Dijalekti u ruskom jeziku: Kako se priča od Kaljiningrada do Vladivostoka

Natalija Nosova
Možda ćete biti iznenađeni kada saznate da su jezične razlike između Moskve i Vladivostoka, udaljenih 9000 kilometara, manje nego između Moskve i Rjazanja, udaljenih samo 200 kilometara.

1. Suvremeni ruski je samo jedan dijalekt staroruskog jezika

Ljudi koji su živjeli u Kijevskoj Rusi bili su uglavnom nepismeni, nisu imali rječnike u kojima bi mogli provjeriti kako korisiti određenu riječ niti su se previše zamarali pravilima. Stoga se, sve do 14. stoljeća, pretknjiževni staroruski jezik po definiciji temeljio na usmenim tradicijama - bio je spontan i nije se oslanjao na pedantne akademike koji određuju i poštuju pravila.

Rus' je do 14. stoljeća bila kolaž feudalnih kneževina. Unatoč tome što su neke od njih venule pod tatarsko-mongolskim jarmom, staroruski jezik se nastavio razvijati. U zemljopisno bliskim područjima govor se počeo razvijati na različite načine te su se postupno pojavila tri dijalekta: ukrajinski, bjeloruski i ruski. Svaki od njih se s vremenom razvio u zaseban jezik, i danas oni pripadaju podskupini istočnoslavenskih jezika (iz skupine slavenskih jezika, indoeuropska jezična porodica).

2. Ruski jezik ima tri glavna dijalekta

Iako je Rusija ogromna, lingvisti razlikuju samo tri grupe ruskih dijalekata: sjeverni, južni i srednjoruski, s tim da je potonji pod snažnim utjecajem prva dva.

Igor Isajev, ravnatelj Instituta za lingvistiku Ruskog državnog sveučilišta za humanističke znanosti, kaže da se stari dijalekti na istoku Rusije mogu uvjetno podijeliti crtanjem linije preko središnjeg europskog dijela zemlje od Vjatke (Kirov) preko Nižnjeg Novgoroda do Saratova na jugu.

Svi dijalekti istočno od te granice - što znači cijeli Ural, Sibir i Daleki istok - bili su formirani na temelju dijalekata najranijih slavenskih naselja. To je jezik doseljenika iz središnje Rusije, koji se nije puno promijenio tijekom godina.

Stoga nećete osjetiti veliku razliku između govornih navika u Vladivostoku i Moskvi, dok će putnici između Arhangelska na sjeveru i Krasnodara na jugu morati itekako naćuliti svoje uši.

3. Književni jezik se oblikovao oko političkog centra

Takozvani književni jezik govori se u svim većim gradovima Rusije, što pridonosi postupnoj eroziji arhaičnih dijalekata kraja 19. stoljeća. Ipak, nitko ne može reći da svi Rusi govore na isti način.

Kolokvijalizmi i vernakularni izrazi ih lako odaju, posebno u selima i malim gradovima, i među starijim ljudima. No te razlike nikad neće biti tako vidljive kao što su to u različitim regijama, primjerice, Italije ili Kine. Osim nekoliko neobičnih riječi, svi Rusi razumiju jedni druge.

Književna norma je dijalekt središnje Rusije, način na koji se govori u Moskvi. Razlog za to je činjenica da je Moskva nakon raspada Kijevske Rusi uskoro postala dominantna. "Da je vlast ostala koncentrirana u Vladimiru i Suzdalju, gdje se govorio sjeverni dijalekt, kako su stvari izgledale na kraju 13. stoljeća, svi bismo danas govorili na tom dijalektu", tvrdi Igor Isajev.

4. Kako se sjeverni i južni dijalekti razlikuju od književne norme

"Ako vlakom odete od, recimo, Petrozavodska do Sočija, tj. od sjevera do juga, čut ćete nekoliko varijacija ruskih dijalekata: neki će reći 'o' umjesto'a', ili 'c' umjesto 'č', ili 'h' umjesto 'g'", kaže Nelly Krasovska, profesorica na Tulskom sveučilištu.

Razlike postoje na svim razinama jezika: u fonetici (izgovor glasova), morfologiji (promjene oblika riječi u deklinaciji i konjugaciji i promjene gramatičkih morfema s tim u vezi) i vokabularu. Donosimo vam nekoliko razlikovnih značajki:

  • "Gekanje"
    Jedno od najupečatljivijih obilježja južnog dijalekta (Rjazanj, Kursk, Voronjež, Belgorod) je takozvani fenomen "gekanja" ili, akademskim rječnikom rečeno, "frikativnog g". Ovaj fenomen se obilježava ruskim slovom gama - γ, no izgovara se kao meko "h". Najčešće se radi o obezvučivanju suglasnika "g" na kraju riječi ispred samoglasnika. Primjerice, umjesto "snega" ("snijega") ljudi kažu "sneha". Što južnije idete, to će "g" postajati dublje i grlenije, te će se čak početi pojavljivati na početku riječi. U Krasnodaru, primjerice, možete čuti "horod" umjesto "gorod" ("grad"). Usput, još dalje na jugu, u Ukrajini, "gekanje" je književna norma.

  • "Okanje" i "akanje"
    Dok žitelji središnje Rusije često izgovaraju nenaglašeno "o" kao "a" ("Maskva", a ne "Moskva"), sjevernjaci se mogu identificirati po svom jasnom izgovoru glasa "0". Usput, "akanje" se može čuti kada neki Rusi govore engleski. Primjerice, umjesto "Obama" biste mogli čuti "Abama".

  • Zamjena "f" i "h"
    Ova značajka je tipična za sjever i jug Rusije. Primjerice, seljaci na imanju Lava Tolstoja svog su gospodara zvali "grah" umjesto "graf" ("grof").
  • Palatalizacija suglasnika
    Ljudi na sjeveru vole reći "c" umjesto "č". Tako "pečka" ("peć") postaje "pecka", a "vnučok" ("unuk) "vnucok". To se ne događa na jugu - tamo govornici umekšavaju nastavak za 3. lice jednine glagola "t" (kao kod infinitivnog oblika) pa "on hodit" ("on hoda") počinje zvučati kao "hodit'".

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće