Koje greške u ruskom jeziku mogu naljutiti Ruse?

Kira Lisicka (Foto: Khosrork/Getty Images)
Ne može se reći da svi Rusi poštuju gramatiku i pravopis, ali mnogima je stalo do pojedinih važnih pravila u jeziku.

Rusi obično uvažavaju strance koji uče ruski jezik i imaju razumijevanja za njihov izgovor ili greške u gramatici, ali "polude" kada prirodni govornik pravi pojedine greške.

Pogrešno mjesto naglaska

Jedna je od nepodnošljivih grešaka pogrešno naglašavanje pojedinih riječi.

Riječ "zvonit" ("telefonira") na vrhu je tog popisa. Pravilan izgovor je "zvonIt" ("Tebe kto to zvonit", "Netko te zove telefonom"), ali mnogi izgovaraju "zvOnit" s naglaskom na prvom slogu, i to ponekad izgleda kao da sugovornik namjerno iskušava vaše strpljenje. Po riječima Azalije Blinove, profesorice Jekaterinburškog kazališnog sveučilišta, pogrešan je naglasak odraz razine kulture govornika.

Deformiranje riječi 

Riječi sa stranim korijenom neobične su za rusko uho, posebno za učenike starijih razreda, te ih ovi često izokreću. Tako se može čuti "ekspresso" umjesto "espresso", "kepčuk" umjesto "ketčup", "nubuk" umjesto "noutbuk" i "kurasan" umjesto "kruasan". Blinova ističe da je "ekspress" riječ koja se koristi za vožnju s manjim brojem stanica, ali kava neće stići "ekspresno" ako je naručite sa slovom "k". Ona kaže da se čovjek treba navikavati na pravilan govor. Treba posjećivati kazališta, čitati poeziju i prozu, i uopće klasičnu književnost.

Nezgodni "glagoli stavljanja"

Pojedini glagoli u ruskom jeziku posebno su nezgodni, pogotovo ako imaju supletivne oblike, tj. svršeni i nesvršeni vid s potpuno različitim korijenom. Takvi su glagoli "klastʹ" (stavljati) i "položitʹ" (staviti). Glagol "klastʹ" je nesvršenog vida i koristi se isključivo bez prefiksa. Na primjer, frazeologizam "jemu palec v rot ne kladi (otkusit)" doslovno znači "nemoj mu stavljati prst u usta (odgrist će ga)", a prijenosno je značenje "budi oprezan u razgovoru s njim". Ako želite reći isto to, ali u svršenom vidu, onda morate upotrijebiti glagol "položitʹ", jer on ima odgovarajući prefiks "po" (i ne može se upotrebljavati bez prefiksa). Mnogi, međutim, rade potpuno suprotno – dodaju prefiks glagolu "klastʹ" i oduzimaju ga glagolu "položitʹ". Tako se pojavljuju nepostojeći glagoli "poklastʹ" i "ložitʹ", što obrazovane Ruse jako nervira. Vi to nemojte raditi!

Isto vrijedi i za glagole "sažatʹ"(saditi) i "posaditʹ" (posaditi). Riječ "saditʹ" ne postoji!

Korištenje anglizama kada postoji ruska riječ 

Miksanje ruskih i engleskih riječi tema je na koju se često zbijaju šale. Mladi danas rado govore "rungliš", a starijima to smiješno zvuči. "Ja često čujem englesku reč ’miting’ umjesto ruske ’vstreča’, ’vorkšop’ umjesto ’masterskaja’ i tome slično. Stvarno ne razumijem zašto ljudi koriste te riječi", kaže Darja Sokolova, fotografkinja iz Moskve.

Čudne posvojne zamjenice

Tri ruske posvojne zamjenice imaju samo po jedan oblik za sve padeže: "jego" (njegov, čita se "jevo"), "jejë" (njezin, čita se "jejo") i "ih" (njihov). Ali u narodu se koriste oblici od kojih se obrazovanim Rusima diže kosa na glavi! To su "jevonnij" (njegov), "jejnij" (njen) i "ihnij" (njihov). U pitanju je vrlo gruba greška, obrazovani ljudi ne bi trebali koristiti ove oblike.

Pojedini u šali kažu da "ihnij" nije posvojna zamjenica, nego element iz Mendeljejevljevog periodnog sustava elemenata.

Od ostalih popularnih razgovornih izraza ruski lingvisti ističu neknjiževnu upotrebu prijedloga "za" tamo gdje mu nije mjesto. Na primjer, "pogovoritʹ za" umjesto književnog "pogovoritʹ o") ("porazgovarati o") ili "skučatʹ za" umjesto "skučatʹ po" (nedostajati, kad nekome netko ili nešto nedostaje). Ispravno je "ja skučaju po tebe" (nedostaješ mi), a pojedini govore "ja skučaju za toboj", što je potpuno pogrešno.

Meki znak tamo gdje mu nije mjesto 

Mnogima je kamen spoticanja čuveni ruski završetak glagola na "tʹsja" i "tsja". "Stvarno mrzim kad ljudi dodaju meki znak kako im puhne", kaže menadžerica za obrazovanje Valentina Pahomova iz Sankt-Peterburga. Na prvi pogled djeluje da je teško shvatiti kada se koji oblik koristi, ali pravilo je zapravo vrlo jednostavno. U infinitivu je "tʹsja" s mekim znakom, a u trećem licu jednine "tsja" bez mekog znaka. "On budet učitʹsja" ("On će studirati"), ali "On učitsja" ("On studira").

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće