Sitnica koja je prerasla u veliku opasnost
Početkom rujna 1986. godine sovjetska podmornica K-219 naoružana balističkim raketama, napustila je bazu Sjeverne flote u Gadžijevu i otisnula se u Atlantski ocean na svoju trinaestu i posljednju plovidbu.
Prije početka plovidbe u šesti raketni silos je pomalo počela ulaziti voda, ali nitko ne bi odgodio plovidbu zbog tako malog problema. Međutim, upravo to je i izazvalo tragediju. Kada je podmornica uplovila u Sargaško more voda je već toliko ulazila da su je mornari morali ispumpavati dva puta dnevno.
Do nesreće je došlo kada je podmornica izvela poznati taktički manevar sovjetskih podmornica koje su Amerikanci zvali "ludi Ivan". Riječ je o naglom zaokretu koji omogućava da se pomoću sonara provjeri takozvana "mrtva zona" u kojoj se obično nalaze američke podmornice.
Uslijed složenog manevra raketni silos je izgubio hermetičnost i ubrzo se napunio vodom. 3. listopada je eksplodirala konvencionalna bojeva glava i izbacila nuklearnu raketu u ocean.
Podmornica K-219 je u Atlantiku bila naoružana sa 16 balističkih nuklearnih raketa R-27. Po riječima kapetana KGB-a, Valerija Pšeničnog, koji se nalazio u ovoj podmornici, bila je poznata kao "ubojica gradova" jer je ukupna moć njenog nuklearnog naoružanja bila 300 puta veća od atomske bombe bačene na Hiroshimu. Eksplozija 15 preostalih balističkih raketa imala bi katastrofalne posljedice u čitavoj regiji.
Spriječena nuklearna tragedija
Eksplozija rakete u šestom silosu oštetila je trup podmornice, tako da je ona morala isplivati na površinu. Četvrta sekcija je evakuirana zbog otrovnih plinova od raketnog goriva.
Mornari su isključili nuklearni reaktor da bi spriječili detonaciju ostalih balističkih raketa. Međutim, u eksploziji je oštećen sustav za daljinsko upravljanje reaktorom, tako da su natporučnik Nikolaj Belikov i mornar Sergej Preminjin ušli u sedmu sekciju kako bi ručno isključili reaktor pomoću četiri poluge. Međutim, temperatura u tom dijelu je bila 70°C.
Belikov je isključio tri poluge, ali je izgubio svijest kada je izašao iz opasne zone. Preminjin je isključio četvrti, ali se nije uspio vratiti jer se poklopac sekcije zaglavio zbog razlike u pritisku. Preminjinu je posmrtno dodijeljen Orden Crvene zvijezde, a kasnije mu je dodijeljen i naziv Heroja Ruske Federacije.
Arhivska fotografija
Odbijena američka pomoć
Ratna mornarica SAD je pažljivo pratila situaciju i istraživala mjesto nesreće pomoću svoje podmornice USS Augusta i zrakoplova Lockheed P-3 Orion.
Sovjetsko rukovodstvo nije htjelo poslati podmornice u pomoć kako ne bi otkrilo položaj svojih strateških snaga u Atlantiku. Zbog toga su sovjetski trgovački brodovi upućeni na lice mjesta, kao i sovjetski zrakoplovi s Kube.
Sovjetska posada nije mogla prihvatiti pomoć SAD-a jer bi to značilo da Sovjeti ne mogu sami riješiti problem. Osim toga, znalo se da su Amerikancima potrebni povjerljivi dokumenti i oprema s podmornice. Sovjetski vođa, Mihail Gorbačov, priopćio je američkom predsjedniku Ronaldu Reaganu da se dogodila katastrofa, što je bio prvi takav slučaj u povijesti Hladnog rata.
Zašto je potonula podmornica K-219?
Posada je uspješno evakuirana, ostao je samo kapetan Igor Britanov. Kasnije je on ovako objasnio svoj postupak: "Da sam napustio našu podmornicu ona bi postala ničije plovilo. Prema međunarodnom pravu, onaj koji nađe napušteno plovilo postaje njegov vlasnik. Zato sam morao ostati u podmornici jer bi ju Amerikanci u protivnom mogli zaposjesti".
Sovjetski teretni brod "Krasnogvardejsk" je šlepao K-219 brzinom od 5 km/h, ali oštećenoj podmornici je bilo suđeno da nikada ne stigne kući. U noći između 5. i 6. listopada, uže se prekinulo i podmornica je počela tonuti. Još uvijek se ne zna kako je došlo do toga.
Aleksej Gakelj, četvrti pomoćnik na spasilačkom brodu "Anatolij Vasiljev" rekao je da su sovjetski mornari bili uvjereni da su za to krivi Amerikanci. Američka podmornica USS Augusta je mogla nekako presjeći uže, ili pomoću periskopa, ili pomoću specijalnih snaga.
Podmornica K-219 je potonula na dno Sargaškog mora na dubinu od 6 kilometara. Posada nije kažnjena zbog gubitka strateške podmornice, ali nije bila ni nagrađena za spriječavanje katastrofe.
Postoji li danas opasnost?
Po mišljenju stručnjaka, danas ne predstavlja nikakvu nuklearnu opasnost. Plutonij ne može dospijeti na površinu jer na tako velikoj dubini nema strujanja vode.
Međutim, i dalje postoji mogućnost radioaktivnog zagađenja preko lanca ishrane, ali nikada nećemo saznati koliko je ta opasnost zaista velika jer se rezultati svih podvodnih istraživanja u ovom području drže u tajnosti.