Želja za branjem gljiva kod Rusa je vjerojatno već dostigla genetski nivo. To zapravo nije iznenađujuće. Već stoljećima Rusi se hrane šumskim gljivama. Većinom su "lovci na gljive" bila djeca (odrasli su bili previše zauzeti za tako lagan posao) i potraga za gljivama bila je njihova omiljena natjecateljska zabava: čije su gljive bolje? Postojala je "hijerarhija" gljiva: u vrijeme berbe ljudi su brali samo najbolje, dok su izvan sezone brali čak i one koje su jedva jestive.
Danas, kad više ne postoji takva potreba za hranom, milijuni Rusa i dalje su opsjednuti "tihim lovom". Staru vrijednosnu hijerarhiju gljiva pamte samo najstrastveniji "gljivari". A svaki pritom ima svoje vlastite favorite.
Obično Rusi beru samo gljive koje poznaju od djetinjstva, ali danas postoji mnogo stranica na društvenim mrežama, kao i aplikacija, na kojima berači jedni drugima pomažu prepoznati određenu vrstu.
Sezona počinje krajem svibnja, ali omiljene gljive beru se u rujnu i listopadu.
Ova vrlo simpatična narančasto-žuta gljiva pojavljuje se u središnjoj Rusiji krajem kolovoza. Lisičarke se kriju u travi u listopadnim i crnogoričnim šumama. Obično rastu u grupama. Berači gljiva takva mjesta čak nazivaju "polja lisičarki".
"Više volim brati gljive nego ih jesti", piše jedan Rus. "Zanimljivo je da ponekad nađete jednu lisičarku i tako počinje... potraga i lov. Vidite da vam je košara već puna, ali ne napuštate svoje nalazište."
Glavna je prednost lisičarki u tome da su rijetko crvljive. Najukusniji je način pripreme prženje s krumpirom. Ali ima i mnogo drugih recepata za svačiji ukus.
Ljetni vrganj car je svih gljiva. Pogledajte ga samo: tako lijep i okruglast, a možete ga jesti čak i u sirovom stanju. Također raste u listopadnim i crnogoričnim šumama, a preferira močvarno tlo.
"Ljetni je vrganj, kako je moj djed uvijek govorio, vrijedna gljiva, najvrjednija i najkorisnija gljiva", piše drugi ljubitelj. "Treba ga odsjeći kod korijena i ne oštetiti micelij. Zašto biste uništili takvu ljepotu?"
Međutim, u ruskim šumama ih ne love samo ljudi, nego i crvi, pa se moraju pažljivo birati.
U Rusiji se nekoliko vrsta gljiva iz roda Leccinum nazivaju "podberjozoviki", ali sve su jestive i samo se neznatno međusobno razlikuju, uglavnom po nijansi boje i veličini klobuka. Kako im samo ime govori, rastu u blizini breza.
"Ako se samo provozate među brezama za vrijeme sezone gljiva, nećete ostati bez jutarnje juhe", piše Sergej. "Zato volim ove gljive. Tako ih možete brati! Provozajte se na biciklu ujutro i naći ćete čitavu pregršt."
Brezovog djeda možete pržiti, dodati ga u juhu ili marinirati u teglama.
Ovo je još jedna gljiva iz roda Leccinum, koja se razlikuje od prethodne. Ima svjetlonarandčsti klobuk i raste u blizini jasika i topola. Usput, posebno dobro uspijeva u mladim šumama i nije usamljena, nego najčešće u velikoj "porodičnoj" grupi.
"Slinavka ima jednu nesumnjivu prednost nad drugim gljivama: najbolja je za kiseljenje", piše berač gljiva Viktor.
Još je jedna njezina prednost to što dobro raste na sjeveru. Najviše voli proplanke u mladim crnogoričnim šumama. Ruski naziv "masljonok" potječe od riječi za ulje (maslo), jer joj je klobuk klizav na dodir.
Ova je gljiva česta u ruskim supermarketima, no mnogi je radije vole brati u prirodi. Najbolje raste na livadama i poljima gdje pasu krave, voli takvo tlo. "Šampinjoni imaju miris gljiva, vlage i pomalo gnoja. Gljive iz prodavaonica (koje se uzgajaju u staklenicima) ne mirišu ni na što", objašnjava ruski berač gljiva.
Ova vrsta gljiva, na ruskom "sirojožki", ima veliki broj tipova i boja, a u ruskim je šumama generalno najzastupljenija grupa. Neke vrste, međutim, mogu se jesti samo poslije termičke obrade, pa trebate brati samo gljive koje poznajete.
Na prvi pogled ova gljiva, na ruskom poznata kao "gruzd", ne izgleda primamljivo i krije se u suhom lišću u blizini breza. Ali potraga za njom izaziva pravu buru osjećaja među pravim ljubiteljima. "Branje mliječnice izaziva takvo uzbuđenje i takvu radost kad se gljiva pronađe, posebno ako se radi o velikoj porodici", kaže jedan berač s Urala.
Prije pripreme ove gljive se potope na nekoliko sati (ili prokuhaju) kako bi izgubile gorčinu. A onda se prže ili usoljavaju za zimu. Vrlo su ukusne!
Ove gljive pripadaju istom rodu kao prethodne mliječnice i također imaju gorčinu koja se gubi kuhanjem. Zato se najčešće kisele. Rastu u grupama u crnogoričnim šumama i često se prepoznaju po riđem klobuku.
Ove gljive rastu na deblima i oborenim stablima i izgledaju grozno... Ali pružite im šansu! Nevjerojatno su popularne u Rusiji za kiseljenje.
"Medenjače su moje omiljene gljive. Namaz od njih je nešto najukusnije, ukiseljene nisu ništa lošije", piše jedan ruski gljivar. "A također imaju tako plemenit miris."
Koje su gljive vama omiljene?
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
