Putin smatra da Ankara prikriva isporuku nelegalne nafte Turskoj.
Erdoğan je spreman podnijeti ostavku ukoliko optužbe Rusije budu dokazane.
Rusija i Turska su prekinule političku suradnju i taj bi prekid mogao dugo trajati.
Poboljšanje odnosa između dviju zemalja moguće je samo u slučaju smjene režima.
Rusko-turska kriza ne bi trebala biti smetnja u borbi protiv „Islamske države“ u Siriji.
Konferencija UN-a o klimatskim promjenama, otvorena u Parizu 30. studenoga, obilovala je političkim izjavama koje se ne tiču teme samita. Među najintrigantnijim je bilo pitanje hoće li se predsjednik RF Vladimir Putin i njegov turski kolega Recep Erdoğan sastati i porazgovarati o incidentu vezanom za obaranje ruskog bombardera blizu sirijsko-turske granice. I pored niza bilateralnih susreta ruskog predsjednika (Putin se uspio sastati se s predsjednikom SAD-a, predsjednikom Kine, njemačkom kancelarkom, korejskim liderom i premijerom Izraela), ipak nije bilo susreta s Erdoğanom. „Nismo se vidjeli“, potvrdio je Vladimir Putin, a zatim je izjavio da Rusija posjeduje detaljnije podatke o događaju vezanom za ruski Su-24, a da tvrdnja kako Turska na taj način štiti sirijske Turkmene služi samo kao paravan.
„Postoje sve osnove da smatramo da je odluka o obaranju našeg aviona bila uvjetovana potrebom da se zaštite ti putevi isporuke nafte Turskoj“, izjavio je Putin na konferenciji za novinare na kraju samita. Prema njegovim riječima, Ankara nije reagirala ni na zabrinutost Moskve povodom slobodnog kretanja terorista koji je bio omogućen zahvaljujući bezviznom režimu između RF i Turske: „Odavno smo molili da se obrati pozornost na činjenicu da predstavnici terorističkih organizacija, koji su u pojedinim regijama Rusije ratovali i pokušavali ratovati protiv nas s oružjem u rukama <…> ’iskrsavaju’ na teritoriju Turske”.
Erdoğan nije odugovlačio s odgovorom i iste večeri je obećao da će podnijeti ostavku ukoliko se potvrde optužbe da Turska kupuje naftu od pripadnika „Islamske države“ [organizacija zabranjena u Rusiji – RBTH].
„Odlično znamo cijenu Erdoğanovih izjava. Njega su već uhvatili u laži turski novinari, koji su saznali da Turska isporučuje teroristima oružje zakamuflirano kao humanitarna pomoć. Ti novinari su zbog toga sada u zatvoru. Gospodin Erdoğan se neće povući i ništa neće priznati, iako mu lice bilo umazano naftom", rekao je zamjenik ministra obrane Rusije Anatolij Antonov.
Bit će vrlo teško vratiti se na onu razinu suradnje koju su imale Turska i Rusija prije incidenta s obaranjem Su-24, jer ta suradnja je stvarana „uz dosta napora“ od početka 2000-ih, istaknuo je u intervjuu za RBTH Leonid Isajev, stariji predavač Katedre za opću politologiju Sveučilišta VŠE, inače arabist i stručnjak za monitoring konflikata. „Oštra Putinova izjava, isprovocirana prilično oštrim izjavama turske strane, može izazvati dugogodišnje razdoblje međusobnih veza“, smatra ovaj stručnjak i dodaje da će sada rusko-turski odnosi biti minimilizirani. Razumije se, takva konfrontacija u krajnjoj instanci ne isplati se ni Rusiji, ni Turskoj, ni NATO-u, čiji je Turska član, ali da bi se zaboravila retorika iz kuloara „klimatskog” samita bit će potrebno „da dođe do smjene režima, u najmanju ruku“, jer se takve izjave s obje strane doživljavaju suviše osobno.
Direktor Centra za orijentalističko proučavanje međunarodnih odnosa i javne diplomacije, turkolog Vladimir Avatkov, isto smatra da će samo smjena režima omogućiti izlazak iz ove krize, s tim što ne treba poistovjećivati turski režim s turskim narodom, upozorava. „Točno je da se turski režim solidarizirao s terorizmom kada je oborio naš avion, ali trebamo razmišljati o budućnosti“. I pored svega, teško da će Turska biti potpuno zaboravljena u Rusiji, s obzirom da se radi o perspektivnom partneru.
Hoće li prekid rusko-turskih odnosa utjecati na kooperaciju aktera događaja u Siriji? Na to pitanje dobro je odgovorio Putin u Parizu, ističe Viktor Nadein-Rajevski, vodeći znanstveni suradnik Instituta za međunarodnu ekonomiju i međunarodne odnose Ruske akademije znanosti: „O kakvoj široj koaliciji može biti govora kada ti netko zabija nož u leđa?“, pita se on. Pa ipak, Rusija je zainteresirana za borbu protiv „Islamske države“ i ne odustaje od suradnje s Francuzima.
U tom kontekstu teško se može očekivati pogoršanje situacije vezane za borbu protiv terorizma u Siriji. Situacija se zapravo samo poboljšala, smatra Nadein-Rajevski. Pojava sustava protuzračne obrane S-400 u Siriji radikalno je promijenila odnos snaga. Radijus akcija radarskih sustava pokriva gotovo sve dijelove fronta. Turski avioni radije neće ulaziti u zonu akcija radara i neće se odvažiti bombardirati područja na kojima se nalaze odredi narodne samoobrane sirijskih Kurda. „Turci su ih bombardirali gotovo svakog dana, a ti odredi se u stvari vrlo učinkovito bore protiv islamista na svojem teritoriju“, kaže Nadein-Rajevski.
Štoviše, po njegovom mišljenju, ako djelovanje Turske bude predstavljalo veliku smetnju zajedničkoj borbi zemalja-partnera protiv „Islamske države“ u Siriji, NATO bi mogao pokušati odvojiti Ankaru i udaljiti je od tog procesa. „Situacija u Siriji je ionako napeta, i ako tamo još bude eskalirao konflikt na liniji Rusija-Turska, to će ići na ruku samo ’Islamskoj državi’. Savez će službeno biti na strani Turaka, kao što je bilo u slučaju s obaranjem bombardera, ali će sve učiniti da ne dođe do zaoštravanja te konfrontacije“, kaže Isajev.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
