Što treba znati da bi se ruski govor razumio po sluhu?
Na servisu Youtube ima mnogo zabavnih videosnimaka u kojima strani studenti iznose svoje dojmove o ruskom izgovoru. Nekima od njih ruski govor djeluje grubo, dok drugi tvrde da je vrlo melodičan i nalikuje na pjevanje (i to dječje, s obzirom na broj mekih suglasnika). Većina stranaca, međutim, slaže se sa sljedećom konstatacijom: "Svi Rusi govore tako brzo i nerazumljivo da bi bilo dobro kada bi im se na čelu prikazivali titlovi."
Razumljiva želja, zar ne? Ali tehnologije nam zasad nisu baš toliko olakšale život. Možda će jednoga dana simultani prijevod biti ugrađen direktno u genetski kod, ali mi ne možemo čekati da se to dogodi i zato ćemo odmah razmotriti sve eventualne poteškoće u razumijevanju ruskog govora i načine njihovog savladavanja.
1. Slobodni naglasak i redukcija vokala
Ostavimo zasad po strani vezane fraze. Pogledajmo najprije kako izgleda jedna riječ. [Éta dóm. Éta stól. A éta kót] – govori predavač pokazujući sliku. Student poslušno, s vjerom u svijetlu budućnost, ponavlja oblik za nominativ jednine. Ali u tom trenutku predavač prelazi na sljedeću sliku: [Éta damá. Éta stalý. A éta katý], i ružičasti studentski snovi tope se i nestaju velikom brzinom. "Samo smo izgovorili to isto u množini, kako je vokal [A] odjednom postao [O] u istoj riječi?", užasnuto se pita student na svom materinjem jeziku. "To je redukcija", filozofski odgovara predavač.
– Éta dóm. Éta stól. A éta kót.
– Ovo je kuća. Ovo je stol. A ovo je mačka.
– Éta damá. Éta stalý. A éta katý.
– Ovo su kuće. Ovo su stolovi. Ovo su mačke.
I zaista, ruski vokal [O] se u ruskom jeziku jasno i glasno izgovara samo kada je naglašen, a u svim ostalim slučajevima slovo O se čita kao [A], a ponekad čak i kao kratko [Y] (na primjer, [shykalát]). I ako se ruski uči samo po sluhu, bez grafijskog prikaza riječi, onda će biti potrebno dosta napora da se shvati da su [kót] i [katý] ista životinja, samo u različitom broju.
Kakav se zaključak može izvući iz ove poučne priče? Pa evo ovakav: čak i ako volite učiti jezike tako što slušate i učite jednostavne fraze u dijalozima, nemojte zapostaviti čitanje: u ruskom jeziku grafijski izgled riječi pomaže da se u jednu paradigmu spoje oblici koji se ponekad drastično razlikuju po sluhu, kao na primjer Nom. sg. [dóm] i Nom. pl. [damá] .
2. Tempo govora i artikulacija
Kako se obično razvija razumijevanje neadaptiranog govora na stranom jeziku?
Najprije čovjeka podiđe jeza od nerazgovjetnog brbljanja, zatim on u nerazumljivoj kakofoniji počinje prepoznavati pojedine oblike riječi koje mozak tretira kao poznate.
Kontekst dosta pomaže da se orijentiramo u dotičnoj situaciji. Ako ste stigli u hotel ili se dogovarate da rezervirate sobu, vjerojatno u razgovoru neće biti riječi iz teme "Kod liječnika" ili "Ruska gozba". Korisno je obraćati pažnju na mimiku i geste govornika (osim ako je to pripadnik carinske službe na aerodromu, kod njega nećete primijetiti nikave emocije), a također na intonaciju i pauze kojima je obilježen početak i kraj rečenice. Po tom se pitanju učenje ruskog ne razlikuje od učenja bilo kojeg drugog stranog jezika.
Postoji, međutim, i jedno "ali". To je tempo govora. Nije bitno koliko je lingvističkih istraživanja provedeno o broju informacija koje različiti jezici prenose u sekundi, u jednome se možemo složiti: Rusi govore brzo. I uz to nerazgovjetno. Zbog loše artikulacije kod govornika ruskog jezika stranci često ne mogu razumijeti čak ni obične fraze.
Recimo otvoreno: Rusi mogu bez problema komunicirati čak i ne otvarajući usta (grkljan je opušten, usne se jedva miču) i odlično se razumjeti. Tu možemo dati samo jedan savjet: ako ste na samom početku učenja ruskog jezika, nemojte mučiti sebe slušanjem audiosnimaka za uvježbavanje izgovora. Kasnije ćete izabrati emisije na ruskom YouTubeu vezane za tematiku koja vas zanima i u kojima voditelji i gosti vode računa o pravilnom izgovoru i ne gutaju glasove. I naravno, emisije u kojima možete uključiti titlove (sada ih je sve više). Zanimljivo je zapažanje stranih studenata da je govor ljudi starije generacije razumljiviji po sluhu od govora njihovih vršnjaka. I zato, kada stječete nove prijatelje u Rusiji, možda ne bi bilo loše da se ujedno upoznate i s njihovim roditeljima.
3. Pojedine karakteristike izgovora u razgovornom ruskom jeziku
U poslednjem praktičnom delu ćemo navesti primere frekventnih ruskih reči koje se u govornoj varijanti izgovaraju drugačije od propisanog, tj. sa odstupanjem od književne norme (a ponekad se čak tako i pišu, pogotovo u neformalnoj pisanoj komunikaciji):
Književna norma i razgovorna varijanta
1) – Gdje si? Kad ćeš doći?
– Evo idem.
2) – Koliko košta taksi?
– Tisuću rubalja.
– Koliko?!
3) – Danas ti vraćam lovu.
– Ne laži mi! Znam ja tebe.
– Ma što?! Ozbiljno ti kažem!
Poznavanje razgovornih varijanti izgovora znatno olakšava razumijevanje vlastitog govora po sluhu. S druge strane, ako vam ruski jezik još uvijek nije gotovo kao materinji, bolje je da se vi osobno ipak pridržavate književne norme.
Govornike ruskog jezika teško je razumjeti po sluhu, to se razvija s praksom. Dobra je vijest što su na ogromnom teritoriju Rusije dijalektalne razlike minimalne (po tome se Rusija razlikuje od većine zemalja Europe). Samim tim, ako planirate putovanje velikom Transsibirskom željeznicom, nećete primijetiti velike razlike između jezika Moskve, Jekaterinburga, Perma, Omska, Krasnojarska, pa čak i Ulan-Udea.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu