"James Bond" umire u Moskvi: Kako je britanski agent pokušao svrgnuti boljševike

Povijest
OLEG JEGOROV
Antikomunističkog špijuna Sidneyja Reillyja Sovjeti su uhitili 27. rujna 1925., a ubrzo nakon toga je strijeljan. Iako Reillyjev život ostaje tajna, jedna je stvar jasna - bio je duboko povezan s Rusijom, počevši od rođenja pa sve do pokušaja da ubije Lenjina.

"Boljševizam je kršten u krvi... Njegovi vođe su bili kriminalci i ubojice", rekao je jednom Sidney Reilly. On je bio agent britanske tajne službe koji je navodno poslužio kao inspiracija za Jamesa Bonda Iana Fleminga. Reilly je imao duboke ruske korijene i svoj je život posvetio borbi protiv režima koji je na vlast došao 1917. godine - u čemu nije uspio.

Špijun je mrzio komunizam. Ovo je jedna od samo nekoliko stvari koje znamo o njegovom životu. Za početak, nije poznato gdje je rođen ili kako je postao britanski državljanin.

Čovjek s mnogo imena

Reilly je različitim ljudima ispričao različite priče o svojoj prošlosti. Tvrdio je da je irski pastor ili, pak, potomak plemenite ruske obitelji - ovisno o tome s kim je razgovarao. Ipak, danas se većina povjesničara slaže da je rođen 1873. godine u židovskoj obitelji u Odesi, ili negdje u zapadnoj Ukrajini.

Njegovo pravo prezime bilo je Rosenblum, dok njegovo osobno ime ostaje misterij - različiti izvori ga zovu Semjon, Sigmund ili Georgij. Rosenblum je 1896. godine došao u London gdje se oženio ženom irskog podrijetla i promijenio identitet u onaj Sidneyja Reillyja.

Dvostruki/trostruki agent

Reillyjevi biografi još uvijek raspravljaju o tome je li Sidney bio britanski špijun prije Oktobarske revolucije. On sam je rekao da je svoju karijeru u britanskoj tajnoj službi započeo 1890-ih, no povjesničar Andrew Cook, autor knjige "As špijuna: Istinita priča o Sydneyju Reillyju", sugerira da je lagao i da je zapravo živio kao prevarant usmjeren samo na zgrtanje vlastitog bogatstva.

Kao što povjesničari spominju, Reilly nije bio pouzdan - navodno je špijunirao i za Britance i za Japance tijekom rusko-japanskog rata (1904.-1905.). Dok je živio u Rusiji 1906., povezao se s ruskim revolucionarnim krugovima, dok je istovremeno radio za britansku i carističku obavještajnu službu.

Dok je mito davao na sve strane, Reilly je uvijek pazio da njegov bankovni račun bude dobro popunjen - obožavao je svoj raskošni stil života, žene i kocku. "Smatramo ga nepouzadnim i neprikladnim za navedeni posao", izvijestio je jedan od agenata tajne službe na početku Prvog svjetskog rata.

Misija u Rusiji

Međutim, agent je zadobio povjerenje i Winstona Churchilla i Mansfielda Cumminga (prvi čelnik organizacije prethodnice MI6). Britanski čelnici su ga smatrali karizmatičnim, odvažnim i jako dobrim u svom poslu. Tako je Reilly 1917. poslan u Rusiju, zemlju koja ga je oduvijek zanimala. 

Tamo je živio inkognito te je uspio vrbovati nekoliko važnih dvostrukih agenata. Štoviše, Reilly je nekako uspio nabaviti certifikat Čeke (boljševičke obavještajne službe) kako bi imao pristup Kremlju. Odlučio je da je najbolja opcija za poraz boljševika ta da stranci odrubi glavu ubojstvom njezinih glavnih vođa: Vladimira Lenjina i Lava Trotskog.

Zavjera i posljedice

Reilly je zajedno s drugim britanskim agentima isplanirao državni udar. Očekivalo se da će pripadnici latvijske pukovnije koja je čuvala najvažnije lidere stranke okrenuti svoje oružje protiv boljševika. Njihov je vođa Eduard Berzin obećao da će tako postupiti i za to je od Britanaca dobio 1,2 milijuna rubalja (38 700 dolara 1918. godine).

Stvar je bila u tome da Berzin nije imao namjeru izdati boljševike - on je djelovao kao provokator, u skladu s zapovijedima Čeke. Nakon što je Berzin izvukao priličnu svotu novaca od Britanaca, vlasti su "otkrile" zavjeru diplomata i preuzele veleposlanstvo. Reilly je pobjegao u Europu.

Njegov posljednji posjet

Neumorni agent je nastavio sa svojim pokušajima potkopavanja Sovjeta. Proveo je nekoliko mjeseci 1918. na jugu Rusije gdje su se koncentrirale snage Bijele vojske (antiboljševika), pokušavajući uvjeriti London da pomogne Bijelima ekonomski i vojno. No ti napori su bili uzaludni. Bijeli su izgubili, a nekoliko godina kasnije boljševici će ponovno protjerati Reillyja.

U rujnu 1925. Reilly je prešao sovjetsko-finsku granicu kako bi se susreo s kontaktima iz antikomunističke organizacije "Trest". Zapravo, cijela organizacija bila je lažna, stvorio ju je OGPU (nasljednik Čeke) kako bi zarobio neprijatelje SSSR-a iz inozemstva.

Reilly je, unatoč svom iskustvu i lukavosti, zajedno s ostalima upao u zamku. Smaknut je u šumi u blizini Moskve u studenom 1925. godine.