Kakve su sličnosti i razlike između ruskog i drugih slavenskih jezika?

Legion Media; Russia Beyond
Je li lako učiti druge slavenske jezike ako znate ruski?

Ruski jezik pripada slavenskoj grupi indoeuropske jezične porodice. Slavenske jezike, prema različitim izvorima, govori između 400 i 500 milijuna ljudi. Ruski je najrasprostranjeniji slavenski jezik. Smatra se da danas ruski jezik u svijetu govori oko 250 milijuna ljudi. Ruski je jedan od pet službenih jezika UN-a i u proteklim je godinama na drugom mjestu po rasprostranjenosti na internetu.

Izvorni govornici ruskog jezika, kao i stranci koji u određenoj mjeri znaju ruski, često se pitaju nalikuje li on na srodne slavenske jezike i može li im znanje ruskog jezika pomoći u razumijevanju i učenju nekog od tih jezika. Pokušat ćemo odgovoriti na to pitanje.

Kako su nastali slavenski jezici i tko ih govori?

Suvremeni slavenski jezici imaju zajedničkog pretka. To je praslavenski jezik koji je postojao otprilike do 6.-7. stoljeća nove ere kao konglomerat dijalekata slavenskih plemena nastanjenih na velikom prostoru Istočne Europe. 

Mapa suvremenih slavenskih jezika

Od 7. stoljeća u praslavenskom se već izdvajaju zapadna, južna i istočna grupa dijalekata, od kojih su kasnije nastale podgrupe slavenskih jezika s karakterističnim leksičkim, morfološkim, fonetskim i gramatičkim razlikama među njima.

Zapadna podgrupa su suvremeni poljski (oko 40 milijuna govornika), češki (oko 10,5 milijuna), slovački (5,2 milijuna), kašupski (Pomeransko vojvodstvo u Poljskoj, oko 100 tisuća), lužičkosrpski jezici (Saska i Brandenburg u Njemačkoj, oko 50-60 tisuća), južnorusinski jezik (Vojvodina u Srbiji, Slavonija u Hrvatskoj, oko 15 000), a također jezici polapskih i pomorskih Slavena koji su izumrli prije nekoliko stoljeća na teritoriju suvremene Njemačke i Poljske. Svi zapadnoslavenski jezici koriste latinicu, izuzev južnorusinskog jezika koji koristi ćirilicu.

Južna podgrupa su suvremeni bugarski (oko 9 milijuna) i makedonski (oko 2 milijuna), slovenski (oko 2 milijuna) i jezici koji su se donedavno tretirali kao jedan državni jezik pod nazivom srpskohrvatski: srpski (preko 9 milijuna govornika u Srbiji, Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori, s tim što u Crnoj Gori dio stanovništva i predstavnici vlasti tretiraju lokalnu varijantu srpskog jezika kao poseban crnogorski jezik, i još oko 3 milijuna govornika srpskog u dijaspori), hrvatski (oko 6 milijuna ljudi) i bošnjački, jezik bosanskih Slavena muslimanske vjeroispovijesti (oko 1,3 milijuna). Navedeni državni jezici s nekadašnjeg srpskohrvatskog govornog područja imaju praktički identičnu gramatičku osnovu i zajednički vokabular. I pored tolike sličnosti, nakon raspada Jugoslavije sam naziv "srpskohrvatski" izgubio je aktualnost, jer je svaka novonastala država nastavila voditi vlastitu jezičnu politiku koja podrazumijeva i razvoj nacionalnog jezika.

Južnoslavenskoj grupi pripadaju i jezici pravoslavnog bogosluženja: izumrli staroslavenski jezik i njegov nasljednik crkvenoslavenski. Bugari i Makedonci koriste ćirilicu, Srbi i Crnogorci ćirilicu i latinicu, a Hrvati i Slovenci samo latinicu.

Istočna podgrupa su suvremeni ruski jezik, ukrajinski jezik (prema različitim izvorima 30-40 milijuna), bjeloruski jezik (oko 7 milijuna), a također karpatsko-rusinski jezik (prema različitim izvorima 100 000-600 000, Zakarpatska oblast Ukrajine, Istočna Slovačka, sjeverni dijelovi Mađarske i Rumunjske, dijelovi takozvane Lemkivščine u Poljskoj), koji je u zemljama Europske unije i u Rusiji priznat kao zaseban jezik, ali se u Ukrajini tretira kao dijalekt. Istočni Slaveni koriste ćirilicu (a pojedine varijante karpatsko-rusinskog jezika u Slovačkoj – latinicu).

Svi slavenski jezici sačuvali su nekoliko tisuća zajedničkih riječi koje u svakom od njih čine značajan dio frekventnog leksika. Unutar jezika svake podgrupe ima još više zajedničkog u leksiku, fonetici, tvorbi riječi i gramatici. Pored toga, između pojedinih slavenskih jezika iz različitih podgrupa mogu također postojati međusobne bilateralne povijesne veze i paralele. Ujedno su na mnoge slavenske jezike tijekom njihovog razvoja utjecali i drugi, neslavenski jezici, prije svega njemački, turski i mađarski. Tisuću je godina trajao period u kojem su predstavnici različitih dijelova slavenskog areala mogli međusobno komunicirati bez prevoditelja. Ali danas su često prisiljeni jedni s drugima razgovarati na engleskom, jer bez specijalne obuke nije moguće da Poljak razumije Rusa, Čeh Srbina ili Bugarin Slovenca, bilo da je riječ o pisanom tekstu ili usmenom govoru. Kao što je već rečeno, izuzetak u tom smislu, naravno, predstavlja komunikacija između Srba, Crnogoraca, Hrvata i Bošnjaka (tj. bosanskih muslimana). Isto tako jedni druge mogu razumijeti Česi i Slovaci, Bugari i Makedonci. Slovenci i Makedonci u  pravilu dobro razumiju žitelje ostalih zemalja bivše Jugoslavije, ali u obrnutom smjeru nije tako – žitelji tih zemalja, sa svoje strane, mnogo teže razumiju slovenski i makedonski.

Kako drugi slavenski narodi razumiju ruski? Po čemu je ruski sličan drugim slavenskim jezicima, a po čemu se od njih razlikuje?

Ruski, ukrajinski i bjeloruski

Ruski, ukrajinski i bjeloruski međusobno su vrlo bliski. Do 13.-14. stoljeća istočni Slaveni govorili su i pisali na jeziku koji je direktan predak ruskog, ukrajinskog i bjeloruskog. Žitelji cijele Stare Rusije zvali su ga "рус(ь)скый язык", a suvremeni ruski slavisti zovu ga staroruski jezik (древнерусский язык). S vremenom se kroz stoljeća u jeziku različitih regija Stare Rusije pojavljivalo sve više lokalnih razlika u leksiku i gramatici i razvijali su se specifični jezični procesi, što je u 19. stoljeću rezultiralo formiranjem i kodifikacijom ukrajinskog i bjeloruskog jezika koji se razlikuju od ruskog. Do 1917. godine ukrajinski i bjeloruski službeno su se tretirali kao maloruski i bjeloruski dijalekt jedinstvenog ruskog jezika, a službeni status državnih jezika u Ukrajinskoj i Bjeloruskoj SSR dobili su 1922. godine zajedno s formiranjem SSSR-a.

U posljednja tri stoljeća ruski je jezik u većem dijelu Ukrajine i Bjelorusije, koje su bile dio Ruskog Carstva, a zatim SSSR-a (prije 1939., 1939. i poslije 1945. Ukrajinskoj i Bjeloruskoj SSR pridruženi su zapadni teritoriji današnje Ukrajine i Bjelorusije), bio jedinstveni državni jezik (u Ruskom Carstvz) ili jedan od dva državna jezika (u SSSR-u), i zato u 21. stoljeću većina stanovnika Ukrajine i ogromna većina stanovnika Bjelorusije govori ruski jezik kao maternji ili kao drugi jezik. U srednjem je vijeku teritorije ovih zemalja dugo kontrolirala Poljska (zapadne oblasti Ukrajine i Bjelorusije bile su pod poljskim utjecajem ili poljskom upravom sve do 1939. godine), što je neizbježno izvršilo snažan utjecaj na ukrajinski i bjeloruski vokabular. Uslijed toga, današnji Ukrajinci i Bjelorusi su ili govornici ruskog jezika ili u velikoj mjeri razumiju ruski, dok Rusi bez specijalne obuke (ili poznavanja poljskog jezika) teško mogu razumijeti ukrajinski i bjeloruski.

