Kako je sovjetski tajni agent postao veleposlanik Kostarike u Italiji, Vatikanu i Jugoslaviji

Na sjednici Opće skupštine UN-a 1951. godine bilo je prilično "vruće". Hladni rat je bio u jeku, a tenzije su sve više rasle. Savjetnik izaslanstva Kostarike Teodoro B. Castro održao je govor u kojem je iskritizirao sovjetsko miješanje u unutarnje poslove Srednje Amerike.

Castro je govorio toliko upečatljivo i ozlojeđeno da su ga prozapadni delegati pozdravili ovacijama, a Andrej Višinski, ministar vanjskih poslova SSSR-a, je za njega rekao da je "pas čuvar imperijalizma". Višinski nije mogao ni pretpostaviti da je Castro zapravo bio građanin Sovjetskog Saveza i vrhunski tajni agent.

Njegovo pravo ime je bilo Josip Grigulevič. Rođen je 1913. godine u Vilniusu (današnja Litva). Kako je onda dospio u UN u svojstvu izaslanika Kostarike?

Mlad i crven

Grigulevič je rođen u siromašnoj karaimskoj obitelji (Karaimi su ogranak judaizma) u Poljskoj. Još u mladosti je postao vatreni komunist. Sa 17 je godina stupio u Komunističku partiju Poljske, a zatim je uhićen i zatvoren, da bi početkom 1930-ih pobjegao iz zemlje.

Kao ljevičarski aktivist Grigulevič je najprije studirao na Sorboni, a zatim se preselio u Argentinu. Kada je 1936. godine u Španjolskoj počeo građanski rat, gdje su se ljevičarski nastrojeni republikanci borili protiv desničara Francisca Franca, Grigulevič se požurio pridružiti svojim drugovima na bojnom polju. U Španjolskoj su ga Sovjeti vrbovali da radi za njih kao tajni agent.

Josip Broz Tito s Josipom Romualdovičem Grigulevičem, poznatim pod imenom Teodoro B. Castro, veleposlanikom Kostarike u Italiji i Jugoslaviji.

Wikipedia

Lov na Trockog, borba protiv nacista

Kako je u jednom intervjuu potvrdila Grigulevičeva kćerka Nadežda, njezin je otac nakon Španjolske otišao u Meksiko gdje je planirao ubojstvo Lava Trockog, Staljinovog najljućeg neprijatelja. Po planu su na tome radile dvije samostalne grupe agenata, a Grigulevič je bio u manje uspješnoj grupi.

Pokušaj ubojstva poduzet u svibnju 1940. godine bio je neuspješan. Agenti su izrešetali sobu Trockog, ali se 60-godišnji političar sakrio ispod kreveta i ostao neozlijeđen (nakon dva mjeseca Ramón Mercader je uspio ubiti Trockog). Kada je počeo Drugi svjetski rat, Grigulevič se posvetio borbi protiv Hitlerovih pristaša u Latinskoj Americi, uglavnom u Argentini.

Argentina službeno nije bila saveznica Njemačke, ali ju je opskrbljivala, a Grigulevič se svim silama trudio spriječiti transport robe. Okupio je veliku skupinu (oko 200 ljudi) i organizirao sabotaže brodova. Ova grupa je opljačkala oko 150 brodova upućenih u Njemačku. Nakon serije eksplozija povezanih s krađama, argentinska vlada je obustavila trgovinu s Reichom.

Poliglot

Po mišljenju povjesničara Vladimira Čikova, "Grigulevič je bez problema govorio i razmišljao na 10 jezika", počevši od litavskog i poljskog, pa sve do francuskog, španjolskog i portugalskog. Posebno je dobro glumio Latinoamerikance, i zaista je izgledao kao jedan od njih. Uvijek je bio druželjubiv i ulijevao je ljudima povjerenje.

Možda je to i bilo presudno u njegovoj nevjerojatnoj diplomatskoj karijeri u Kostariki. Sprijateljio se s bivšim predsjednikom Joséom Figueresom Ferrerom (koji je, naravno, smatrao da je ovaj njegov sunarodnjak). Kada je pomogao Kostarikancima u poslovanju s Italijom, Grigulevič (ili Teodoro B. Castro) imenovan je 1952. godine za veleposlanika u ovoj zemlji, a također u Vatikanu i u Jugoslaviji.

Teško da se od jednog tajnog agenta može očekivati da postigne nešto više. Koristeći puno povjerenje kapitalista u cijelom svijetu (čak je i sovjetski veleposlanik u Italiji rekao da je Castro "neprijatelj SSSR-a" i "reakcionar"), ovaj je agent u Moskvu slao podatke od neprocjenjive vrijednosti. Pored toga, vrbovao je oko 200 stranih državljana.

Prekid karijere obavještajca

Na veliku žalost sovjetske obavještajne službe, Castro nije dugo ostao u Italiji. Vraćen je u Moskvu 1956. godine, i to po hitnom postupku.

Josip Grigulevič, dopisni član Akademije nauka SSSR. Okrugli stol na temu "Suvremena etapa borbe južnoafričkih naroda i međunarodni pokret solidarnosti".

Leonid Paladin/RIA Novosti

Nakon Staljinove smrti 1953. godine i borbe za vlast koja je zatim uslijedila nove vlasti su mnoge agente tretirale kao nepouzdane. Tako je završila Grigulevičeva nesvakidašnja špijunska i diplomatska karijera.

Po povratku je za njega započeo novi život. Grigulevič je postao povjesničar i akademik. Napisao je tridesetak knjiga koje se tiču Latinske Amerike, kao i povijesti kršćanstva. Nitko od njegovih novih kolega nije znao za njegovu prošlost, ali su ga svi poštovali kao znanstvenika. Grigulevič je vodio miran život. Umro je 1988. godine, samo par godina prije smrti države kojoj je služio.