Noćni život Moskve očima jedne Hrvatice

Night Flight club

Night Flight club

Press Photo
Iva Pracević, bivša uspješna menadžerica nabave u tvrtki L'Oreal Adria Balkan, preselila se sa suprugom i dvoje djece u Moskvu. Pročitajte njezin doživljaj noćnog života u Moskvi

Već dugo vremena nisam imala pravi izlazak. Zapravo se to zadnji put dogodilo prije više od sedam godina, prije nego što sam rodila kćer. Nije da uopće nisam izašla u proteklih sedam godina, no to su više bili izlasci na pivo ili dva pa doma u krevet. S obzirom da se nalazim u Moskvi, svjetskom gradu zabave, bilo je pravo vrijeme da se ponovno okušam u tome. Od velike mi je pomoći bila i stvarno dobra prijateljica koju sam upoznala u Moskvi. Dijelom Ruskinja, dijelom iseljenica, prava djevojka za zabavu. U usporedbi s njom činila sam se kao kakva umirovljenica.

Izvor: privatna arhiva

I tako smo ugovorile datum, jedan petak. Bila sam zaista uzbuđena i osjećala sam se poput djeteta dok sam se pripremala za izlazak.

Prijateljica nam je rezervirala mjesto za večeru u 9, s obzirom na to da u Moskvi svi u klubove idu oko 2 ujutro. Vjerojatno je to tako svugdje u svijetu, no kako dugo nisam bila u tom krugu, sve mi se to činilo sasvim novo. Nakon večere trebale smo otići u klub Jagger. Druga prijateljica Ruskinja preporučila nam je taj klub, rekavši da je u njega lako ući i da u njemu svira dobra glazba za plesanje. U svim najpopularnijim klubovima u Moskvi postoji 'kontrola lica' – što znači da na ulazu odlučuju hoće li vas pustiti u klub ili ne, bez ikakvog objašnjenja.

Izvor: Youtube

Večer je započela sjajno, metroom smo došle do restorana gdje smo jele zaista ukusnu hranu i zdravi desert smiješnog izgleda i čudnog okusa. Noć smo započele s dvije čaše prošeka, a ja sam se osjećala kao da opet imam 25 godina.

Nakon restorana smo se zaputile u irski pub u blizini kluba. Već smo tada s terase zamijetile da se ispred kluba Jagger formirao kratki red. Na ulazu su stajala tri zaštitara, odjevena u potpunosti u crno i sa slušalicama u ušima. Izgledali su prilično zastrašujuće, no mi smo bile spremne i odlučile otići u klub kako smo i naumile. Zaista sam se radovala dobroj glazbi i plesanju.

I tako smo stajale u redu, odlično raspoložene, spremne iskazati se na plesnom podiju. Bila sam toliko uzbuđena da nisam niti primijetila kako je odjeveno desetak ljudi koji su stajali u redu ispred nas. Red se pomicao polako, ali sigurno. A zatim, ŠOK. Stigli smo do muškaraca u crnom, kad im je neka žena koja je stajala iza njih nešto rekla te su nas pomaknuli iz reda. Nisu nam dopustili da uđemo u klub. Samo da napomenem, mi smo bile jedine kojima nije bio dopušten ulaz. Moja je prijateljica počela vikati i psovati na ruskom, a ja sam se, pod utjecajem prošeka i bijelog vina, počela smijati kao kakva luđakinja. Nisam mogla vjerovati, jednom u sedam godina odlučila sam izaći vani plesati, i jedini klub koji sve pušta unutra me odbio. To je bilo toliko urnebesno da mi je trebalo neko vrijeme da shvatim što se dogodilo.

Klub Rai, Moskva. Izvor: Ruslan Sukhushin

Cijeli sljedeći dan sam se oporavljala. I onda sam počela razmišljati - zašto mi je zabranjen ulaz u klub u koji smo puna dva sata gledale kako svi smiju ući? Tada sam se prisjetila djevojaka u redu. Sve su nosile haljine, push-up grudnjake i duboke dekoltee. Vidjeli su da im djevojka zakopčana do grla, u ravnim cipelama i u crnom od glave do pete neće donijeti zaradu. S pozitivnije strane, moja prijateljica i ja volimo misliti kako smo samo izgledale premlado za klub.

Više