Četiri glavna događaja u vanjskoj politici Rusije i njihove posljedice u 2016.

AP
RBTH je pripremio izbor četiriju najvažnijih vanjskopolitičkih događaja godine, koji će određivati ruski politički program u 2016.

1. Početak vojne kampanje u Siriji

Početak operacije ruskih Zračno-svemirskih snaga protiv radikalnih islamista u Siriji krajem rujna iznenadio je većinu analitičara. Među njima ni danas nema konsenzusa o mišljenju što je izazvalo takvu odluku. Stručnjaci ističu da je na odluku Moskve moglo utjecati nekoliko čimbenika ili njihova kombinacija:

- nepostojanje uspjeha koalicije pod vodstvom SAD-a

-  pokušaj da se da impuls političkom dijalogu o Siriji

-  bojazan da će Zapad, kao što je to bio slučaj u Libiji, uvesti zone zabrane leta nad Sirijom

Istovremeno postoji mišljenje da je tragičan položaj sirijske vladine vojske doveo do odluka da se pristupi akciji u Siriji. ''Da nije došlo do ruske vojne kampanje, režim sirijskog predsjednka Bašara Asada pao bi do Nove godine'', za RBTH govori Dmitrij Evstafjev, stručnjak i član Vijeća PIR-Centra.

Da je Asad poražen, ''islamistički kaos'', koji se nalazi u Siriji, uskoro bi se prebacio u Afganistan i Tadžikistan, dakle, na granice Ruske Federcije.

Ovako se situacija uspjela prelomiti. Vojna inicijativa je sad na strani sirijskog režima, Asad i njegovi saveznici postignuli su značajne uspjehe. Sirijskom predsjedniku pošlo je za rukom da konsolidira i obnovi vlast na teritoriju koji je kontrolirao.

Kako podcrtava Evstafjev, ''postoje ozbiljni uspjesi u južnim provincijama, u okolici Damaska. Ponovno je pod kontrolom teritorij oko Aleppa, koji je principijelan u strateškom pogledu'', govori.

Analitičar se slažu oko toga da će sadašnja vojna kampanja ruske vojske u Siriji trajati do siječnja u istom ovom obliku. Čak postoji i mogućnost da će se pojačati vojno prisustvo Ruske Federacije. To bi moglo biti povezano s vremenskim uvjetima – početkom pješčanih oluja, koje otežavaju letove iznad Sirije. Te vremenske nepogode mogle bi se iskoristiti kao vrijeme za političko smirivanje krize, smatra Anatolij Kortunov, voditelj Ruskog vijeća za međunarodne poslove. Budućnost će ovisiti o pozicijama država Zaljeva, Irana, Turske, o tome žele li one postići kompromis po pitanju političke budućnosti Sirije.

 

2. Incident s ruskim bombarderom Su-24

Turska je u središte pozornosti u sirijskoj krizi dospjela tako što je izazvala incident s ruskim bombarderom Su-24. Turske Zračne snage oborile su 24. studenog ruski zrakoplov na sirijsko-turskoj granici. Nakon toga su se odnosi između dviju država naglo zaoštrili.

U medijima su počeli pisati o mogućem oružanom sukobu Rusije s državama NATO-a. Ipak, Moskva nije odabrala vojni odgovor, nego je Ankari uvela ekonomske sankcije. Rusija je to obrazložila time što je u djelovanju Turske vidjela isplaniranu akciju.

Prilike u kojem se incident dogodio daju i ruskim stručnjacima pravo da pretpostave da je to zaista bila demonstrativna gesta Turske, pripremljena politička akcija. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan na taj način je želio pokazati ''nešto poput željezne šake'' da bi učvrstio popularnost u masama, smatra orijentalistkinja, stručnjakinja Ruske institucije za strateško istraživanje Elena Suponina.

Erdoğan je tim činom želio pokazati nezadovoljstvo Ankare akcijama Moskve u susjednoj Siriji, smatra Anatolij Kortunov iz RSMD. Stručnjak ističe da je Turska već odavno govorila o stvaranju zone zabrane leta nad tim teritorijem u kojem žive turkofoni Sirijci i turkijski narodi, dijelu zemlje koja graniči s tursko-sirijskom granicom.

Erdoğan se pokušava pozicionirati kao zaštitnik turskijskih naroda. Nakon što je srušio ruski zrakoplov, turska vlast je tako dala do znanja da se ti ljudi, neovisno o tome jesu li Asadove pristaše ili čak radikalni protivnici, nalaze pod zaštitom Turske, rezimira Kortunov.

Analitičari smatraju da Turska nije pretpostavljala da će Rusija tako oštro reagirati. Prema mišljenju Suponine, Turci ''nisu očekivali da će Rusija odgovoriti na više razina, po čitavom spektru ekonomske suradnje''.

Zbog incidenta s bombarderom uništeni su odnosi Moskve i Ankare, govori Suponina. ''Bit će potrebne godine'' da se oni ponovno uspostave. 

I Moskvi, i Ankari bit će teško sad odstupiti. ''Možda će doći do poboljšanja odnosa, ali sigurno ne do one razine koja je postojala prije incidenta'', smatra analitičar.

 

3. Minsk-2

Izvor: Reuters
 

Sirijska kriza stavila je situaciju u Donbasu u drugi plan. Ipak, ukrajinska kriza bila je glavna tema u većem dijelu ruskog političkog programa za 2015. Situacija u Donbasu neće izgubiti svoj značaj sljedeće godine, bez obzira na trenutno zatišje.