Ako ste Rus ili stranac koji zna ruski, bit će vam daleko lakše naučiti ukrajinski i bjeloruski nego onima koji ne znaju ruski. A ako uz to znate još i poljski, onda ćete ukrajinski i bjeloruski savladati bez naročitih problema.

Ruski jezik i zapadnoslavenska podgrupa

Zapadnoslavenski jezici, gledano iz ruskog kuta, imaju tešku fonetiku koja obiluje šuštavim i mekim suglasnicima, duge vokale (češki i slovački), nazalne vokale (poljski)... Rusima je još teža njihova gramatika. Na primjer, ruski jezik ima samo tri deklinacije, dok slovački i češki imaju preko deset tipova promjene imenica! Naravno, struktura ruskog i drugih slavenskih jezika u cjelini je slična, tako da i između ruskog i zapadnoslavenskih jezika postoje sličnosti u leksikz, ali teško da će vam poznavanje ruskog jezika mnogo pomoći da naučite poljski ili češki. Morat ćete uložiti gotovo isti napor kao i u učenju bilo kojeg novog europskog jezika. Ako od slavenskih jezika poznajete, recimo, samo poljski, onda će vam učenje ruskog jezika također biti ozbiljan izazov, između ostalog i zbog ćirilice.

Ruski jezik i južnoslavenski jezici

Zahvaljujući posebnoj ulozi koju je u razvoju ruskog jezika odigrao staroslavenski, a zatim i crkvenoslavenski jezik, ruski je s južnoslavenskim jezicima povezan velikim brojem takozvanih crkvenoslavenizama, tj. ruskog leksika južnoslavenskog porijekla. Nije u pitanju samo knjiški leksik, nego i mnoštvo jednostavnih i frekventnih riječi kao što su реда, праздник, здание, одежда, страна, помощь, единица, нравиться i dr. Zanimljivo je da je u drugoj polovini 19. stoljeća nastala obrnuta situacija. Naime, Rusija je neposredno sudjelovala u oslobađanju balkanskih Slavena od turskog jarma, a ruska književnost je dospjela u vrh svjetske književnosti, tako da su sada južnoslavenski jezici, tj. obnovljeni srpskohrvatski i pogotovo bugarski, počeli intenzivno pozajmljicati riječi iz ruskog jezika.

I pored tih povijesno uvjetovanih sličnosti u leksiku, one, naravno, nisu dovoljne da bi netko tko zna ruski lako mogao naučiti bilo koji južnoslavenski jezik. Tu ima dosta poteškoća. U srpskom/hrvatskom i slovenskom problematična je deklinacija. Ona je slična, ali nastavci "nisu kao u ruskom" (slovenski, na primjer, ima dvojinu...). Slično je i s konjugacijom, da i ne govorimo o naglasku i redu riječi u rečenici. Bugarski i makedonski još imaju i postpozitivne članove i veliki broj glagolskih oblika, a nemaju deklinaciju. I naravno, kao i u slučaju sa zapadnoslavenskim jezicima, ima mnogo slavenskog leksika koji se ne koristi u suvremenom ruskom, mnogo pozajmljenica iz njemačkog i mađarskog, i pogotovo turskog, što je i inače karakteristično za ovu regiju (naročito mnogo turcizama ima u bugarskom i makedonskom, i u bošnjačkom jeziku, a manje kod Srba, i još manje kod Hrvata). Sve u svemu, znanje ruskog jezika će vam možda u većoj mjeri olakšati učenje južnoslavenskih nego zapadnoslavenskih jezika, ali svakako ne treba očekivati da će to biti "laganica".

Kakav se zaključak može izvesti o ruskom i drugim slavenskim jezicima? Ruski jezik je blizak srodnik ostalih slavenskih jezika. Njihova međusobna sličnost je uvjetovana kako zajedničkim korijenima, tako i kasnijim kontaktima između tih jezika.

Pomaže li znanje ruskog u učenju drugih slavenskih jezika? 

