Prvi mjeseci Velikog domovinskog rata, kako u Rusiji zovu Drugi svjetski rat, bili su katastrofalni po sovjetsko ratno zrakoplovstvo. Samo je prvog dana operacije Barbarossa uništeno oko 1200 sovjetskih zrakoplova (oko 400 u zraku i 800 na zemlji). Neiskusni sovjetski piloti koji su se uspijevali vinuti u zrak suočavali su se s njemačkim lovačkim asovima koji su očvrsnuli u zračnim borbama poput bitke za Britaniju. Sovjetski piloti također nisu imali dovoljno vremena da nauče vješto upravljati novim zrakoplovima poput Jak-1, MiG-1 i MiG-3.
U ovako kritičnoj situaciji zapovjedništvo sovjetske vojske donosi odluku da će privući žene pilotkinje. Tako su se krajem 1941. rodile tri ženske pukovnije: 586. lovačka (na zrakoplovima Jak-1), 587. bombarderska (Petljakov Pe-2) i 588. bombarderska noćna, poznatija pod imenom "Noćne vještice" (Polikarpov Po-2) .
Ovo je priča o tome kako su najpoznatije žene lovački asovi u povijesti zrakoplovstva Lidija Litvjak i Jekaterina Budanova stekle besmrtnu slavu.
Lili, Ljilja, Bijeli ljiljan 44...
Lidija Litvjak se još kao dijete veoma zanimala za zrakoplove. S 14 godina je počela trenirati u aeroklubu, a prvi je put samostalno upravljala zrakoplovom s 15 godina.
Četiri godine kasnije, kada je počeo Drugi svjetski rat, a Lidija imala 19, slagala je da ima dovoljan broj sati naleta (preko 100) te je stupila u Sovjetsko ratno zrakoplovstvo.
RIA Novosti
1942. je prva iz svoje 586. lovačke pukovnije sudjelovala u zračnoj bitci. Ubrzo je postala najbolja pilotkinja iste te su je slali na najopasnije i najteže misije. Najčešće Lidijine žrtve su bili Junkers 88, bombarderi Dornier 217, lovci Messerschmitt 109, a oborila je i jedan cepelin. Imala je 168 borbenih letova, 12 individualnih pobjeda i 4 zajedničke, i po tim pokazateljima je najbolji lovački as među ženama u povijesti zrakoplovstva.
Jak-1 Lidije Litvjak je bio dekoriran "bijelim ljiljanom", znakom slobodnog lovca, pilota koji bez čekanja naredbe traga za neprijateljem i sam donosi odluke kada će stupiti u borbu.
Drugi sovjetski lovački as Aleksandar Pokriškin je govorio da je status slobodnog lovca bilo najveće priznanje za jednog vojnog pilota. Lidija Litvjak je stekla taj status. Zvali su je Lili, Ljilja, Bijeli ljiljan 44, po broju njezinog zrakoplova.
Posljednji let
Ljilja je govorila da preživljavaju ne samo iskusni, vješti i hrabri piloti, već i oni koje prati sreća. Sreća ju je napustila 1943. godine. Prvo su poginuli njezini najbliži. Lidija je promatrala kako se srušio zrakoplov njezinog muža, Alekseja Solomatina, heroja Sovjetskog Saveza. Bilo je to 21. svibnja. Već je u srpnju njezina najbolja prijateljica Jekaterina Budanova poginula u akciji.
RIA Novosti
Jak-1 Lidije Litvjak je oboren 1. kolovoza u zračnom okršaju nad Donbasom. Imala je samo 21 godinu.
S obzirom na to da je nestala u borbi, nije nagrađena medaljom Heroja SSSR-a, najvećim vojnim odlikovanjem. To se nije prakticiralo sve dok je postojala mogućnost da se borac nalazi u zarobljeništvu. Tek 1979. godine su pronađeni njezini posmrtni ostaci u bratskoj grobnici, i 1990. je posmrtno odlikovana Zlatnom zvijezdom Heroja SSSR-a.
Kaća Budanova, as broj 2
Jekaterina Budanova je bila Lidijina najbolja prijateljica i druga žena lovački as po broju oborenih neprijateljskih zrakoplova. Imala je 266 borbenih letova i 11 individualnih pobjeda.
Kao i Lidija, Budanova je započela vojnu karijeru u 586. lovačkoj pukovniji. Dvije djevojke su uskoro postale najbolje prijateljice i nisu se rastajale do kraja života.
Sovjetski as Vladimir Lavrinjenko se ovako prisjećao Budanove i Litvjak: "Kaća je bila živahna i vesela, a Ljilja Litvjak sušta suprotnost - zamišljena i šutljiva. Djevojke su bile prave prijateljice, ali Kaća je vodila glavnu riječ."
Arhiva
Budanova je u jednom slobodnom lovu oborila njemački izviđački Focke-Wulf 189, što su sovjetski piloti veoma cijenili.
Posljednji put je letjela 19. srpnja 1943. nad teritorijem Donbasa. Budanova i Litvjak su branile jedan sovjetski IL-2 od njemačkih Me-109. Jekaterina je bila pogođena, ali je ipak uspjela sletjeti. Istina, ne i izaći živa iz aviona. Sahranjena je u selu Novokrasnovka. Imala je 26 godina.
Zbog istih razloga kao i Litvjak, Budanova je posmrtno odlikovana Zlatnom medaljom Heroja Ruske Federacije tek 1993. godine.