Smirivanje krize u Donbasu odvijalo se pod parolom o potrebi poštivanja drugih minskih sporazuma, koji su 12. veljače 2015. sklopljeni u glavnom gradu Bjelorusije. Nakon višesatnih pregovora lideri Rusije, Njemačke, Francuske i Ukrajine dogovorili su se o glavnim koracima, koji bi trebali dovesti do obustave vatre te pokrenuti mirovni proces na jugoistoku Ukrajine.

Bez obzira na Minsk-2, ratne akcije, iako su izgubile na svojem prijašnjem intenzitetu, trajale su sve do kraja ljeta. Pravo zatišje u Donbasu nastupilo je tek početkom rujna.

Prema mišljenju stručnjaka, obustava vatre je posljedica toga što se SAD priključio minskom procesu te je Zapad izvršio pritisak na Kijev. ''Ruska Federacija je uvjerila Zapad da je njena pozicija usmjerena na minimizaciju sukoba, a pozicija Ukrajine na to da poveća glavobolju SAD-a i Europske unije'', za RBTH govori Iosif Diskin, član Javne komore Ruske Federacije.

I Kijev, i Donbas se i dalje međusobno optužuju za nepoštivanje minskih sporazuma. Ponovno se počelo pucati, doduše, uglavnom iz vatrenog oružja.

Lokalni izbori u Donbasu, koji su odgođeni za veljaču, bit će ozbiljan test koji će pokazati jesu li strane spremne poštivati minske sporazume. Ta odgoda trebala je dati stranama, uglavnom Kijevu, dovoljno vremena da prihvati zakone, koji se predviđaju u minskim sporazumima, o pružanja jugoistočnim regijama više autonomije.

No mediji zasad ništa ne pišu o tome. To znači da sankcije protiv Rusije neće biti uskoro ukinute, jer Zapad kao glavni uvjet ukidanja navodi uspjeh minskih sporazuma.

 

4. Sporazum o iranskom nuklearnom programu

Izvor: RT
 

Sporazum o iranskom nuklearnom programu, koji je postignut sredinom srpnja, nije bio neočekivan. Mnogi principijelni sporazumi između ''šestorice'' pregovarača (pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a i Njemačke) i Iranom bili su usuglašeni još u travnju.

Početkom lipnja strane su napravile konačni kompromis koji je bio prihvatljiv za sve. Sporazum, koji su potpisali ''šestorica'' i Iran, pretpostavlja postupno ukidanje sakcija protiv Teherana u zamjenu za uvođenje ozbiljnih ograničenja na razvoj iranskog nuklearnog programa. Zadnji cilj tih mjera bio bi da Zapad dobije nuklearno oružje.

Uloga koju je Rusija odigrala u postizanju tog sporazuma bila je neočekivana za zapadne glavne gradove. ''Začudilo me koliko su Putin i ruska vlada odvajali ta dva pitanja (Iran i Ukrajinu – op. red.). Ne bismo postigli taj sporazum da Rusija nije bila spremna djelovati zajedno s nama i drugim članovima 'šestorice''', izjavio je američki predsjednik Barack Obama.

Neki analitičari nisu shvaćali zašto je Rusija podržavala taj ugovor. Poslije ukidanja sankcija na svjetsko tržište stići će iranska nafta, koja će neizbježno smanjiti cijene tog važnog proizvoda ruskog izvoza.

No prema mišljenju Moskve, plusevi tog sporazuma nadmašuju moguće minuse. Iran je Rusiji potreban kao ozbiljan partner, ističe Dmitrij Evstafjev iz PIR-Centra. Prema riječima Petra Topičkanova, suradnika moskovskog centra Carnegie, izlazak Teherana iz sankcija donosi Rusiji svjetlu budućnost prije svega u oblasti vojno-tehničke suradnje i u nuklearnoj tehnologiji u mirovne svrhe. Kako se isticalo u medijima, vrijednost potencijalnih ugovora samo u oblasti vojno-tehničke suradnje procjenjuje se na od 20 do 70 milijardi dolara.

Stručnjaci ističu da je Iran principijelno važan za Rusiju s gledišta formiranja višeplanske vanjske i vanjsko-ekonomske politike.

Teheran je zajedno s Moskvom aktivno uvučen u sirijsku krizu i podržava predsjednika Asada. Ukidanje režima sankcija dodat će legitimnost akcijama Irana kako u regiji, tako i na međunarodnoj sceni, smatra Kortunov.

 

5. Samiti BRICS-a i ŠOS-a

Izvor: RT
 

U ruskom gradi Ufi održala su se dva samita BRICS-a i ŠOS-a u srpnju 2015. Na samitu BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) napravljen je korak za pretvaranje ujedinjena u punovrijednu organizaciju. Kao glavni rezultat susreta stručnjaci su naveli pokretanje takvih financijskih mehanizama kao što je Razvojna banka BRICS-a i pull uvjetnih valutnih rezervi. To je za Moskvu posebno značajno, jer je Rusija zbog sankcija odsječena od tržišta kapitala. Prvi projekti Razvojne banke BRICS-a, čiji kapital iznosi 100 milijardi dolara, započet će već u 2016. 

Kao rezultat samita ŠOS-a (organizacija koja ujedinjuje Rusiju, Kinu, Kazahstan, Tadžikistan, Kirgiziju i Uzbekistan) bila je kvalitativna promjena zajednice, smatra Petr Topičkanov. Novi ŠOS daje mogućnost da se organizaciji priključi Indija i Pakistan. Prema riječima voditelja Centra za istraživanje Istočne Azije i ŠOS-a Aleksandra Lukina, to će ŠOS učiniti još snažnijim svjetskim igračem, pretvarajući ga u ''drugi, nezapadni plus Euroazije''. Moskva će dobiti novu polugu za ostvarivanje svojih vanjskopolitičkih interesa.

Više