I pomaže (kada vidite sličnost s ruskim), i ne pomaže (kada ne vidite sličnost), pa čak može i smetati (kada vas sličnost samo zbunjuje). Nema sumnje da je druge slavenske jezike lakše i brže naučiti čitati nego ih razumijeti na sluh, i utoliko prije govoriti ih. U procesu govora ili pisanja dolazi do izražaja pojave koja se zove jezična interferencija srodnih jezika, kada se čovjeku u glavi pomiješaju elementi sličnih sustava i on govori "mješovitim" jezikom. Ponekad je taj proces vrlo rasprostranjen i zahvaća velike populacije. Na primjer, u Ukrajini ili Bjelorusiji, koje su praktički dvojezične sredine, ljudi često komuniciraju na nesustavno pomiješanom rusko-ukrajinskom (takozvani suržik) ili rusko-bjeloruskom govoru (takozvana trasjanka).

Da vidimo na kraju što o interferenciji kažu slavenski bilingvisti i stranci koji govore ruski i druge slavenske jezike.

Dejan, filolog, rusist, govornik srpskog i makedonskog jezika:

Ne mislim da mi je poznavanje dvaju slavenskih jezika na bilo koji način pomoglo u učenju ruskog. Prije će biti da mi je otežalo posao. Najveće prepreke za mene su red riječi u rečenici, rekcija i izgovor pojedinih glasova.

Ali to je samo moj slučaj. Znam Srpkinju koja govori najčišći ruski, premda nije u stanju objasniti nijedno gramatičko pravilo ruskog jezika. Isto tako znam dosta Srba koji desetljećima žive u Rusiji i govore nekakav "ruski pidžin".

Leksik je sličan, ali ima i mnogo riječi istog korijena s različitim značenjem koje vas vuku da kažete ono što uopće niste htjeli. Moja poznanica, lektorica ruskog jezika (Makedonka po jednom roditelju), doslovno je prevodila makedonski izraz "пукнав од смеа" ruskim "я пукнула со смеху", što na ruskom, blago rečeno, nije baš isto ("puknutʹ" znači "pustiti goluba").

Slavenski jezici su, naravno, slični. Ali ako Slaven želi postići odličan rezultat, on će morati uložiti isti napor, bilo da uči ruski ili papuanski.

Svetoslava, filologinja, južnoslavistica, govornica ruskog i bugarskog jezika:

Odrasla sam u dvojezičnoj rusko-bugarskoj obitelji. Moji roditelji su odlično savladali "jezik bračnog druga". Budući da je ostao u Rusiji, tata je s vremenom savršeno naučio ruski i potpuno se asimilirao u Rusiji, a kada je svojevremeno došao u Moskvu kao 20-godišnji student, znao je jezik na razini koja se uči u školi (u vrijeme socijalizma ruski je u Bugarskoj bio obavezan strani jezik). U početku je pravio smiješne greške. Na primjer, jednom kada je mojoj (budućoj) mami opisivao svoj rodni grad rekao je: "А крыши у нас покрыты...", pa je onda napravio pauzu, tražeći pravu riječ, i na kraju rekao: "черепашками". Ispalo je: "Krovovi su kod nas pokriveni kornjačicama", a htio je reći "crijepovima" (na ruskom " черепицами").

Kaname, filolog, slavist, predavač ruskog i srpskog, izvorni govornik japanskog jezika (govori ruski, srpski, bugarski, rusinski, slovački i poljski):

Nema sumnje da poznavanje ruskog jezika pomaže u učenju drugih slavenskih jezika, ali se ne može reći da ono uvijek doprinosi njihovom boljem savladavanju. U početnoj fazi učenja [drugih slavenskih jezika] ruski jezik pomaže da se brzo orijentiramo u gramatičkom sustavu novog jezika, i čini se da je sve to jednostavno i jasno upravo zahvaljujući ruskom. Ali u kasnijoj ga fazi moramo "zaboraviti", jer nam on smeta da se udubimo u specifiku jezika koji učimo i da ga savladamo na prirodniji način. Bolje je ako počnemo razmišljati na jeziku koji učimo izbjegavajući pomisao: "A kako se to kaže na ruskom?" I ja sam u više navrata imao taj problem kada sam učio, na primjer, srpski, bugarski i rusinski. Ali meni je, s jedne strane, drago kad se sjetim da sam za vrijeme svog prvog posjeta Srbiji primijetio da govorim srpski "s ruskim naglaskom", a s druge strane, tada sam uvidio da se nekako trebam osloboditi svojih "rđavih" navika i savladati srpski kako treba. Nakon toga su u mojoj glavi ruski i srpski postali sasvim različiti jezici i prestao sam miješati riječi ili gramatičke oblike.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće