13. siječnja 1948. godine na ulici u Minsku (tada SSSR, danas Bjelorusija) pronađeno je unakaženo tijelo 57-godišnjeg Židova. Bio je to Solomon Mihoels, umjetnički direktor Moskovskog državnog židovskog kazališta. On je bio poznat daleko izvan SSSR-a po tome što je bio na čelu Židovskog antifašističkog odbora, nevladine organizacije osnovane 1942. godine. Njegova smrt nije bila nesretan slučaj.
Nekoliko tjedana ranije, u prosincu 1947. godine, Staljin je naredio ministru državne sigurnosti Viktoru Abakumovu da isplanira i tajno realizira Mihoelsovo ubojstvo. Abakumovljevi agenti su stigli žrtvu na putu za Minsk i pregazili je kamionom, a tijelo su ostavili na ulici kako bi sve izgledalo kao nesretan slučaj.
Getty Images
Za presudu je dovoljna sumnja
Mihoels je pao kao žrtva Hladnog rata koji se sve više zahuktavao. Ubrzo po završetku Drugog svjetskog rata, tenzija između SSSR-a i njegovih bivših zapadnih saveznika je postajala sve veća. Kako je u jednom intervjuu rekao ruski povjesničar Genadij Kostirčenko, koji se bavi proučavanjem sovjetske politike prema Židovima, "Staljin je posumnjao da u SSSR-u postoji 'peta kolona' prozapadno orijentiranih krugova kojima bi mogao pripadati židovski nacionalist".
Za tu sumnju nije bilo dokaza, ali je Staljinovom aparatu bilo više nego dovoljno što je Mihoels kao šef Židovskog antifašističkog odbora imao velike mogućnosti, jer je 1943. godine putovao po Sjevernoj i Latinskoj Americi prikupljajući novac za SSSR (prikupio je oko 10 milijuna dolara) te je imao mnogo kontakata sa Zapadom. Zbog toga je Staljin smatrao da je to opasan čovjek, objašnjava Kostirčenko. Mihoelsu su krajem 1947. godine bili odbrojani dani, kao i njegovom odboru.
U to vrijeme Staljin i njegovi suradnici nikada nisu objavljivali službenu kampanju protiv nekog konkretnog naroda. "Oni su uglavnom koristili u tisku izraze poput 'izvanpartijski kozmopoliti', tj. 'oni koji se klanjaju Zapadu'. Međutim, kada su kasnije istraženi popisi prezimena, ispostavilo se da su sve to bili Židovi", kaže Kostirčenko. Svima je bilo jasno tko su ti "kozmopoliti".
Sovjetski Židovi na tapetu zbog Izraela
Za razliku od Velike Staljinove čistke tijekom 1930-ih, u kojoj je pobijeno mnogo ljudi, njegova kampanja protiv "kozmopolita" počela je gotovo bezazleno i uglavnom se svodila na kritiku u novinama i otpuštanje dužnosnika. Tada je jedini izuzetak bio siroti Mihoels. Kasnije se situacija promijenila.
TASS
Staljinov stav prema Židovima se pogoršao kada je Izrael, kojem je SSSR pomogao da 1948. godine postane država, odlučio biti saveznik Sjedinjenih Američkih Država. Sovjetski lider je bio razočaran i strahovao je da će cionisti u Sovjetskom Savezu postati moćniji. Zbog toga nikada nije dozvolio sovjetskim Židovima da se vrate u Izrael te je odlučio uništiti odbor koji je služio kao veza između Židova u SSSR-u i njihovih dijaspora u cijelom svijetu.
Noć pobijenih pjesnika
Vlasti su krajem 1948. godine raspustile odbor. Pokrenuti su sudski postupci koji su trajali do 1952. godine. Petnaest ključnih članova organizacije je optuženo za izdaju i suradnju s američkom obavještajnom službom. Tajna policija je bez dvoumljenja pristupila mučenjima. "Svaki dan su me tukli gumenom palicom, a kada sam pao, nastavili su me tući nogama", tako je saslušanja opisao jedan od uhićenih.
U Staljinovo doba je priznanje dobiveno mučenjem bilo dovoljno za sudsku presudu. Od 15 optuženih 13 je osuđeno na smrt. Tajno su strijeljani 12. kolovoza 1952. godine. U židovskoj je zajednici taj datum ostao poznat kao "Noć pobijenih pjesnika", jer je među strijeljanima bilo i pjesnika koji su pisali na ivritu i jidišu. Tri godine su sovjetski dužnosnici negirali smrt ovih ljudi, govoreći da su oni jednostavno "nestali".
Iznenadno olakšanje
Ubrzo zatim, krajem 1952., pojavio se novi "slučaj". Skupina uglednih moskovskih liječnika, uglavnom Židova, optužena je za pokušaj ubojstva sovjetskih lidera pogrešnom terapijom.
"Sve je počelo od pisma poslanog pet godina ranije, u kojem se navodi da je komisija kremaljskih liječnika možda prepisala lošu terapiju Staljinovom ministru Andreju Ždanovu", kaže Genadij Kostirčenko. Staljin je tada ignorirao ovo pismo, ali ga je kasnije iskoristio kao dodatni razlog za progon "kozmopolita".
Policija je uhitila nekoliko desetaka liječnika optuženih za "kovanje cionističke zavjere", iako nisu svi oni bili Židovi. Prvi put je službeno spomenut "cionistički" slučaj poslije kojeg je u tisku počela intenzivnija kampanja protiv Židova.
Javna domena
Još uvijek nije jasno što je tada Staljin planirao napraviti sa Židovima. Ljubov Vovsi, čiji je otac tada bio uhićen, priča kako su "Moskvom kolale glasine da će svi Židovi biti poslani na Daleki istok Rusije". Te glasine su vjerojatno bile preuveličane, jer vlasti nisu izvršile nikakvu pripremu za nešto slično, smatraju povjesničari. Bilo kako bilo, svi uhićeni ljudi su bili u teškoj situaciji i tek je Staljinova smrt 5. ožujka 1953. godine donijela olakšanje. Sljedeća "garnitura" koja je došla na vlast prekinula je antižidovsku kampanju. Svi liječnici su se vratili kući živi i oslobođeni svih optužbi.
Zvuči paradoksalno, ali Staljinova politika prema Židovima nije uvijek bila toliko surova.
O tome kako je Staljin pokušao (ali u tome nije uspio) napraviti vlastiti "Izrael" u Sovjetskom Savezu pročitajte u našem članku "Sovjetski Izrael": Kako je Staljin pravio Židovima "državu" na kraju svijeta!