Proizvođači kozmetike smislili su kako proizvoditi kreme i meleme gotovo od svih dostupnih prirodnih sastojaka, uključujući ekstrakte gljiva. Rijetko tko će se začuditi ako u sastavu kreme otkrije lisičku (hidrira kožu), bukovaču (poboljšava boju lica) ili shiitake gljive, koje doprinose uklanjanju pigmentnih mrlja. Ali sve su ove gljive jestive. Ipak, rijetko tko je spreman na svoju kožu staviti otrovnu muharu ili pupavku, premda za strah, ispostavlja se, nema razloga. Pritom neke vrste pupavke mogu usporiti proces starenja, dok je parazitska gljiva čaga u stanju ne samo uništiti drvo na kojem raste, nego posjeduje i umirujuća svojstva.
Za crvenu se muharu, pak, ispostavilo da je izvor korisnih tvari koje hidriraju kožu i smanjuju bore. Korisna svojstva gljive znanstvenici objašnjavaju biološki aktivnim polisaharidima u njezinom sastavu. Polisaharadi su inače odgovorni za vlažnost kože i ubrzavaju proces njezine regeneracije.
"Na čitavom teritoriju europskog dijela Rusije crvena muhara se već stoljećima tradicionalno koristi ne samo za pripremu tekućine protiv muha, nego i kao lijek", zapisao je poznati mikolog Mihail Višnjevski u knjizi "Njeno veličanstvo muhara".
"Macerati i obloge od ove gljive pomažu u zarastanju rana, kod uganuća, reumatizma, oboljenja želuca, bolesti živčanog sustava, otečenih žlijezda, tuberkuloze i niza drugih bolesti. Rezultati biokemijskih eksperimenata pokazali su da se u crvenoj kori klobuka muhare nalazi antibiotska tvar muskarufin, jarko narančasti pigment koji blokira razvoj tumora. Značajna ljekovita svojstva posjeduje i meso ove gljive", ističe Višnjevski.
U drevna vremena šamani u zapadnom Sibiru jeli su otrovne gljive sirove ili od njih kuhali čajeve za svoje okultne ciljeve. To, ipak, nije bilo široko rasprostranjeno. Muhare su pritom masovno korištene za pravljenje zamki za muhe, stjenice i druge insekte, zbog čega je gljiva i dobila naziv.
Od 19. stoljeća proširila se vanjska primjena ove otrovne gljive. Macerat od muhare u lanenom ulju počeo se primjenjivati za trljanje bolesnika koji pate od reumatizma. U Moskovskoj se oblasti u tu svrhu pripremao slani čaj od muhare, a u Sankt-Peterburgu su natečene zglobove trljali do crvenila polutrulim klobucima ove gljive.
Također se pripremao macerat muhare u votki, kao ljekovito sredstvo kod tuberkuloze, oboljenja živčanog sustava, tumora – on se koristio oralno. Međutim, svi eksperimenti s primjenom macerata od otrovnih gljiva opasni su po zdravlje i život, tako da nisu svi bolesnici imali sreće da prežive ovakvo liječenje.
Korištene su i druge gljive: sokom od mliječnica i maceratom od čage liječila su se kožna oboljenja, čajem od truda prala se kosa da bi dobila sjaj.
Jevgenij Fjodorov i Viktorija Ševčenko otvorili su 2015. godine obiteljsku tvornicu "Bizorjuk" u Krasnodaru za proizvodnju kozmetike od biljnih i prirodnih sastojaka, uključujući otrovne muhare. Sirovine za ovu kozmetiku stižu iz Krasnodarskog kraja i sa Sjevernog Kavkaza.
Na primjer, krema za lice s muharom omogućava hidrataciju, obnavljanje kože, smanjuje bore i otklanja upale. Cijena ovakvog višenamjenskog sredstva dosta je skromna: bočica od 30 ml košta 300 rubalja (oko 4 eura). Osim uljnog macerata od muhare, krema sadrži i hijaluronsku kiselinu, kokosovo ulje i još desetak ulja i drugih korisnih komponenti koje sigurno neće štetiti koži. Također, muhara je prisutna u kremi za noge protiv varikoznih vena i otoka, kao i u melemu za zglobove. Njihovi su proizvodi, prema tvrdnji proizvođača, traženi na tržištu.
Ovaj bračni par nije jedini koji promovira ljekovita svojstva muhare u Rusiji. Kompanija "Erilam" iz Novosibirska izradila je anti-age liniju "Muhomor protiv". Nju čini desetak krema za lice, ruke i noge. Na primjer, krema-ulje za pete protiv pukotina i suhe kože osigurava mekšu kožu stopala i zaštitu od gljivica. Osim ekstrakta muhare, u njezin sastav ulazi ulje od jestivih gljiva rujnica. Prema riječima proizvođača, ono posjeduje "omekšavajuće djelovanje, djelotvornije od breskve", dok macerat od gljive čage i kore vrbe u sastavu kreme smanjuje znojenje. Pored ekstrakata od gljiva, u sastav kreme ulaze i čaj od brusnice, sok od aloje i trpuca, morska sol, hidrokarbonske kiseline i citrat srebra. Tako je ova krema kombinacija narodne medicine i suvremenih tehnologija u jednom pakiranju.
Možda ste pomislili da je korištenje muhare u domaćim uvjetima daleka prošlost, ali nije tako. Bake u selima i danas kada odlaze u berbu gljiva sa sobom nose dodatnu vrećicu za muhare. Ovaj dragocjeni materijal potapaju na nekoliko dana u alkohol ili votku, pa ovim maceratom trljaju zglobove.
Na tržnicama se također mogu kupiti muhare na mjeru. A u podmoskovskim šumama u sezoni mogu se naći istaknuti oglasi o otkupu klobuka muhara. Istina, ne zna se koriste li se oni kasnije za liječenje.
Na internetu se mogu pronaći snimke na kojima se pokazuje kako napraviti masku ili melem od muhara, ali ne bi trebalo to činiti samostalno. Osjetljiva koža može razviti alergijsku reakciju ili može doći do ozbiljnije štete u slučaju da otrovna tvar dospije na sluznicu. Pri profesionalnoj proizvodnji gljive, naime, prolaze čišćenje i vodi se računa o potrebnoj količina gljiva u kremi.
Službena medicina dozvoljava samo vanjsku primjenu macerata i melema od muhare.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
