Žene u Rusiji nakon 30 godina ponovo mogu raditi kao strojovođe metroa

"Vrlo su me često intervjuirali, sve jedno te isto, kao pokvarena ploča. Htjela sam što prije početi raditi. Sad će, vjerojatno, s vama opet biti jedno te isto", kaže nam 30-godišnja Olga Buravljova, strojovođa električnog vlaka na Filjovskoj liniji Moskovskog metroa.

Olga Buravljova

Anton Gerdo (A. Gerdo)/Moskovski metro

Lako ju je razumjeti. Kako bi dobila posao, djevojka je prošla intervju, liječničku komisiju, devetomjesečnu obuku, praksu i nekoliko ispita (na jednom razgovoru prisustvovao je gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanjin).

Ne bi oko toga bilo nikakvog uzbuđenja da donedavno nije važila zabrana ženama da rade kao strojovođe. U Moskovskom metrou žene su radile kao strojovođe od 1936. godine, ali 80-ih u SSSR-u je uvedena zabrana na prijem novih zaposlenica na ove pozicije. Smatralo se da je ova profesija za žene previše opasna i fizički naporna.

1. siječnja 2021. godine Ministarstvo rada Rusije uklonilo je posao strojovođe s popisa profesija zabranjenih za žene i istog je mjeseca 12 djevojaka zaposleno na ovoj poziciji u Moskovskom metrou, dok se još 42 nalaze na obuci, objavila je press-služba metroa.

Ruski su mediji počeli intervjuirati ove djevojke, između ostalih i Olgu. Društvene su mreže dvojako reagirale na povratak žena u profesiju strojovođe.

"Vraćamo se 40 godina unazad. Treba plakati, a ne veseliti se", "Ne daj Bože da dospijem kod žene strojovođe! Više neću ni zakoračiti u metro", "Vidjet ćemo kad netko skoči pod vlak, a ona ne prestane kukati" – ovakvi su se komentari našli ispod novosti. Međutim, mnogi su se korisnici društvenih mreža radovali i upućivali čestitke ženama-strojovođama.

Monoton posao i crtanje kao hobi

Olga Buravljova počela je raditi u metrou još prije šest godina kao operaterka. Paralelno se školovala na Moskovskom koledžu za željeznički promet, a zatim na Ruskom prometnom sveučilištu kao stručnjakinja za telekomunikacije, gdje sad pohađa završnu godinu. Prije toga Olga je sanjala o tome da bude stjuardesa, ali, prema njezinim reijčima, ruske aviokompanije ne primaju djevojke s tetovažama, koje je ona već imala. 

Olga Buravljova

Anton Gerdo (A. Gerdo)/Moskovski metro

Olga je također imala mnogo prijatelja među strojovođama. Oni su joj i predložili da se prijavi, a ona je odmah odgovorila: "zašto ne".

"Već sam mnogo znala o metrou, profesija mi je bila poznata. Ali odmah mi je bilo jasno da će biti teško", prisjeća se Buravljova.

Svi strojovođe najprije prolaze intervju, zatim test kod psihologa i liječničku komisiju. Nakon toga ih očekuje dvotjedna praksa, obuka za pomoćnika strojovođe, gdje upoznaju konstrukciju vagona, opremu, uvježbavaju reakcije u slučaju izvanrednih situacija i tehniku sigurnosti. Još nekoliko mjeseci uče upravljati električnim vlakom, a također prolaze praksu, polažu ispite i tek nakon toga mogu početi s radom na liniji. Za vrijeme obuke studenti dobivaju stipendiju od 26 tisuća rubalja (357 dolara). Poslije obuke strojovođe se mogu dalje usavršavati.

"Na nas je budno motrila uprava metroa, [gradonačelnik Moskve Sergej] Sobjanjin i [rukovoditelj Ureda za promet Maksim] Liksutov dolazili su na ispit. <...> Za vrijeme obuke trenirali smo na simulatorima vlakova iz serije 'Moskva', ali to je bila igračka, mene je već zanimalo kako se radi na liniji", prisjeća se Buravljova obuke i ispita.

Olga Buravljova

Anton Gerdo (A. Gerdo)/Moskovski metro

U početku rada vidjela je negativne komentare na društvenim mrežama, ali nije na njih obraćala pažnju.

"To je njihovo mišljenje. Neka misle što žele. Ja sam imala cilj i dostigla sam ga. Moj se život neće promijeniti ako me neki tip nazove plavušom i kaže mi da mi tu nije mjesto", objašnjava ova djevojka svoj odnos prema hejterima.

Za Olgu je najteža stvar na poslu nesređen raspored. Prema njezinim riječima, smjene ima svakog dana po 6-8 sati s rijetkim slobodnim danima.

Pritom radni dan počinje u 6 ujutro, još sat i pol do dva joj treba da stigne na posao, 20 minuta traje liječnički pregled, prije svake smene iščitavaš i ponavljaš neophodna uputstva.

"Posao je, naravno, jednoličan. Ponekad dođeš pospan, voziš i misliš kako da se što prije vratiš kući. A ponekad, naprotiv, voziš, vrijeme je lijepo, ptice pjevaju, i smjena proleti. Tako da sve ovisi o raspoloženju. Pritom se ne smiješ povući u sebe, meditirati, nego moraš sve vrijeme biti budan i sve kontrolirati. To je uvijek naporno, jer se izvanredna situacija može dogoditi u svakom trenutku", kaže Buravljova. 

Anton Gerdo (A. Gerdo)/Moskovski metro

U slobodno se vrijeme bavi kućnim poslovima i po mogućnosti crtanjem. To joj pomaže da se opusti poslije napornog radnog dana.

Naporna obuka i "đevreci" u praksi

"Kad sam krenula na razgovor, ušla sam u ured, a tu sjede samo muškarci, ja sam bila jedina žena. Svi me gledaju ispod oka. A još sam imala tremu, jer sam odavno htjela postati strojovođa, ali ranije nisu primali djevojke. Odmah su mi rekli da ću morati učiti komplicirane sheme. Mislila sam: nema veze, naučit ću, pa ćemo vidjeti" – ovako Anastasija Mamkina, 25-godišnja buduća strojovođa, opisuje svoj intervju.

Anastasija Mamkina

Anton Gerdo (A. Gerdo)/Moskovski metro

Ona je slučajno dospjela među strojovođe. Prije mnogo je godina zajedno s prijateljima vidjela oglas za prijem muškaraca-strojovođa i poželjela se naći na njihovom mjestu, ali je po želji roditelja poslije 9. razreda upisala koledž za računovođe, a zatim ekonomski fakultet.

Paralelno je radila u prodavaonici, kao savjetnica u banci, ali nije joj se svidjelo raditi u prodaji, pa je odlučila promijeniti profesiju. Dok je gledala slobodna radna mjesta na stranici za traženje posla, vidjela je oglas za prijem žena-strojovođa i odmah poslala svoju biografiju. Dva sata kasnije pozvali su je na razgovor.

Prema njezinim riječima, za vrijeme selekcije mnogi kandidati nisu prošli čak ni test kod psihologa.

"Tamo je bilo potrebno dugo pritiskati dugmiće kako bi se provjerilo jeste li sposobni za monoton posao. Neki nisu izdržali. Meni je na liječničkom pregledu EKG aparat slučajno pokazao lažnu dijagnozu i poslali su me da ponovim snimanje. Kada je na kraju liječnik rekao da sam sposobna za posao, od radosti su mi potekle suze, toliko sam ss željela baviti ovim poslom", prisjeća se djevojka. 

Anastasija Mamkina

Anton Gerdo (A. Gerdo)/Moskovski metro

Na obuku je primljeno 68 osoba, među njima dvadesetak žena. Do kraja obuke ostalo je 17 kandidata, i među njima ona kao jedina djevojka.

Mamkina kaže da mnogi nisu bili spremni učiti komplicirane termine, do savršenstva se upoznati s konstrukcijom vlaka i naučiti veliki broj algoritama za djelovanje u izvanrednim situacijama. Također, neke je kandidate zbunila neophodnost fizičke spremnosti koja vam je potrebna, premda krajnje rijetko.

"Kada je običan radni dan, fizička pripremljenost nije vam potrebna. Ali neophodna vam je pri izvanrednim okolnostima. Na primjer, ako se zaglavi kočnica, treba se zavrnuti ventil, a oni se rijetko zavrću, pa je to ponekad teško uraditi i zahtijeva veliki napor" – kaže Anastasija.

Mamkina završava obuku za strojovođu, nakon čega je očekuju praksa, ispit i izlazak na liniju metroa. Ona je već bila na liniji kao pomoćnica strojovođe i po njezinom osjećaju smjena prolazi dosta brzo.

"Izlazimo iz depoa, dolazimo do posljednje stanice, pa nazad, taj krug nazivamo 'đevrek'. Poslije dva 'đevreka' imamo pauzu. Možete izaći vani, u kafić, pročitati uputstvo, ako je potrebno. Zatim još dva 'đevreka' i to je sve, idete kući. Istina, treba sve stići u minutu i sekundu i javljati kojom se brzinom krećete i što vidite pred sobom. Komplicirano je, ali zanimljivo", opisuje Anastasija jednu smjenu. 

Anastasija Mamkina

Anton Gerdo (A. Gerdo)/Moskovski metro

Mamkina je primijetila da se neki putnici, kada je vide u kabini, osmjehuju, dok drugi, naprotiv, kunu. Ali ne nju, nego, na primjer, vrata koja su im se zatvorila pred nosom. Negativan odnos prema ženama-strojovođama vidjela je samo u komentarima na internetu, dok se uživo svi njezini poznanici zanimaju za to kako izgleda posao i priznaju da su nekad također poželjeli biti strojovođe, ali su se uplašili da neće uspjeti u tome.

"Mama je za mene željela drugi posao, ali danas sluša moje priče i kaže: 'Znači, zato si se od malena voljela igrati s budilicama i lampama'. A ja se trudim ne baviti se predrasudama nepoznatih ljudi. Želim što prije krenuti u prve samostalne smjene, a zatim se usavršavati", zaključuje Mamkina.