Povijest ruskih podmornica

Podmornička flota Njegovog veličanstva

O ideji podvodne plovidbe mnogo puta se govorilo u državnim i vojnim krugovima u Rusiji u razdoblju između 17. i 20. stoljeća. Prvi puta se podmornica dokumentirano spominje u ruskim povijesnim izvorima 1718. kao „skriveno plovilo“ Jefima Nikonova. Prema projektu ruskog vojnog inženjera Karla Šiljdera, 1834. sagrađena je prva metalna podmornica. Zatim je prema projektu inženjera Stefana Dževjeckog konstruirana prva podmornica koja je ušla u serijsku proizvodnju. Pomorski resor naručio je 50 podmornica Dževjeckog za obranu pomorskih utvrđenja.

Do 1900. u Rusiji je bilo izgrađeno preko 60 eksperimentalnih podmornica (koje su se pokretale snagom ljudskih mišića). Sve one bile su namijenjene za postavljanje mina na usidrene neprijateljske brodove.

Krajem 19. stoljeća glavno zapovjedništvo ratne mornarice zajedno s najvišim rukovodstvom Rusije zaključuje da je u okviru ruske flote neophodno stvaranje nove klase brodova koji su u stanju iz podvodnog položaja izvršiti napad na neprijateljske brodove. Takvi brodovi zvali su se torpednjače ili polupodvodna plovila. Sadašnji naziv – podmornica – nastao je tek 1906.

Pomorsko ministarstvo, 4. siječnja 1901. (22. prosinca 1900. po starom kalendaru), osnovalo je komisiju za projektiranje podvodnih plovila. Prema projektu komisije 1903. sagrađena je prva ruska ratna podmornica „Delfin“ („Torpednjača br. 113“ – rus. „Миноносец № 113“).

Prva ruska ratna podmornica „Delfin“, 1903. Fotografija iz slobodnih izvora.

Prva podvodna formacija u Rusiji – podmornička brigada – formirana je 1911. u sastavu Baltičke flote, a baza joj je bila u Libavi (danas grad Lijepaja u Letoniji). Brigada se sastojala od 11 podmornica i 2 ploveće baze „Europa“ i „Habarovsk“.

Pred početak Prvog svjetskog rata, u sastavu ruske ratne mornarice nalazile su se 22 podmornice spremne za borbu, a još 24 bilo je u fazi izgradnje. Brigade, divizije i odredi podmornica bili su bazirane na Baltičkom i Crnom moru i u Tihom oceanu.

U Prvom svjetskom ratu 1914.–1918. podmornice se u velikoj mjeri koriste za onesposobljavanje neprijateljskog pomorskog prijevoza, uništavanje neprijateljskih brodova i podmornica, zatim kao sredstvo za obavljanje obavještajnih aktivnosti i iskrcavanje diverzantskih i obavještajnih grupa, odnosno kao prijevozno sredstvo.

Podmornice Sovjetskog Saveza

Nakon završetka građanskog rata, stanje podvodnih snaga Sovjetske Rusije bilo je katastrofalno. Nakon što su posljedice razaranja sanirane, izgradnja sovjetske podmorničke flote započela je obnovom plovila naslijeđenih iz carske flote.

U razdoblju 1930.–1940., za Sovjetsku ratnu mornaricu sagrađeno je više od 20 velikih, 80 srednjih, 60 malih podmornica i 20 podmornica minopolagača. Pred početak Drugog svjetskog rata u sastavu četiri flote bilo je 212 podmornica.

Kao rezultat poslijeratnih programa brodogradnje tijekom razdoblja 1946.–1955. izgrađene su 154 podmornice, s tim što je istovremeno proširena izgradnja podmorničke flote, ali već po novim projektima. Do početka 1958., izgrađeno je 260 podmornica novih projekata. U borbeni sastav flote 1958. ušla je prva sovjetska nuklearna podmornica projekta 627 „K-3“ („Lenjinski komsomol“). Već do 1961., Sovjetska ratna mornarica imala je devet nuklearnih podmornica – četiri raketne i pet torpednih.

Nuklearni knez i njegova družina
U borbeni sastav Ratne mornarice ušla je prva strateška raketna podmornica projekta 955 klase „Borej“.

Opremanjem podmornica balističkim i krstarećim raketama – nosačima nuklearnog naoružanja i uz pojavu nuklearnog pogona na podmornicama, ruske podvodne snage izlaze u ocean i postaju glavna udarna sila Sovjetske ratne mornarice, koja sada posjeduje veliku mobilnost i sposobnost neopažene plovidbe te na taj način uspješno izvršava operativno-strateške i strateške zadatke.

Podmornice u suvremenoj Rusiji

Danas, temelj podvodnih snaga Ruske ratne mornarice čine suvremene nuklearne strateške i višenamjenske raketne podmornice, naoružane pomorskim balističkim raketama i krstarećim raketama, a one predstavljaju sastavni dio trijade strateških nuklearnih snaga države (trijada – strateško zrakoplovstvo, interkontinentalne balističke rakete i podmornice).

U skladu s državnim programom naoružanja, Ruska ratna mornarica treba do 2020. dobiti 8 podmornica raketnih krstarica i 16 višenamjenskih podmornica.