Mikoyan MiG-29
Vadim Savitsky/Global Look PressPovijest vojne suradnje Rusije i Hrvatske seže nekoliko desetljeća u povijest. Suradnja s Rusijom mogla bi biti korisna, jer se sovjetsko oružje iskazalo se učinkovito i tijekom Drugog svjetskog rata, i u doba Jugoslavije te za vrijeme Domovinskog rata.
Bez obzira na zategnute odnose između EU i NATO-a s jedne strane i Rusije s druge prostor suradnje između Hrvatske i Rusije i na vojnom planu nije zatvoren. Evo što bi Hrvatska mogla nabaviti od Rusije ,a Rusija od Hrvatske.
Poslijeratna vojno-tehnička suradnja RH i Rusije odvijala se na kroz dostavu helikoptera MI-171 na osnovu duga od bivšeg SSSR-a te su iza toga vojni odnosi „pod pritiskom“ što bržeg ulaska u NATO i EU znatno smanjeni, premda je Rusija bila otvorena za nastavak dugoročne suradnje na tom planu, npr. kroz ponudu prodaje aviona MIG-29.
Početkom ukrajnske krize 2014. godina i ta vrlo niska razina suradnje gotovo je u potpunosti prestala prije svega voljom političkog rukovodstva RH, ali i dalje uz stalnu spremnost Rusije da se suradnja nastavi.
A prostor za suradnju nakon završetka ukrajnske krize i odnosa Rusije i EU je zaista velik. Npr., Hrvatska trenutno nije u mogućnosti obraniti svoj zračni prostor na visinama iznad 3000 metara (osim ograničeno uz pomoć MIG-21 koji su u katastrofalnom stanju nakon remonta u Ukrajni) te bi npr. dva ruska PZO sustava gotovo u potpunosti zatvorila prazninu koja je sada prisutna hrvatskom nebu.
Prvi je PZO sustav kratkog dometa TOR-M2E koji je sposoban detektirati, prihvatiti i uništiti ciljeve (avione, helikoptere, krstareće projektile, bespilotne letjelice i vođene projektile) na udaljenosti od 16 km i visini od 10 km. Svi sustavi rade automatski na jednoj platformi u kojemu se nalazi promatrački radar, radar za navođenje projektila i upravljačka jedinica. Paljbena jedinica posjeduje 8 raketa tipa 9M331 ili 16 raketa tipa 9M338. U isto vrijeme posada od 3 čovjeka (1 vozač i 2 operatora) mogu navoditi 8 raketa na 4 cilja istovremeno.
Prije nekoliko godina, kada je hrvatska strana poslala RFP (Request for proposals) u nekoliko zemalja proizvođača vojnih aviona, jedna od zemalja bila je i Rusija, koja je ponudila hrvatskoj vladi najnoviju inačicu MIG-a 29 M/M2.
Drugi PZO sustav srednjeg dometa je BUK-M2E koji ima puno veći domet djelovanja od sustava TOR te se isti nadopunjuje u zaštiti neba. Domet sustava je u zavisnosti od inačice od 50 do 70 km te do 25 km visine. Sustav je također vrlo automatiziran i u teoriji je moguće obaranje zračnih ciljeva sa samo jedne platforme koja ima 4 PZO rakete tipa 9M317 spremne za upotrebu.
Oba navedena sustava uspješno bi za neko duže vrijeme mogla zaštititi hrvatsko nebo od bilo kakvih zračnih ugroza iz susjedstva.
Drugo područje u vojno-tehničkoj suradnji vezano je uz nabavu protuoklopnih projektila dugog dometa Kornet-E i srednjeg dometa Metis-M1.
Kornet-E već je dokazani sustav upotrebljen u velikom broju sukoba početkom 21. stoljeća od drugog Zaljevskog rata u Iraku do izraelsko-libanonskog sukoba s Hezbolahom 2006. do aktualne sirijske krize od 2011. Navedeni protuoklopni sustav dometa do 8 km s poluautomatskim laserskim navođenjem uspješno je uništavao tenkove američke (M1A2 Abrams) u Iračkom ratu, ali i one njemačke proizvodnje (Leopard 2A4) u sastavu turske vojske koja je intervenirala u Siriji krajem 2016. godine. Iste, vrlo dobre rezultate, je ostvario je i drugi protuoklopni sustav srednjeg dometa do 2000 metara Metis-M1.
Osim navedenih protuoklopnih sredstava svakako bi trebalo od Rusije nabaviti veću količinu ručnih raketnih bacača tipa RPG -27, RPG-29, RPG-32 i dr.
U hrvatskim skladištima imamo veliki deficit ručnih raketnih bacača jugoslavenske proizvodnje M-80 Zolja i M-79 Osa, jer je dio „neperspektivnog protuoklopnog naoružanja“ bivše JNA prodan, npr., Saudijskoj Arabiji, koja je navedene raketne bacače „ustupila“ raznim džihadističkim skupinama u Siriji koji se javno na Youtubeu hvale dostavljenim naoružanjem iz Hrvatske. Navedeni ruski ručni raketni bacači vrlo su efikasni, a odnos cijene i kvalitete je puno povoljniji u odnosu na sva zapadna rješenja i modele u toj vrsti naoružanja.
U dijelu zrakoplova prije svega treba istaknuti nastavak korištenja helikoptera MI-171 (Mi-8) koja sada predstavljaju osnovicu cjelokupnog vertikalnog transporta i evakuacije hrvatske vojske, ali i građana, posebice u hitnim situacijama. Navedenim helikopterima hitno je potrebno napraviti remont te bez suradnje s Rusijom (što je pokazao i neuspješni remont aviona MIG-21 u Ukrajni) nije moguće napraviti kvalitetan i certificirani remont bez originalnih dijelova koje mogu samo osigurati ruska strana i prozvođač helikoptera Vertoleti Rossii iz Ulan Ude-a ili Kazanja.
Prije nekoliko godina, kada je hrvatska strana poslala RFP (Request for proposals) u nekoliko zemalja proizvođača vojnih aviona, jedna od zemalja bila je i Rusija, koja je ponudila hrvatskoj vladi najnoviju inačicu MIG-a 29 M/M2.
Navedeni avion pripada tzv. 4++ generaciji aviona, odnosno ima neke karakteristike 5 generacije, ali „upakirane“ u stariju, 4. generaciju aviona. Avion je rađen na osnovu inačice palubnog lovca MIG-29K za Ratnu mornaricu Indije. Trup je gotovo identičan te je također većina elektroničke opreme slična ili ista navedenom palubnom lovcu. U avion je ugrađen dorađeni motor RD-33MK povećane snage te rješenog „problema“ kod starijih generacija MIG-29 – bez tragova dima na ispušnom sustavu motora. U avion se ugrađuje najnoviji radar oznake Žuk-ME dometa 160 km. Avion nosi sve inačice raketa zrak-zrak i zrak-zemlja (RVV-AE, R-27, R-73E, Kh-29L, Kh-31A, Kh-35E, Kh-31P...) te bi uvođenjem u operativnu upotrebu navedenog aviona vojska Hrvatske imala u okruženju najbolje sredstvo odvraćanja svakog agresora iz svog susjedstva.
Naravno, navedeno naoružanje ima svoju visoku cijenu, istina, mnogo manju nego zapadno naoružanje, ali bi se isti mogli puno povoljnije nabaviti iz Rusije jer su offset ili kreditni aranžmani koje može ponuditi Rusija mnogo povoljniji od zapadnih uvjeta. Primjerice, zašto hrvatska brodogradilišta ne bi mogla raditi brodove za rusku ribarsku flotu ili velike ruske naftne kompanije u zamjenu za dostavu navedenog naoružanja. Također je moguća suradnja u farmaceutskoj i prehrambenoj industriji, jer rusko tržite tradicionalno uvozi dosta proizvoda iz tih grana hrvatske industrije. Samo kao primjer inventivne suradnje navodimo da je Rusija ugovorila prodaju najsuvremenijih lovaca Su-35 za Indoneziju u zamjenu za uvoz palminog ulja iz navedene zemlje.
Poslijeratna vojno-tehnička suradnja RH i Rusije odvijala se na kroz dostavu helikoptera MI-171 na osnovu duga od bivšeg SSSR-a te su iza toga vojni odnosi „pod pritiskom“ što bržeg ulaska u NATO i EU znatno smanjeni
I hrvatska vojna industrija ima proizvode koje bi mogla ponuditi Rusiji, dapače, već i na tom planu imamo dobre rezultate, tako je, primjerice, zagrebačko poduzeće DOK ING prodao licencu svojih poznatih strojeva za razminiranje MV-4, MV-10 koje se u Rusiji po licenci proizvode pod nazivom URAN-6 i URAN-14. Zanimljivo je spomenuti da je navedeno poduzeće prodaje iste te strojeve za razminiranje i američkoj vojsci. Također hrvatska vojna industrija, a posebice HS Produkt sa svojom jurišnom puškom VHS 2 i Šestan Busch sa svojim kacigama i ostalom zaštitnom opremom, mogu biti vrlo konkurentni na ruskom tržištu jer, premda je Rusija proizvođač najpoznatije jurišne puške Kalašnjikov, nije još u mogućnosti napraviti tako visokotehnološki proizvod kao što je jurišna puška VHS 2.
Ukupno uzevši, prostor suradnje između Hrvatske i Rusije i na vojnom planu nije zatvoren, bez obzira na trenutno zategnute odnose između EU i NATO-a s jedne strane i Rusije s druge. Svako političko rukovodstvo Hrvatske, sadašnje ali i buduće, moralo bi biti svjesno značaja hrvatsko-ruskih odnosa koji, osim na ekonomskom i kulturnom planu, mogu biti vrlo plodonosni i na vojno-tehničkom području na obostranu korist. Naročito navedeno vrijedi za Hrvatsku koja se nalazi u vrlo teškom ekonomskom položaju te joj svaka mogućnost suradnje s Rusijom može donijeti pozitivne rezultate.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
