Najpoznatije operacije ruske vojne obavještajne službe

Diverzanti u Španjolskoj

U Španjolskoj je 1936. buknuo građanski rat. Legitimna republikanska vlada našla se u izolaciji. SSSR je bio jedini saveznik Španjolske, koji joj je pomogao u ratu s fašistima. Tad je sovjetska vlast osnovala red specijalne namjene za vođenje diverzantske borbe na teritoriju Španjolske. Taj odred je zapravo i postao začetnik suvremenog specijalnog odreda GRU.

Najpoznatija operacija tog odreda bilo je uništenje vlaka sa stožerom talijanske zrakoplovne divizije u okolici grada Córdobe početkom 1937. Vlak od 8 vagona eksplodirao je i strovalio se u provaliju.

Snaga PR-a: Američki mitovi o Drugom svjetskom ratu Amerikanci i mnogi zapadni Europljani uvjereni su da je ulazak SAD-a u rat protiv sila Osovine bio presudan za konačan ishod Drugog svjetskog rata.

Potom je bilo i drugih diverzija, koje je odred uspješno organizirao tijekom borbi u Španjolskoj. Recimo, dizanje u zrak vlaka s municijom, napad na plemićku kuću gdje se nalazio minobacački bataljun frankista.

Nakon poraza republikanaca dio tog odreda odvezen je brodom i prebačen u Alžir. Otamo se vratio u SSSR. Zanimljivo je da je četvero bivših boraca tog specijalnog odreda potom sudjelovalo u partizanskim akcijama na Kubi pod vodstvom Fidela Castra krajem 50-ih godina prošlog stoljeća.

Ratni moreplovci u Nikaragvi

Flota je imala i specijalan odred GRU u vidu posebnih odreda podmornih moreplovaca, obavještajaca-diverzanata s najvećom razinom vojne i obavještajne pripremljenosti. Ta se struktura pojavila nakon završetka Drugog svjetskog rata, čim su države NATO-a već imale u svojem naoružanju slične odrede. Moreplovci su gotovo odmah pristupili posebnim operacijama. U razdoblju od 1967. do 1991. radili su u Angoli, Etiopiji, Vijetnamu, Koreju, Egiptu, Kubi i Nikaragvi. Moreplovci su imali desantne noževe i automate za pucnjavu ispod vode, pucali su iglama i mogli su ubiti čovjeka na udaljenosti od 10 do 15 metara.

Nitko nije očekivao da će rat u Afganistanu trajati devet godina Prije 26 godina, 15. veljače 1989., sovjetska vojska napustila je Afganistan. Za 9 godina rata tamo je poginulo gotovo 14 tisuća sovjetskih vojnika i oko 50 tisuća je bilo ranjeno. Ta kampanja i dan-danas izaziva rasprave među povjesničarima i veteranima.

Međutim, oni su uglavnom ispunjavali prilično ''obične'' operacije, gdje nisu morali koristiti svoje oružje. Ovako o danima ratnih moreplovaca govori Jurij Pljačenko, bivši zapovjednik vojnih moreplovaca i kapetan prvog ranga:

''Grupa naših stručnjaka bavila se čisto analitičkim radom. Očekivali su da im damo savjete: može li se ploviti u toj regiji. Pročulo se u svijetu za eksplozije brodova, naš tadašnji saveznik našao se zapravo u blokadi. Mi smo se snašli prilično brzo, shvatili smo da se radi o minama domaće izrade te da su ih stavljali iz čamaca kao što je, recimo, Piranja (to je nešto poput naših čamaca s ravnim dnom). Savjetovali smo ljude u Nikaragvi kako da se bore s postavljanjem mina te kako da od običnih remorkera stvore prave minolovce. Nakon našeg odlaska više nije bilo eksplozije brodova''.

Afganistan. Juriš na dvorac Amin.

Ali nisu sve operacije specijalnog odreda GRU bile tihe i besrkvne. Najpoznatija operacija specijalnog odreda obavještajne službe bila je u Afganistanu prilikom juriša na rezidenciju glavnog tajnika NDPA Afganistana Hafizula Amina, koje je sovjetsko rukovodstvo odlučilo likvidirati i zamijeniti čovjekom koji bi bio lojalniji SSSR-u.

Zajedno sa specijalnim odredom KGB-a u toj složenoj ratnoj operaciji sudjelovali su i obavještajci GRU. Od njih je formiran takozvani ''muslimanski bataljun''. U taj bataljun pedantno su odabrali borce GRU tadžikistanskog, uzbekistanskog i turkmenskog porijekla, jer su govorili farsi. Bataljun su tajno uveli među zaštitate dvorca Amina. Pri jurišu pružili su veliku pomoć drugim jedinicama. Operacija je prošla uspješno, Amin je bio ubijen. Iz redova specijalnog odreda GRU isto je poginulo 7 ljudi.

Rat u Čečeniji

Specijalni odred GRU nije sudjelovao samo u specijalnim operacijama u inozemstvu, već i u Rusiji. Recimo, u Čečeniji je 1994. i 1995. aktiviran u obavještajnoj službi, ali i neposredno u jurišnim grupama. Kopnene snage nisu mogle jurišati na Grozni zbog krajnje slabe vojne pripremljenosti, pa je specijalni odred priskočio u pomoć. Budući da su glavne funkcije te jedinice obavještajne i diverzijske operacije, u specijalnom odredi postojali su veliki gubici u ljudstvu.

Napad na SSSR: tajna 22. lipnja 1941. I nakon više od 72 godine mnogima se čini da „tajna 22. lipnja (dan kada je nacistička Njemačka napala SSSR) još nije odgonetnuta. Je li to bio Hitlerov preventivni udar? Zašto Staljin nije želio Svjetsku revoluciju?

Međutim, nakon juriša na Grozni, elita GRU nastavila se baviti svojim neposrednim vojnim zadaćama – davali su vojsci podatke o pozicijama ratnika, od kojih je puno došlo u Čečeniju iz afganistanskog rata. Drugim riječima, njihova tradicionalna taktita vođenja ratnih akcija bila je jako dobro poznata vojnim obavještajcima. Zbog toga je u čečenskom ratu specijalan odred GRU djelovao učinkovitije od drugih jedinica.

Daleko od toga da su to sve ratne operacije jedinica vojne obavještajne službe, koja je obavijena velom tajne. Uzevši sve zajedno, specijalan odred GRU poslao je svoju vojsku u dvadesetak država Azije, Latinske Amerike i Afrike. Međutim, proći će još dosta vremena prije nego što se otvore arhivi o tim operacijama.