Junački podvig strašnog Crvenoarmejca: "Maksimom" pokosio stotine hitlerovaca

Sovjetska posada na mitraljezu "Maksim".

Sovjetska posada na mitraljezu "Maksim".

Alamy
Vjačeslav Ivanovič Čemodurov bio je narednik i zapovjednik mitraljeskog odjeljenja 79. pješadijske čete koja se nalazila u sastavu 858. pješadijske pukovnije. Njegov junački podvig jedan je od najvećih koji se dogodio za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Naime, iako praktički usamljen, uspio je zadržati cijeli jedan njemački bataljun u napadu, koji je na njegove pozicije jurišao gotovo 20 puta. Unatoč tome što je tom prilikom i sam teško ranjen, uspio je likvidirati više od 300 "hitlerovaca" i spasiti svoju četu od uništenja.

Vjačeslav Ivanovič Čemodurov se rodio 1919. godine u gradu Saratovu, u radničkoj obitelji. Pohađao je osnovnu školu do šestog razreda, kada je ostao bez oba roditelja i počeo se brinuti sam o sebi. Napustio je školu i počeo raditi u lokalnoj tiskari. Ubrzo je došao Veliki rat. U kolovozu 1943.godine stupa u redove Crvene armije, i to u pješadijske jedinice Brajnskog fronta. Uskoro sudjeluje u Kurskoj bitci, a poslije toga i u operaciji Crvene armije za oslobođenje Bjelorusije. Tijekom ovih borbi biva i ranjen. Za odlično prikazano ratno umijeće i inicijativu u ovim borbama odlikovan je ordenom Crvene Zvijezde i dvjema medaljama.

Starješine koje su mu bile nadređene odmah su u njemu prepoznale veoma hrabrog borca, koji je pored te vrline bio i vrlo pokretljiv, čvrst i izdržljiv. Posebno je vješto rukovao mitraljezom, i imao neku urođenu taktičku inteligenciju za pregled fronta, što je bilo od izuzetne važnosti za njegovo formacijsko mjesto. 

Selo Rudnaja je bila središnja točka neprijateljskog obrambenog rasporeda u rajonu grada Žlobina. Njemačke jedinice su ga vrlo dobro utvrdile i osposobile za upornu obranu. Selo je bilo premreženo rovovima punog profila. Fortifikacije su bile povezane s bunkerima u kojima su se nalazile njemačke posade s mitraljezima. Cjelokupan pojas lokalnih komunikacija i okolnih oranica, koji je gravitirao prema ovom selu, miniran je velikim brojem protutenkovskih i protupješačkih mina, a odsjeci fronta su razdvojeni bodljikavim žicama.

Njemačko uporište se mora uništiti

Na obrambeni pojas naseljenog punkta Rudnaja izvedeno je nekoliko samostalnih tenkovsko-pješadijskih napada, ali bez uspjeha. Sovjetsko zapovjedništvo je moralo temeljitije pripremiti akciju slamanja ovog isturenog njemačkog uporišta. Čemodurov je bio u sastavu 3. pješadijskog bataljuna koji je imao zadatak preko brisanog prostora podići prednjem kraju obrane sela, i staviti je pod vatrenu kontrolu. U duhu ove zapovijedi, ovaj bataljun jačine 500 boraca je iz pokreta prešao u napad, ali je dočekan uraganskom vatrom neprijatelja koji je praktički cijeli streljački stroj prikovao za zemlju.

Koristeći alat za presijecanje žica, kao i lopate i bajunete za čišćenje minskih polja, grupa s Čemodurovom se uspjela nekako dokopati prvih rovova i u bliskoj borbi istjerati neprijatelja s njegovog prednjeg kraja obrane.

Poslije artiljerijske pripreme, bataljun je pokušao nastaviti sa svojim prodorom ka središnjem dijelu neprijateljskog obrambenog rasporeda, ali je dočekan snažnom vatrom neuporedivo brojnijeg neprijatelja, kojem su u međuvremenu pristigla pojačanja. Primijetivši jednu uzvisinu koja se nalazila neposredno iznad rovova, Čemudorov je donio smjelu i ključnu odluku. Zauzeti je sa svojim mitraljeskim odjeljenjem. Skupina vojnika na čelu s Vjačeslavom uspjela se nekako da dokopati te uzvisine i s priručnim je sredstvima dodatno utvrditi i pretvori u privremenu otpornu točku. S ove je točke Čemudorov mogao promatrati i vatrom pokrivati bližu taktičku dubinu neprijatelja.

Nijemci organiziraju protuudar na isturenu sovjetsku četu

Uskoro je uslijedio njemački protuudar na lijevo krilo čete koja se nalazila u zauzetom rovu. Napad je podržavala baterija minobacača. Razvila se žestoka bitka na lijevom krilu fronta, u kojoj su sovjetski vojnici pružili žilav otpor i odbili prvi napad neprijatelja. Nedugo zatim, Čemodurov je na svom nišanu vidio grupu neprijateljskih vojnika jačine jednog pješadijskog voda, koji su počeli iz dubine pojačavati prednje krajeve njemačkog fronta. Otvorio je uragansku vatru po neprijatelju, praktički po živom mesu, i prepolovio njemačku formaciju. Uočivši mitraljesku točku koja je zbrisala jedan njemački vod, neprijateljska koncentracija minobacačke i mitraljeske vatre prenosi se na dio fronta gdje se nalazio Čemodurov sa svojim vojnicima. Jednostavno, ova vatrena točka se morala likvidirati da bi njemački protuudar u cilju ponovnog zauzimanja izgubljene obrambene linije uopće uspio.

U tom smislu zapovjedništvo njemačkih snaga vrši pregrupaciju svojih jedinica unutar sela i praktički sa svim raspoloživim snagama kreće u pravcu Čemodurova i njegove čete koja se dijelom nalazila u zauzetom rovu, a dijelom bila razasuta po okolnim šumarcima. U napadu na ovu četu u jednom trenutku sudjeluje cijeli jedan njemački bataljun, kojeg je podržavalo nekoliko baterija minobacača. Dobro organiziranim napadom s bokova Nijemci uspijevaju pod punu vatrenu kontrolu staviti brisani prostor iza leđa isturene čete i na taj je način praktički odsjeći od ostalih sovjetskih snaga.

Narednik Vjačeslav Ivanovič Čemodurov

Bez obzira na krajnje nepovoljan i opasan razvoj situacije, Čemodurov i njegova četa ostaju na zauzetim pozicijama. Pošto je njemački napad osigurao izolaciju ove čete od eventualnih pojačanja iz dubine, neprijatelj sve raspoložive snage usmjerava u pravcu isturenog sovjetskog "klina", a sve u cilju njegovog okruženja i fizičke likvidacije. Međutim, na njihovom putu se ispriječio hrabri topnik koji je neprekidno djelovao po neprijatelju koji se grupirao na nekih 200-300 metara od sovjetskih vojnika, i spremao za odlučujući napad. Njemačke udarne grupe bombaša nikako nisu mogle prići Čemudorovu i likvidirati njegovu poziciju uporabom ručnih bombi. Njegov položaj je pokrivao praktički cijeli prostor, i to kako s frontalne strane, tako i s bokova. Revoltirani ovom situacijom koja "tapka u mjestu" radi jedne obične mitraljeske pozicije, neprijatelj odlučuje cijelo ovo područje doslovno "sravitni sa zemljom". Kompletna artiljerija koja je bila u sastavu ovog njemačkog bataljuna, uključujući tu i privlačenje protutenkovskih topova Pak-40, kreće djelovati ka Čemodurovu i njegovim hrabrim vojnicima. Koristeći silinu artiljerijskog udara, koji se sastojao od nekoliko stotina minobacačkih i topovskih granata, kao i oblak gustog dima koji se tom prilikom formirao oko sovjetskog položaja, neprijatelju je pošlo za rukom približiti se na manje od 100 metara od branitelja. Uskoro je prestala djelovati njemačka artiljerija, koja je mogla zakačiti i svoje isturene dijelove koji su se suviše približili objektu napada.

Čemodurov i njegov "Maksim" protiv cijelog njemačkog bataljuna

Njemačka pješadija je krenula u završnu fazu napada. Prednji kraj je toliko prišao da samo što nije upao u rovove s malobrojnim sovjetskim vojnicima koji su povadili pištolje i hladno oružje za odlučujuću borbu. U tom trenutku se, na iznaneđenje svihm a posebno Nijemaca, oglasio Čemodurov sa svojim mitraljezom. Njegovim silnim ognjem njemački streljački stroj je potjeran natrag ka polaznim pozicijima. Međutim, unatoč iznenađenju, Nijemci nisu odustajali. Uskoro je prema sovjetskim pozicijama, s osnovnim težištem ka mjestu odakle je djelovao Čemodurov, organizirano čak 19 uzastopnih juriša u kojima je sudjelovao cjelokupan njemački bataljun, uključujući i njegove časnike. Međutim, svi ovi napadi su odbijeni zahvaljujući nevjerojatno upornom i požrtvovnom Čemodurovu. Tijekom ovih borbi narednik Vjačeslav Čemodurov je teško ranjen. Međutim, bez obzira na tešku ranu, on je djelovao sve dok Nijemci konačno nisu odustali od svojih napada, i dok istureni sovjetski "klin" nije definitivno očuvan!

Iskoristivši pad mraka, na pozicije ove čete su pristigla pojačanja iz dubine fronta. Ubrzo se na pozicije gdje se nalazio Čemodurov probila grupa sovjetskih vojnika koji su ga zatekli u vrlo teškom stanju, uzrokovanom obilnim krvarenjem. I njegovo oružje je praktički bilo izbačeno iz stroja uslijed velikih oštećenja zadobivenih u borbi. On je hitno na nosilima prebačen u bataljunski stacionar, gdje mu je izvanrednim angažiranjem liječničkog osoblja spašen život. Vjačeslav Ivanovič Čemodurov je preminuo prosinca 1957. godine u Harkovu, u svojoj 38. godini života.

Za ovaj podvig bez presedana, gdje je praktički sam odbio napad cijelog jednog njemačkog bataljuna, narednik i zapovjednik mitraljeskog odjeljenja 79. pč/858. pp Vjačeslav Ivanovič Čemodurov je odlikovan Ordenom heroja Sovjetskog Saveza (medalja "Zlatne Zvijezde"), koji mu je uručen zajedno s ordenom Lenjina. Ovo visoko, točnije najviše odlikovanje SSSR-a dodijeljeno mu je 15. siječnja 1944. godine.

Pročitajte i: Posljednji heroj Velikog rata: 5 puta gorio u svojoj samohotci, uništio preko 500 hitlerovaca

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće