Uloga Rusije u osuvremenjivanju hrvatskog zrakoplovstva

MiG-21 /

MiG-21 /

migavia.ru
Početkom ožujka ove godine Ministarstvo obrane Hrvatske je priznalo da se zračne snage zemlje nalaze u lošem stanju. MIG-ovi ruske proizvodnje, koji se nalaze u naoružanju hrvatske vojske, dotrajali su. Međutim, obnova flote vojnog zrakoplovstva naišla je na nerješive političke probleme. Čiji će zrakoplovi na koncu štititi hrvatsko nebo i hoće li se Zagreb odlučiti na suradnju s Moskvom kako bi sačuvao svoje obrambene sposobnosti?

Hrvatska je jedina zemlja u Europi koji i dalje koristi zrakoplove MiG-21, konstruirane 1956. godine. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo broji 12 ovih zrakoplova. Ovaj pouzdani stroj pokazao se dobrim u mnogim ratovima 20. stoljeća. Još uvijek ga aktivno koristi Damask u građanskom ratu koji se odvija u Siriji. Osim Hrvatske, od zemalja NATO-a u naoružanju ove zrakoplove ima i Bugarska, koja ih, međutim, drži u rezervi. Prvi zrakoplovi MiG-21 isporučeni su u Jugoslaviju 1962. godine i dugo su vremena bili jedni od glavnih borbenih zrakoplova u zemlji. Zanimljivo je da je trenutačna flota hrvatskih MiG-ova uglavnom njemačkog porijekla. Sredinom 1990-ih je Hrvatska od Njemačke nabavila još 20 moderniziranih MiG-ova, koji su Nijemcima ostali od vojske DDR-a. Još tri stroja su 1992. godine iz jugoslavenskih zračnih snaga oteli hrvatski piloti. Valjda napomenuti da su svi MiG-ovi u naoružanju Hrvatske modificirani i proizvedeni i u službu ušli nakon 1970-ih. 

 

Pouzdani, ali istrošeni

Zrakoplovi, koji su se aktivno koristili u turbulentnim 1990-im godinama, praktički su iscrpili svoje resurse. Međutim, iskustva drugih zemalja pokazuju da, nakon sveobuhvatne modernizacije, MiG-21 još uvijek može poslužiti kao pouzdan branitelj neba i zrakoplov za obuku. Uzimajući u obzir ne baš najstabilnije odnose Hrvatske s Moskvom u 2013., hrvatska je vojska radije odabrala suradnju s Ukrajinom. „Odessaaviaservis“, odsjek državnog koncerna „Ukroboronprom“, pobijedio je u lipnju 2013. godine na natječaju za modernizaciju 7 hrvatskih MiG-ova i isporuku još njih 5, koji su, prema dokumentaciji, bili u vlasništvu koncerna. Ukupni iznos ovog posla iznosio je 80 milijuna kuna (13,7 milijuna dolara). Kako je za RBTH Hrvatsku rekao izvor u „Rosoboroneksportu“, pobjeda ukrajinske strane na natječaju činila se sasvim logičnom. Na to je utjecala činjenica da se u vlasništvu „Odessaaviaservisa“ nalazio velik broj MiG-ova sovjetske proizvodnje i pripadajućih dijelova kupljenih kod trećih zemalja ili koji su ranije pripadali ukrajinskom zrakoplovstvu.

Međutim, u 2016. je izbio veliki skandal. Pokazalo se da su modernizirani i kupljeni zrakoplovi u jako lošem stanju, počeli su se kvariti odmah nakon početka korištenja, a do ožujka 2016. u zrak su se mogla podići samo tri zrakoplova. Kako je pokazala istraga Ministarstva unutarnjih poslova Hrvatske, dužnosnik Ministarstva obrane zemlje primio je mito od 20 tisuća dolara kako bi „Odessaviaservisu“ pomogao da krivotvori dokumente i Zagrebu preda 12 neispravnih MiG-ova.

 

Sankcije hrane posrednike

Režim uzajamnih sankcija izmaknuo je tlo pod nogama ruskom obrambeno-industrijskom kompleksu u Europi. I bez toga suočeni s pritiskom od strane američkih i europskih proizvođača naoružanja, ruske vojno-industrijske kompanije naišle su na brojna nova ograničenja. Ilustrativan primjer je Bugarska, koja ima značajnu flotu zrakoplova ruske i sovjetske proizvodnje. U jesen 2015. Sofija je odlučila prekinuti suradnju s ruskim koncernom MiG i modernizirati 6 zrakoplova MiG-20 u Poljskoj. Kao jedan od razloga službeno je navedena „mogućnost proširenja europskih sankcija protiv Ruske Federacije“. Kao odgovor se koncern MiG odrekao odgovornosti za sigurnost strojeva koji se moderniziraju u Poljskoj, te je najavio mogućnost žalbe Međunarodnom sudu pravde zbog kršenja njihovih interesa. Kao rezultat toga, Bugarska je krajem 2016. bila prisiljena vratiti se suradnji s koncernom MiG. Osim toga, vojno tužiteljstvo je započelo istragu o djelovanju bugarskog ministra obrane Nikolaja Nenčeva, povezanom s opstrukcijom modernizacije zrakoplova ruske proizvodnje.

Situacija s bugarskim i hrvatskim MiG-ovima jasno je pokazala da kvalitetno opsluživanje ruske tehnike može pružiti samo ruska strana. I koncern MiG i „Rosoboroneksport“ spremni su na dijalog s istočnoeuropskim partnerima, štoviše, predstavnici vojno-industrijskog kompleksa ne miješaju politiku i biznis. Rusija nije uvodila nikakva ograničenja na isporuke vojne opreme zemljama NATO-a kao odgovor na zapadne sankcije. I to unatoč činjenici da je tržište istočne Europe odavno prestalo biti glavno tržište za ruske proizvođače naoružanja.

 

Tko će ponovo obučiti pilote

Novi američki predsjednik Donald Trump je već u svojim predizbornim govorima isticao da članice NATO-a trebaju „više plaćati“ za svoju obranu. Ovo potonje podrazumijeva ne samo povećanje troškova za financiranje Saveza, već i povećanje sredstava za nacionalne oružane snage, kao i za njihovu modernizaciju. Pritom, jasno, američki lider, koji ima dobre veze u američkom vojno-industrijskom kompleksu, računa na značajan porast udjela američkog naoružanja na europskom tržištu. Uključujući porast u sferi isporuke vojnog zrakoplovstva. Međutim, kupnja novih modela zrakoplova uzrokovat će i problem kompletne ponovne obuke pilota koju NATO u istočnoj Europi još ne može riješiti.

Izvor RBTH Hrvatske, blizak Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu, rekao je da zemlja nije službeno uključena niti u jedan program Saveza za ponovnu obuku pilota na zapadne modele zrakoplovstva. Osim toga, visoka razina obuke hrvatskih pilota, povezana u velikoj mjeri s time da, leteći na tehnici koja je gotovo iscrpila svoje resurse, oni uvježbavaju razne neočekivane situacije do kojih bi moglo doći zbog kvara opreme, bit će praktički svedena na nulu, ukoliko se ti piloti prebace na druge, njima nepoznate zrakoplove. Osim toga, za kompletnu ponovnu obuku pilota čak i za zrakoplove istog tipa, no različite konstrukcije, potrebno je najmanje šest mjeseci.

 

Ako nema potencijalnih protivnika, je li vojno zrakoplovstvo uopće potrebno?

Prema ocjeni već spomenutog sugovornika RBTH Hrvatske, Zagreb nema za cilj izravno održavanje vojnog pariteta sa susjednom Srbijom, iako se od vremena ne tako davnih sukoba na ovim područjima pomno prati obrambena politika Beograda. Flota u posljednje vrijeme raste i, između ostalog, uključuje lake udarne zrakoplove „Soko“ vlastite proizvodnje. Štoviše, Beograd aktivno surađuje s Rusijom i modernizira svoje zrakoplove sovjetske proizvodnje. Hrvatska se nalazi pod zaštitom NATO-a i ima sva jamstva sigurnosti, no mogla bi se uskoro naći u situaciji baltičkih zemalja. U sve tri baltičke republike bivšeg Sovjetskog Saveza vojno zrakoplovstvo se sastoji od samo nekoliko transportnih i trenažnih zrakoplova (zapravo, dva zrakoplova estonskih zračnih snaga nisu u vlasništvu države, već su iznajmljeni). Međutim, sigurnost na nebu sve tri zemlje na principu rotacije osigurava zrakoplovstvo iz najvećih zemalja NATO-a. Vlasti Litve i Estonije, pak, snose troškove za održavanje infrastrukture za zrakoplove svojih saveznika u bazama.

Takva se mogućnost, prema informacijama našeg izvora, razmatrala u Bijeloj kući i za Hrvatsku. Umjesto starih no pouzdanih ruskih zrakoplova, Zagreb bi mogao dobiti eskadrilu američkih asova i plaćati za njihovo održavanje. Ova doktrina u potpunosti odgovara politici koju počinje voditi Trump u odnosu prema NATO-u. No jesu li oni zaista potrebni zemlji čiji piloti imaju borbeno iskustvo na drugim, iako srodnim, zrakoplovima na svom nebu? Sugovornik RBTH Hrvatske smatra da hrvatsko rukovodstvo barem zbog državnog prestiža neće pristati na takvu opciju i da će sve napore usmjeriti na očuvanje vlastitog zrakoplovstva.

Prema podacima nekih medija, Zagreb je kao jednu od alternativa razmatrao kupnju švedskog borca 4. generacije - Saab JAS 39 Gripen. Međutim, izvor RBTH Hrvatske je rekao da između Šveđana i Hrvata zasad nema nikakvih konkretnih dogovora. Istodobno je taj stroj najpristupačnija alternativa ruskim pandanima. On je po cijeni usporediv s ruskim zrakoplovom MiG-35 (oko 50 milijuna dolara), iako ima značajno manji borbeni teret. Po mišljenju vojnog stručnjaka, druga mogućnost za Hrvatsku mogli bi biti američki modificirani lovci F-16 ili F/A-18E/F „Super Hornet“. Međutim, Hrvatska u ovom trenutku nema sredstava za potpunu obnovu flote. Bijela kuća, koja trenutno provodi reformu svog programa za inozemno vojno financiranje (Foreign Military Financing, FMF), mogla bi, međutim, u određenim uvjetima ponuditi Zagrebu povlašteni kredit za kupnju američkih zrakoplova.

 

Hoće li se Hrvatska odlučiti na vojnu suradnju s Moskvom?

Po mišljenju hrvatskog izvora RBTH Hrvatske, Zagreb u uvjetima sankcija neće od Rusije ni pod kojim uvjetima moći kupiti nove zrakoplove, a s Moskvom će dijalog voditi samo na temu obnove i modernizacije postojećih 12 zrakoplova, od kojih većina nakon ukrajinskog „remonta“  nije u stanju podići se u zrak. U suštini se Hrvatska nalazi pred izborom. Otpisati zastarjele no pilotima dobro poznate zrakoplove ili se s koncernom MiG dogovarati o njihovoj potpunoj obnovi. Sugovornik RBTH Hrvatske je istaknuo da će ova odluka biti u potpunosti politička. Je li Zagreb spreman na nastavak vojno-tehničke suradnje s Moskvom bit će jasno nakon završetka pregovora hrvatske stane o remontu helikoptera MI, koji se trenutno vode s ruskim obrambenim korporacijama. Sada u ukrajinskim tvornicama beznadno oštećene hrvatske MiG-ove može spasiti samo proizvođač – koncern MiG, pri čemu će to zahtijevati prilično vremena – za pripremu programa modernizacije, potragu ili proizvodnju rezervnih dijelova, ispitivanja strojeva. Zagreb će, međutim, u konačnici dobiti 12 zrakoplova, koje će Hrvatsko ratno zrakoplovstvo moći koristiti još nekoliko godina i tako omogućiti postupni prijelaz na suvremenije modele.