Posljednji heroj Velikog rata: 5 puta gorio u svojoj samohotci, uništio preko 500 hitlerovaca

Nevjerojatna je bila ta generacija koja je iznjedrila pobjednike u Drugom svjetskom ratu. Svako poznanstvo s nekim od njezinih živih predstavnika otkriva najdublje ljudske vrline i vojničke kvalitete. U karakteru Heroja Rusije, Pavla Pavloviča Sjutkina, koji je ove godine napunio 95 godina, skromnost se može prepoznati kao najveća vrlina. Nikada se nije volio prisjećati svojih nevjerojatnih ratnih podviga niti zahtijevati neka posebna prava koja su vezana za ratne veterane.

Veličanstveni ratni put

1944. godina. Na fotografiji u novinama nalazio se jedan sovjetski vojnik s hrpom odlikovanja na svojim grudima. Sina je odmah prepoznala Nadežda Zotovna Sjutkina, majka ovog ruskog viteza. Vidjela je natpis ispod fotografije, i kroz suze pročitala sljedeći tekst: "Treći Bjeloruski front: Na fotografiji se nalazi zapovjednik samohodne baterije, stariji poručnik Pavel Sjutkin. Prilikom likvidacije grupe neprijateljskih snaga na istočnopruskom sektoru fronta njegova baterija je uništila devet njemačkih tenkova, deset oklopnih transportera, dvanaest topova, osam minobacačkih pozicija, deset bunkera s mitraljeskim posadama i u prah i pepeo pretvorila oko 500 hitlerovaca". Tjedan je dana kasnije iz pisma zapovjednika pukovnije saznala da je njezin "Paška" bio u bolnici nakon svog drugog ranjavanja.

Nagrade časnika Pavla Sjutkina, koji je uslijed rata ubrzano završio tečajeve u Rostovskom školskom centru samohodne artiljerije, ostvarene su na krvavom borbenom putu koji je započeo od Brjanska kroz Smolensk, Kalinjinsku oblast, Bjelorusiju, Latviju, Litvu, Istočnu Prusku. Na tom putu, nemilosrdno goneći neprijatelja svog naroda i domovine, Pavel Sjutkin je ranjavan tri puta, dvostruko više puta je bio kontuziran, pet puta se izvlačio iz zapaljene samohotke.

Su-152

Wikipedia

Medalja "Za Hrabrost", orden Crvene Zastave, orden Aleksandra Nevskog, orden Crvene Zvijezde itd... - svaka ta medalja je zaslužena na tankoj liniji između života i smrti. Heroj se prisjeća nekih detalja koji su obilježili njegov ratni put:

"Sjećam se da smo se u rajonu Rževa dva dana i dvije noći borili protiv neprijatelja koji nas je uspio uhvatiti u taktičko okruženje. Moje samohodno oruđe je tada pogodilo osam neprijateljskih granata, a cijela posada je od siline tih udaraca zadobila ozbiljne kontuzije. Međutim, mi smo uspjeli probiti obruč i spojiti se s našim snagama koje su nas krenule izvlačiti. Ostali smo praktički bez ijedne granate i metka u osobnom naoružanju", prisjeća se heroj.

Travanj 1945. Za vrijeme Bitke za Istočnu Prusku, baterija teških samohodnih oruđa SU-152, kojom je zapovijedao Pavel Sjutkin, bila je angažirana u svom punom kapacitetu. On je sa svojim suborcima u svega tjedan dana intenzivnih borbi uspio neprijatelju nanijeti takve gubitke u živoj sili i tehnici, koja je svojstvena cijelom divizionu, pa čak i većoj formaciji od njega. Sam zapovjednik baterije je i pored zadobivenih kontuzija nastavio goniti razbijenog neprijatelja. Za ovakvo ratno umijeće, posebno na planu izvanredne taktičke upotrebe svojih snaga, ali i na prikazanoj borbenoj inicijativi i besprimjernom herojstvu koje je bilo ključno za uspješan dovršetak ratnih operacija, Pavel Sjutkin je izvanredno promaknut u zapovjednika 373. samostalne samohodne topničke pukovnije, a od strane najvišeg zapovjedništva određen za dobivanje ordena Heroja Sovjetskog Saveza, koje mu stjecajem nekih čudnih okolnosti nikada nije dodijeljeno.

Sličan događaj se odigrao i poslije rata, kada je ovo najviše zvanje trebao dobiti kao zapovjednik 101. gardijske teške samohodne pukovnije, ali se njegov zasluženi orden opet izgubio u labirintu vojno-birokratskih kanala. Nepravda je ispravljena nakon nekoliko desetljeća, kada je na zahtjev veteranske organizacije u Sočiju pozitivno odgovorilo Ministarstvo obrane.

Volja jača od čelika

Činjenica je da su se na sudbinu Pavela Sjutkina reflektirali svi mučni prizori raspada Sovjetskog Saveza. 1969. godine je završio vojnu službu kao zamjenik zapovjednika divizije koja je raspoređena u Estoniji. Početkom posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća, prilikom raspada SSSR-a, lokalne estonske vlasti su ovog heroja proglasile okupatorom i napravile mu nemoguće uvjete za opstanak u ovoj državi - doslovce su mu napravili "pakao" od života. Morao je napustiti Estoniju i preseliti se u Rusiju. Ubrzo je prodao stan na Baltiku i uplatio sredstva za kupnju nekretnine koja se trebala izgraditi u Serpuhovu. Međutim, lokalni gangsteri, koji su tih godina divljali Rusijom, prevarili su veterana i ostavili ga praktički na ulici, bez krova nad glavom i osnovnih sredstava za život. Tri naredne godine je praktički bio "skitnica", a da bi mogao preživjeti radio je kao portir-čuvar.

I tako je živio sam. Napušten od svih. Međutim, baš kao i njegova samohotka, junak je bio pun čelične volje koja je održavala njegovu vitalnost. To je taj nesalomljivi karakter koji ne kuka, koji nikoga ne moli. Plamen koja obasjava i najveću tminu. Baklja koja plamti u dušama onih čija je sudbina predodređena za velika, često nadljudska djela.

Nepravda je ispravljena

Pavela se jednog dana sjetila njegova daljnja rođakinja, koja je živjela u Sočiju, i primila ga u svoj skromni jednosobni stan. Međutim, Pavel nije htio smetati svojim domaćinima. On se izdvojio na zastakljenu terasu gdje je boravio i spavao. Najteže mu je bilo biti nekome na teret. O njegovom slučaju je na inicijativu njegove rođakinje saznala organizacija ratnih vojnih veterana iz Sočija. Oni su mjesecima pisali relevantnim državnim institucijama o Pavelom slučaju. Međutim, birokratizirani aparat prepun uhljebljenih bezosjećajnih aparatčika nije odgovarao na ta pisma. No veteranska se upornost na kraju ipak isplatila. Nekim spletom okolnosti pismo je zaobišlo taj birokratski mulj i stiglo do Moskve, do administracije predsjednika Ruske Federacije.

Pavel Pavlovič Sjutkin i Vladimir Putin

Služba za medije predsjednika RF

Predsjednik Putin je odmah reagirao i osobno se založio da se nepravda prema heroju odmah ispravi. To se dogodilo 2008. godine, kada je Pavelu Pavloviču uručen najveći orden - Heroj Ruske Federacije. Naredne godine je zalaganjem veteranske organizacije iz Sočija i lokalnih zastupnika Pavel Pavlovič Sjutkin dobio ključeve stana i uspio ostatak života proživjeti dostojanstveno, kako i dolikuje posljednjem heroju Drugog svjetskog rata.