedno s obitelji i da je takva odluka donesena u Kremlju. Trocki je bio čuven po krajnje žestokim mjerama tijekom građanskog rata, ali ovdje je on nagovijestio da je bio iznenađen surovošću te odluke. S druge strane, sudeći po zapisnicima sa sjednica vlade, on je prisustvovao na sastanku 18. srpnja [sutradan nakon ubojstva] kada su visoki komunistički dužnosnici govorili o ubojstvu cara. Prema tome, on je morao znati što se dogodilo s carem, tako da su njegove izjave u ovom slučaju sumnjive.

Postoje svjedočanstva da su boljševici u početku planirali suditi caru Nikolaju II. i da zato nisu bili zainteresirani za njegovu smrt. Međutim, tvrdi se da se sredinom srpnja 1918. godine situacija promijenila jer je Jekaterinburg svakog trenutka mogao pasti u ruke protivnicima boljševika, tako da je Lenjin mogao strahovati da će svrgnuti car postati ličnost oko koje će se protivnici boljševika ujediniti. Međutim, kako tvrdi povjesničar Henrih Jofe, ti protivnici boljševika nisu bili monarhisti. "[Oni su ratovali] pod zastavom demokracije, a ne uspostavljanja monarhije". U tom kontekstu car im uopće nije bio od koristi - on za njih nije bio "sveta i simbolična ličnost". "Car Nikolaj i njegova dinastija su bili iskompromitirani prije revolucije. Nitko nije ozbiljno razmišljao o njihovom povratku", tvrdi Jofe. Sudeći po takvim tvrdnjama, postoji vjerojatnost da je naredbu o ubojstvu cara Nikolaja i njegove obitelji izdala lokalna komunistička vlast.