Upozorenje: Redakcija portala Russia Beyond je protiv bilo kakvog nasilja nad životinjama, uključujući, naravno, lov na divlje životinje kao što su medvjedi. Ovaj je članak napisan kao informativno i povijesno štivo.
Medvjedi su oduvijek fascinirali Ruse, a dresiranje medvjeda bila je drevna vještina ruskih "skomoroha", putujućih glumaca i glazbenika. Također, uspješan lov na medvjede pokazivao je visoku vještinu lovca i povlačio različite mistične konotacije, s obzirom da se smatralo da je medvjed "gospodar šume". U Rusiji je "gospodar" bio uobičajen nadimak za medvjeda, a sam naziv ove životinje na ruskom znači "onaj koji jede med", s obzirom da je ova životinja bila toliko zastrašujuća da je izgovaranje njezinog imena bilo zabranjeno (a ime mu je u staroruskom bilo "ber").
Jasno je da lov na ruskog medvjeda nosi opasnost po život. Odrastao medvjed može biti težak do 400 kilograma. Trči brzo kao konj i umije daleko skočiti. Medvjedu vid nije pretjerano dobar, ali su mu njuh i sluh izvanredni. A kada se medvjed probudi iz zimskog sna ili kada je uplašen ili ranjen, posebno je opasan. Tako da su lovci, ako ne bi uspjeli odmah oboriti medvjeda koji se nedavno probudio ili je ranjen, pa je zvijer pobjegla u šumu, morali organizirati potjeru. Takav medvjed, naime, pomahnitao od bijesa i boli, predstavljao bi veliku opasnost u slučaju da uleti u selo.
Napad na medvjeda nije jednostavan zadatak. Njegova zašiljena lubanja ima debele kosti, pa nije pametno gađati ga u glavu, jer može ostati gotovo neozlijeđen. Metak, naime, najčešće sklizne niz lubanju, samo ga okrzne i ne pričini ozbiljniju štetu. Zato lovci obično ciljaju medvjedu u srce.
Davno prije nego što je vatreno oružje stiglo u ruke ruskih lovaca, oni su imali svoje tradicionalne metode za lov na "gospodara šume". Koristili su oružje s oštricom, koplja i zamke. Ali prije lova na medvjeda Rusi su poštovali neke običaje. Uoči lova svako tko je u njemu sudjelovao morao se okupati u banji (ruska sauna). Također ljudi su se suzdržavali od seksa.
Sve to su činili kako bi smanjili tjelesne mirise i minimalizirali šansu da ih medvjed primijeti kada se približavaju. Lovci su čak držali svoju odjeću preko noći u vreći s borovim i jelovim granama, kako bi poprimila miris šume.
"Rogatina" je bila specijalno kratko koplje s teškom drškom za lov na medvjede. Najvažniji dio bila je široka, dvosjekla oštrica u obliku lista duga od 20 do 60 centimetara i široka do 7 centimetara. Ova oštrica ostavlja široke rane koje obilno krvare.
Rogatina se obično koristila kako bi se medvjed držao na razmaku dok ga ostali lovci obaraju dugim kopljima. U svakom slučaju, bio je to najopasniji način za lov na medvjeda koji su mogli primjenjivati samo najvještiji lovci.
Rusi su osmislili zamke za medvjede načinjene od samo nekoliko brvana i stupova. Jedna od njih, koja se zvala "ščemica" ("stiskač") opisana je 1885. godine u Oloneckim novinama (Karelija). Radi se praktički o dva brvna koja padaju medvjedu na šape kada pokuša zgrabiti komad trulog mesa ostavljen kao mamac. Kada brvna padnu, medvjed je zarobljen i umire od gladi ako nitko ne obiđe zamku. Inače ga ubiju lovci koji čekaju u blizini.
Naravno, medvjedi se mogu hvatati i kopanjem dubokih jama u zemlji s drvenim šiljcima na dnu. Ovakve jame su kamuflirane pomoću lišća i granja i kopane na mjestima gdje se medvjedi hrane prije zimskog sna.
Kao mamac su se koristile i mrtve krave ili svinje (ili njihove odsječene glave). Vezano za drvo duboko u šumi, meso privlači medvjede koji dolaze u zoru i hrane se, a lovci ih onda napadaju iz skrovišta. Premda zvuči neobično, i alkoholna pića su se koristila kao mamac. Ako je medvjed previše težak i opasan, lovci bi samo ostavili kantu votke u blizini mesa, tako da je medvjed popije kada se najede i onda zaspi, postajući lak plijen.
Prije zimskog sna, kad počne jesen, medvjedi žele dobiti na težini. Oni vole zob i često posjećuju polja ove žitarice kako bi se sladili sočnim zrnima. Medvjedi se tada mogu loviti, ali lovac ne treba biti u polju, inače može postati žrtva jednog ili nekolicine medvjeda.
Za lov na medvjede u polju zobi lovac gradi malu platformu na drvetu ili takozvanu "čeku" na stupovima gdje se može smjestiti i promatrati medvjede dok se hrane. "Čeka" bi se trebala nalaziti najmanje pet metara iznad zemlje, a lovac mora biti potpuno nečujan i prije svega bez mirisa. Iskusni lovci se ne briju tjednima prije odlaska u lov na medvjede, ne puše i ne piju alkohol i izbjegavaju korištenje dezodoransa. Odjeća i cipele se vjetre na otvorenom kako bi izgubile mirise.
Lovac čeka u svom skloništu dok medvjed ne priđe dovoljno blizu da ga može dobro pogoditi iz puške, ciljajući ravno u srce. Vrlo je važno provjeriti je li mrtav prije nego što mu priđe. Poznato je da su medvjedi lukavi, pa čak i kada su ranjeni mogu čekati kako bi zadali svoj posljednji smrtonosni udarac neopreznom lovcu.
Psi mogu biti korisni za lov na medvjede, kako iz brloga, tako i u otvorenoj šumi. U prvom slučaju, oni bude medvjeda i iritiraju ga lajanjem. Medvjed onda prokopa izlaz iz svog brloga koji je zatvoren debelim slojem trave, mahovine i zemlje. Kada otvori brlog, psi nasrću na medvjeda, dok ga lovac ubija kopljem ili puškom.
Kada se medvjed lovi na otvorenom, pas prati njegov trag i čuva medvjeda dok lovac ne stigne. Ruski psi pasmine lajka najbolji su za ovaj opasan posao. Ali treba biti prisutno nekoliko pasa. Oni ne mogu značajno povrijediti medvjeda, a medvjed lajku može ubiti jednim udarcem. Zato ga psi naizmjenično napadaju, nanoseći mu bolne ugrize. Medvjed tada sjeda kako bi zaštitio zadnji dio tijela i postaje laka meta za lovca.
Naravno, i u prethodnim se slučajevima vatreno oružje može koristiti za ubijanje zarobljene životinje ili lov na medvjede dok jedu zob. Međutim, najsloženija metoda (izuzev rogatine!) je lov na medvjeda u divljini samo pomoću puške.
Lovac se kreće kroz šumu na području u kojem se medvjedi hrane. Kad pronađe medvjeda, prilazi mu što može bliže i gađa. Lovac se mora kretati vrlo tiho. Kad čuje pucketanje grančica u šumi, medvjed može razlikovati ljudsku nogu od šape neke životinje. I odmah reagira.
Danas vam je u Rusiji za lov potrebna dozvola, a lovačko oružje (ako ga koristite) mora biti registrirano. Postoje regionalna pravila za lov na medvjede. U Permskoj oblasti, na primjer, lov na medvjede dozvoljen je od 1. travnja do 30. svibnja. U Kostromi od 5. travnja do 15. svibnja, a zatim od 1. kolovoza do 30. studenog. Ovi termini se razlikuju ovisno o lokalnoj populaciji i sezoni parenja za smeđe medvjede. U nekim je regijama lov na medvjede privremeno zabranjen zbog malog broja jedinki.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
