Kako su neustrašivi ruski istraživači pretekli Britance u otkrivanju Antarktika

Kerstin Langenberger/Global Look Press
Dok su Amerigo Vespucci i James Cook samo pretpostavljali da antarktički kontinent postoji, ruski mornari Fadej Bellinsgauzen i Mihail Lazarev su taj kontinent otkrili.

"Uvjeren sam da je tamo zemlja, mi smo čak vidjeli jedan njezin dio", napisao je britanski kapetan James Cook poslije plovidbe u Južnom oceanu na putu oko svijeta. On je shvaćao da je zbog teških uvjeta teško stići do antarktičkog kontinenta. Rusi su to isto znali, ali su se ipak usudili.

Rivali na moru

Brodovi

Rusko i Britansko Carstvo su tada već uveliko bili rivali na moru. Kada je čuveni britanski mornarički časnik i istraživač James Cook priopćio da je vjerojatno pronašao najjužniju zemlju, bilo je samo pitanje vremena kada će to otkriće biti potvrđeno. Britanski lovci na tuljane često su plovili Južnim oceanom.

Rusima je bilo jasno da će Englezi najvjerojatnije uskoro otkriti novu zemlju. Međutim, prednost je ipak bila na strani Rusa, zato što su oni još od srednjeg vijeka navikli ploviti u vodama gdje ima mnogo leda i znali su kako prilagoditi brodove plovidbi u tako ekstremnim uvjetima.

Rivalstvo između ruske i britanske flote bilo je posebno intenzivno početkom 19. stoljeća, za vrijeme Napoleonovih ratova. Bilo je pitanje tko će prvi otkriti najjužniji kontinent. Poslije prvog ruskog puta oko svijeta (1803.-1806.) na čelu s Ivanom Kruzenšternom Rusi su bili uvjereni da oni mogu to učiniti.

Priprema

Fadej Bellinsgauzen

16. srpnja 1819. godine dva ruska vojna broda - "Mirni" i "Vostok" - isplovila su iz Kronštata i stigli u Rio de Janeiro sredinom studenog. 41-godišnji kapetan Fadej Bellinsgauzen, koji je sudjelovao u prvom putu oko svijeta s Kruzenšternom, imenovan je rukovoditeljem nove ekspedicije. Bila je to prva ruska ekspedicija u najudaljeniji dio Južnog oceana.

Mornari su bili dobro pripremljeni i opskrbljeni kiselim kupusom i limunom, u kojima ima dosta vitamina C, koji pomaže da se izbjegne skorbut. U svakoj usputnoj luci su razmjenjivali novac i robu za svježe voće. Imali su i velike zalihe ruma koji ih je mogao zagrijati.

Posada je poduzela sve mjere opreza u cilju održavanja higijene. Svakodnevno su zračili odjeću, brodske kabine i kreveti često su se čistile. Na brodu je čak bila i ruska "banja" (parno kupatilo). U ovoj misiji je tijekom plovidbe umro samo jedan mornar. Njega je uhvatila takozvana "živčana razdražljivost" poslije prelaska Antarktičkog polarnog kruga.

Mihail Lazarev (1788. - 1851.)

Brod "Vostok" je imao 117 članova posade pod zapovjedništvom kapetana Bellinsgauzena, a "Mirni" je imao 73 mornara na čelu s 31-godišnjim poručnikom Mihailom Lazarovom. Bili su to različiti brodovi. "Mirni" su napravili ruski vojno-pomorski inženjeri, tako da je on imao zaštitu od pritiska koji je stvarao led. "Vostok" je napravljen prema britanskim skicama i imao je dosta problema tako da se često morao popravljati tijekom ekspedicije. Nedostaci tog broda su kasnije odigrali izvjesnu ulogu u otkrivanju Antarktike.

Zajedno s mornarima su u plovidbi bili liječnik, slikar, profesor astronomije i pravoslavni svećenik. Istraživači su imali potrebu za bogoslužjima tijekom plovidbe, a nadali su se i da će na novoj zemlji pronaći domoroce koje bi obratili na kršćanstvo. Posada je imala na raspolaganju puške i topove za slučaj da domoroci budu nedruželjubivi. Na kraju se ispostavilo da domorodaca nema, ali to uopće nije bila olakšavajuća okolnost.

Otkriće

Brodovi su iz Rija zaplovili izravno u vode Antarktike gdje je posada vidjela novu zemlju. Primjerice, bila je to zemlja koju je otkrio James Cook i dao joj ime Sandwich. Ispostavilo se da je to zapravo Otočje Sandwich. Rusi su pronašli i druge otoke kojima su dali nazive po sudionicima ekspedicije.

Dva broda su stigla na obale Antarktike 28. siječnja 1820. godine. Poručnik Lazarev je priopćio da se "moćni ledeni pokrivač velike visine prostirao toliko daleko koliko se moglo vidjeti". Bio je to Antarktički ledeni pokrov koji je pokrivao novootkriveni kontinent. Na Antarktici je bilo toliko hladno da su ruski brodovi morali otploviti u Port Jackson (Sydney, Australija) kako bi se odmorili i oporavili.

Znanstveno-istraživačka stanica

"Naši brodovi su stalno plovili kroz vode pune leda. Ljudi su teško podnosili snažne vjetrove koji divljaju na tim morima, a još teže mrkli mrak i vlažne vijavice koje su tamo česte. Mraz nas je pratio tijekom cijele plovidbe. Naši stalni protivnici bila su ledena brda visoka stotinjak metara, a pojedina su imala preko 20 km u promjeru. Morali smo poduzimati izuzetne mjere opreza i biti vrlo oprezni. Najmanja greška nam je mogla sve pokvariti". Tako je ovu plovidbu opisao kapetan Bellinsgauzen u izvještaju koji je iz Port Jacksona poslao Ministarstvu ratne mornarice u Sankt-Peterburgu.

Znanstveno-istraživačka stanica

Nepunih godinu dana kasnije, u prosincu 1820. godine, ruski brodovi su ponovo presjekli Antarktički polarni krug vraćajući se na Antarktiku kako bi opisali što veći teritorij. Međutim, mjesec dana kasnije je stanje broda "Vostok" bilo toliko loše da je bilo previše opasno nastaviti plovidbu. Brodovi su u siječnju 1821. godine krenuli natrag da bi 5. kolovoza 1821. godine stigli u Kronštat gdje ih je dočekao car Aleksandar I., što je bila velika čast za posadu. Članovi posade su nagrađeni medaljama, zvanjima i funkcijama. Cijela plovidba je trajala 751 dan.

Sljedeći put su se Rusi iskrcali na obalu Antarktike 136 godina kasnije. Bilo je to 1956. godine, kada je sovjetska antarktička ekspedicija osnovala i sagradila prvu rusku znanstveno-istraživačku stanicu na Antarktici. Postaja je dobila ime "Mirni" po poznatom ruskom brodu koji je sudjelovao u otkrivanju šestog kontinenta.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće