Jesu li se Rusi počeli češće smiješiti?

U pet sati ujutro mladi konobar s crnom kovrčavom kosom nakon završene smjene u jednom klubu u Orenburgu (1,4 tisuće kilometara od Moskve) leži na krevetu i gleda u strop, dok mu u ušima odzvanjaju stihovi ruskog repera MiyaGija:

"Rajon je iskvaren, c'est la vie,

a mi izmučeni, pomozi,

šefovi i grabljivci bez ljubavi,

lete nad gradom svjetla..."

Bilal radi kao konobar već 12 godina. Radi šest dana u tjednu i u svakoj smjeni na nekoliko sati "navlači" osmijeh na lice.

"Uvijek su mi govorili: 'Ako se budeš osmjehivao, svidjet ćeš se ljudima i dobit ćeš napojnicu'. Taj se stereotip zadržao i zato se već automatski osmjehujem. Pritom ljudi uzvrate osmijehom u 50% slučajeva", kaže Bilal. "Jedino postoji jedan nedostatak. Nakon toga sam svake noći neraspoložen, a moji kolege također."

Pjesmu MiyaGija on pušta nakon svake smjene, sanja o tome da otvori svoj restoran, napiše knjigu o ugostiteljstvu i da više ne zarađuje tako što raznosi koktele - i osmijehe.

2019. godine, prema podacima godišnjeg međunarodnog izvještaja Smiling Report otvorenog udruženja profesionalaca (MSPA), radnici u ruskim trgovinama, kafićima i restoranima osmjehivali su se za 18% više nego 2010. godine. Ruski prodavači najviše su se osmjehivali 2017. godine, kada su zauzeli prvo mjesto na rang-listi. Po mišljenju sociologinje "Levada-centra" Karine Pipije, to ima veze s generalno boljim raspoloženjem koje je vladalo u društvu te godine. Istraživanja iz tog razdoblja pokazala su zadovoljstvo životom, vlašću i prihodima.

Međutim, izgleda da je pandemija 2020. godine promijenila ovu pozitivnu tendenciju. Sudeći po zapažanjima stjuardesa, konobara i prodavača, Rusi se ponovo rjeđe osmjehuju.

"Zajedno s uniformom navlačimo i osmijeh"

Darja je stjuardesa jedne od najvećih ruskih aviokompanija od travnja 2021. godine, a prije toga je prošla obuku za ovaj posao.

"Na satovima su nam govorili: 'Zajedno s uniformom navlačimo i osmijeh, a sve probleme ostavljamo na zemlji'. Psiholozi su nas učili da razmišljamo pozitivno, savjetovali nam da primjenjujemo meditacije", kaže Darja.

Prema njenim riječima, reakcija Rusa na osmijehe stjuardesa je "neutralna", tj. oni rijetko uzvraćaju osmijehom, a najviše se, po njenom mišljenju, osmjehuju Europljani i Rusi koji putuju u inozemstvo, dok je u domaćem prometu manje osmijeha. Pritom Darja zasad nije letjela u azijske zemlje.

S njom se slaže i Ana, stjuardesa s iskustvom od preko tri godine. Ona pamti da su se Rusi najviše osmjehivali za vrijeme Svjetskog prvenstva u nogometu 2018. godine, dok se, kada je počela pandemija koronavirusa, broj osmijeha na letovima naglo smanjio. Kao i broj samih letova.

"Ne možete ni zamisliti kako su se ljudi osmjehivali i kako su bili sretni kada smo tijekom leta u avionima za vrijeme Svjetskog prvenstva objavljivali rezultate utakmica. Sve je bilo jednostavnije, ljudi su bili duševniji. A danas vas na osmijeh neki grubijan može i opsovati, svašta se događa. Čak i ako se ljudi osmjehuju, mi ne vidimo njihov osmijeh pod maskama, a stjuardesama je sve teže osmjehivati se, jer se virus odrazio na čitavu avijaciju. Mnogi su ljudi ostali bez posla. Sada su ljudi više ljuti i umorni od svega toga", smatra Ana.

"Poslije osmijeha čitave sam noći neraspoložen"

Po mišljenju Natalije, konobarice s devetogodišnjim iskustvom, gosti kafića i restorana u unutrašnjosti zemlje u principu se ne osmjehuju. 

"U Volgogradu se ljudi praktički uopće ne osmjehuju, a kad sam se preselila u Moskvu, bila sam šokirana druželjubivošću i ljubaznošću moskovskih gostiju", priznaje ova djevojka.

U trgovinama i salonima u unutrašnjosti situacija s osmijesima je ista, smatra prodavač-savjetnik u vinskom ateljeu "Abrau-Djurso" u Irkutsku Roman Gotovko.

"Mislim da osmijesi i pozitivna energija gostiju, kao i ranije, ovise o emotivnoj opterećenosti osobnim problemima i doživljajima. Dobiti osmijeh od klijenta, ako se iskreno osmjehnete, je moguće. Ali u običnoj `situaciji, kako mi se čini, Rusi su se generalno počeli rjeđe osmjehivati", objašnjava Roman.

Osmijesi nisu za Ruse

Gotovo polovica Rusa češće doživljava negativne emocije, kao što su strah, uvreda i zavist, nego pozitivne, uvjerena je sociologinja "Levada-centra" Karina Pipija.

"Generalno se u ruskom mentalitetu osmjehivanje ne doživljava kao sinonim za sreću. Osim toga, negativne emocije koje doživljavaju Rusi teško se dobrovoljno mogu konvertirati u osmijehe. Druga stvar je u tome što se mijenjaju standardi/algoritmi poslovanja u sferi usluga (osmijeh i pozdrav kao zahtjev koji se postavlja radniku), što sa svoje strane utječe na pozitivnu dinamiku", objašnjava Pipija.

Po mišljenju psihologinje Olge Golicine, u Rusiji se u sferi ugostiteljstva zaista trude naučiti ljude da se osmjehuju i pozitivno razmišljaju, ali metoda kod kojeg se čovjek neprekidno osmjehuje i oseća se pozitivno svakog dana ne funkcionira.

"Neprekidni osmijeh uopće nije svojstven čovjeku, za čovjeka je karakteristično da emotivno reagira na mnogo toga što se događa oko njega i sve se te emocije odražavaju na njegovom licu. Ne mogu se stalno pod osmijehom skrivati životni, financijski i obiteljski problemi, jer će se to negativno odraziti na zdravlje. Druga stvar je ako čovjek ode kod psihologa i radi na tom problemu. Upravo je ta kultura rada na vlastitim problemima s psihologom razvijena u SAD-u i Europi", kaže Golicina.

Po njenom mišljenju, razlog zašto se Rusi ne osmjehuju nije u tome što su oni grubi i ljutiti ljudi, nego u tome što se ne umiju baviti svojim emocijama. Zbog toga je za njih karakteristična "nacionalna namrštenost", uvjerena je Golicina.

"Kako bi se čovjek osmjehivao, najprije treba naučiti baviti se svojim emocijama i komunicirati s unutarnjim Ja. Kada to nauče, Rusi će se početi češće osmjehivati", smatra psihologinja.