Početak 20. stoljeća bio je težak period za ruske Židove. Bilo im je dozvoljeno da žive samo u granicama teritorija na kojem su se raširili, a i pogromi Židova su bili česta pojava. Primjerice, 1905. godine u napadima vezanim za političke nerede poginulo je oko 800 Židova.
Teritorijalna ograničenja su ukinuta nakon Veljačke revolucije 1917., ali su Židovi kao i sve druge nacionalnosti dosta stradali u Građanskom ratu (1918.-1921.) kada su naoružani odredi obiju strana nekažnjeno pljačkali, proganjali i ubijali ljude.
Global Look Press
Prema statistici, u Građanskom ratu je poginulo oko 200 000 Židova. Poslije rata, kada je sovjetska vlast ojačala, počelo se razmišljati o rješavanju "židovskog pitanja".
Staljinov izbor
Josif Staljin je koncentrirao svu vlast u svojim rukama 1924. godine. Postoje priče da je on bio judeofob, ali je on odlučno odbacivao takve tvrdnje, a za antisemitizam je govorio da je to "nasljeđe kanibalizma". Pa ipak, bio je svjestan da nešto treba poduzeti kada je riječ o sovjetskim Židovima.
Nakon Listopadske revolucije, iz klasnih pobuda se negativno gledalo na trgovinu i sitne zanate (čime su se Židovi najviše bavili). Zbog toga su vlasti planirale Židove preorijentirali na zemljoradnju.
Staljin je težio da razbacano židovsko stanovništvo koncentrira na jednom konkretnom teritoriju i da im dodjeli nacionalnu autonomiju, tj. ono što su imale mnoge druge sovjetske nacionalnosti. Stvaranje posebnog "socijalističkog cionizma" trebalo je riješiti unutarnja pitanja i ujedno pomoći Moskvi u konkurenciji s cionističkim projektom Palestine, koji je tada bio u ekspanziji. Samo je bilo pitanje gdje smjestiti tu "Obećanu Zemlju"?
Krimska Kalifornija
Prva varijanta se pojavila 1926. godine kada je Moskva podržala Židovsku autonomnu oblast na Krimu, uslijed čega se na taj teritorij preselilo oko 96 000 židovskih obitelji.
Ovaj projekt je podignut na međunarodnu razinu kada je 1929. godine SSSR potpisao sporazum s dobrotvornom organizacijom "American Jewish Joint Distribution Committee". Tako je osigurano 1,5 milijuna dolara godišnje za financiranje "Krimske Kalifornije" i preseljenje Židova u tu regiju.
SSSR je počeo na Krimu opremati komune za Židove. Sve je počelo dobro. Formirano je nekoliko komuna koje su učinkovito obavljale sjetvu i razvijale stočarstvo. Međutim, uskoro se pojavio problem: lokalno stanovništvo je pozavidjelo krimskim Židovima zbog obilne financijske pomoći. Tada su počeli pogromi i ozbiljni neredi na poluotoku.
Rezervni plan
Getty Images
Staljin je bio nezadovoljan. Polako je zatvorio "Krimsku Kaliforniju" i pripremio novi plan koji se sastojao u preseljenju Židova u udaljeno područje Sibira, gdje je bilo mnogo zemlje, a nije bilo razloga za sukobe.
Prve židovske obitelji su se 1928. godine počele seliti u sliv rijeke Amur nedaleko od naselja Tihonjkaja ("vrlo tiha"). Tu je vremenom nikao grad Birobidžan (6000 km istočno od Moskve). On je postao prijestolnica Židovske autonomne oblasti.
Službeni sovjetski židovski časopisi objavljivali su stihove i bajke posvećene ovoj regiji, poznatoj i kao "Sovjetska Palestina" - novi zavičaj naroda bez zemlje.
Što je krenulo naopako?
Međutim, ni taj projekt nije otišao mnogo dalje od paralelnih natpisa na jidišu i ruskom jeziku na javnim mjestima. Put do Birobidžana je bio izuzetno dug i težak, a seoba je loše organizirana. Nije bio jasan ni status ove regije. To nije republika, nego samo autonomna oblast Habarovskog kraja s nedefiniranim privilegijama. Staljin je 1935. godine odlučio ovoj regiji ne dodjeljivati stvarnu autonomiju.
Global Look Press
Štoviše, Staljin nije dozvolio Židovima iz inozemstva da se dosele u tu oblast, čak ni tijekom 1930-ih kada su mnogi Židovi pokušavali pobjeći iz europskih zemalja gdje su bili u opasnosti od nacizma. Sovjetski lider je čak i pogubio mnoge dužnosnike Židovske oblasti - i prije Drugog svjetskog rata, i poslije.
Današnja situacija
Konačno je 1948. godine osnovana država Izrael. Ona je za sovjetske Židove bila daleko privlačnija od daleke regije u Sjevernoj Aziji. Izrael je postao protivnik SSSR-a i sve do Staljinove smrti je bio skeptičan kada je riječ o pomoći Židovima.
"Staljin je sam uništio Židovsku autonomnu oblast kao nacionalno utočište [židovskog naroda]", zaključio je povjesničar Valerij Gurevič u svojoj knjizi posvećenoj ovoj regiji.
Židovska autonomna oblast još uvijek postoji, a u Birobidžanu sada živi oko 75.000 stanovnika. Prema popisu iz 2010. godine Židovi čine samo 1% stanovništva. Danas, nepunih 90 godina poslije prvog pokušaja rješavanja "židovskog pitanja", očito je da plan stvaranja "Dalekoistočne Palestine" nije uspješno realiziran.