Kako je Rusija vladala gradovima na Jadranu i zašto se povukla

Boka kotorska

Boka kotorska

Privatna arhiva
Fascinantni grad Kotor se nalazi u takozvanoj Boki kotorskoj ili u Zaljevu hrvatskih svetaca u južnom dijelu istočne obale Jadranskog mora, u Crnoj Gori, u blizini granice s Hrvatskom i BiH. Malo tko zna da je Kotorom nekoć vladao ruski admiral.

1806.godine je ruski admiral Dmitrij Nikolajevič Senjavin u dobi četrdeset godina od ruskog cara Aleksandra I. dobio kompliciranu misiju: trebao je voditi ekspediciju na Jadran kako bi zaustavio ekspanziju naizgled nepobjedivog Napoleona.

Dmitri Senjavin

Senjavin, mornar rođen u Kaluškoj oblasti, bio je poznat po tome da je protjerao Francuze iz tvrđave Santa Maure, a potom ih pobijedio na Krfu (u Grčkoj).

Senjavin je do rujna 1806. osvojio južni Jadran te je prekinuo dubrovačku pomorsku trgovinu. Uskoro je bio spreman napasti otok Hvar na južnom dijelu dalmatinske obale. Dobio je potporu pravoslavnih knezova Crne Gore, koji su mu obećali podršku na kopnu. Ruska flota je osvojila Korčulu i Vis, a Austriju je prisilio da mu preda Kotor. Tim operacijama na Mediteranu je spriječio Francuze da zauzmu Jonske otoke.

Stara karta Boke kotorske

Odlučna potpora Petra I. u ruskim pobjedama

Crnogorski čelnici su tada za lidera odabrali mladog arhimandrita Petra Petrovića. On je izvojevao veliko pobjede protiv Osmanlija poput onih iz Martinića i Krusa 1796. godine. Petrović je također učvrstio kontrolu nad Brdima. Petar je u vrijeme antifrancuske intervencije Rusa na Jadranu manje ili više pokušavao ojačati svoje veze s Kotorskim zaljevom kako bi proširio svoj utjecaj na jug. Iskoristivši intervenciju Slavena, usmjerio je svoje snage protiv Napoleonove vojske, koja je na koncu bila prisiljena na nečasno povlaćenje zbog poraza koje je pretrpjela u Cavtatu i Herceg-Novom.

Arhimandrit Petar I Petrović

Ruska flota je zauzela otoke Korčulu i Hvar. Kako se navodi na stranici Turizma Kotora, 1806. Su Rusi okupirali ovaj grad, koji je nekoliko stoljeća kasnije UNESCO proglasio svjetskom baštinom. Rusi su ovdje vladali samo godinu dana - do 1807. Kao rezultat saveza između Petra I. i Dimitrija N. Senjavina, Francuzi nisu mogli zauzeti Jonske otoke. Carske trupe su Herceg-Novi okupirale od 28. veljače 1806. do 12. kolovoza 1807. godine.

Zašto su Rusi otišli?

Senjavin je dobio naredbu da ode u Istanbul i stavi glavni grad Turske pod opsadu, u čemu je i uspio, pobijedivši u dvije bitke (bitki kod Dardanela, 11. svibnja 1807., i bitki kod Atosa, između 19. i 22. lipnja 1807 ). Blokada Istanbula je izazvala glad i pobune. Mustafa IV. je smijenio sultana Selima III.

Bitka kod Atosa

7.srpnja 1807. godine su ruski car Aleksandar I. i Napoleon potpisali mir u Tilzitu, čime je završen rat između dviju zemalja i, na iznenađenje nekih, započet savez među njima. Francuska je obećala pomoći Rusiji u borbi protiv Turaka, dok se Rusija pristala pridružiti kontinentalnoj blokati protiv Velike Britanije.

Sav trud Senjavina je bio uzaludan, jer je mirom u Tilzitu 1807. Ruski car bio prisiljen odustati od svih tih teritorijalnih dobitaka. Kažu da je, kada je saznao za posljedice sporazuma, ruski admiral briznuo u plač. Njegove su trupe napustile sve osvojene lokacije, kako bi ih u mnogim slučajevima zamijenili Francuzi.

Što se dogodilo sa Senjavinim?

Ruski admiral je u narednim godinama činio sve što je bilo u njegovoj moći kako bi sabotirao naredbe cara koje su ga prisiljavale na suradnju s francuskom ratnom mornaricom i borbu protiv Britanaca.

Poštanska marka, Dmitri Senjavin

Razočarano tim stavom, visoko zapovjedništvo carske Rusije mu je naredilo da se vrati u domovinu. Bilo mu je povjereno mirno upravljanje lukom Reval  (danas Tallinn, Estonija). To je bio čisto administrativni posao, daleko od bojišnice.

Tijekom Napoleonove invazije 1812., car je odbio njegovu molbu da vodi vojsku protiv neprijatelja.

Nakon smrti Aleksandra I., Rusija je opet zatražila usluge admirala, koji je, unatoč tome što je imao 62 godine, vodio englesko-rusku zajedničku flotu i ostvario veliku pobjedu kod Navarina protiv Turaka. Senjavin je umro u Sankt-Peterburgu 17. travnja 1831.

Navarinska bitka.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće