Rus pripitomio vukove i postao zvijezda Instagrama

"Vuka je, kao i gorsku kunu ili risa, najteže pripitomiti. A meni je to pošlo za rukom. Uložio sam u njih svu ljubav, sve svoje snage. Oni su moja 'krznena djeca'. Takvo povjerenje kakvo sam postigao je rijetkost. Da, vuk može živjeti s čovjekom, postoji veliki broj takvih slučajeva. Ali ne može svatko sjediti u njihovoj jazbini i uzimati im meso iz usta." Kiril ne krije koliko je ponosan na svoj uspjeh.

Ovo je treća godina kako se Kiril Potapov iz Jekaterinburga ne razdvaja od vukova. On ih je spasio još kao štenad iz zoološkog vrta, gdje bi bili osuđeni na život u malom kavezu na betonskoj podlozi. Kiril je dugo proučavao navike ovih životinja, hranio ih mesom iz ruke i na kraju postao njihova "obitelj". Ovaj mladić vodi blog na Instagramu, gdje piše o svojim pitomim vukovima. Siguran je da su na svijetu rijetki ljudi koji su uspjeli pripitomiti ove predatore.

"Oduvijek sam volio liječiti životinje, pomagati im i proučavati ih. Roditelji su mi predviđali budućnost biologa. Međutim, sudbina je htjela drugačije: postao sam lingvist. Sada radim u sferi marketinga, imam svoj biznis. Životinje su za mene samo hobi i zato na njima ne zarađujem", objašnjava Potapov.

Alfa i Ugoljok, prvi vukovi u Kirilovom domu, rođeni su u privatnim uzgajalištima. On ih je kupio preko oglasa. A Rakša i Akela su dobili imena po junacima sovjetskog crtanog filma "Mowgli". Njih je ovaj stanovnik Jekaterinburga nabavio iz lokalnih zooloških vrtova.

Potapov je sebi postavio naizgled nemoguć zadatak: pripitomiti vukove. Nije bilo lako brinuti se o njima, priznaje naš sugovornik. Mali štenci su izvolijevali kao djeca: čas ih boli trbuh, čas im rastu zubi. Doručak, ručak, večera - sve strogo po rasporedu, a porcije tako obilne da bi im pozavidio svaki čovjek.

O svemu tome Kiril piše na društvenim mrežama. Najprije je to objavljivao tek onako, ali onda je primijetio da interes za njegovu stranicu naglo raste. Sada ima preko 100 tisuća pratitelja.

"Vuka je, kao i gorsku kunu ili risa, najteže pripitomiti. A meni je to pošlo za rukom. Uložio sam u njih svu ljubav, sve svoje snage. Oni su moja 'krznena djeca'. Takvo povjerenje kakvo sam postigao je rijetkost. Da, vuk može živjeti s čovjekom, postoji veliki broj takvih slučajeva. Ali ne može svatko sjediti u njihovoj jazbini i uzimati im meso iz usta." Kiril ne krije koliko je ponosan na svoj uspjeh.

"Vukovi su najemotivniji grabežljivci i vrlo su pametni. U stanju su voljeti, imaju sposobnost požrtvovnosti, znaju što je to žalost, mogu tugovati za članovima obitelji. Po njima se vidi kada se ljute, kada tuguju ili se raduju. A ako vuka odgajaš kao vlastito dijete, karakter mu upoznaš do detalja."

Na svojoj stranici Kiril pokušava razbiti stereotipe o tome da su vukovi opasne zvijeri. Oni su u bajkama i crtanim filmovima prikazani kao zle životinje. "Ali u životu je sve drugačije", kaže on. Kiril čak tvrdi da ovi grabežljivci u principu ne mogu biti agresivni prema ljudima. Vukovi, po njegovim riječima, imaju antropofobiju. Oni se panično boje ljudi, jer su ih ovi stoljećima istrebljivali. "Oni nikada neće napasti čovjeka, ako on za njih ne predstavlja opasnost. Tako da su zli vukovi samo bajka."

On u prisustvu svojih životinja čak i telefonom razgovara malo tiše. "Nikada pred njima nisam podizao glas, nikad ih nisam grdio. Zato što oni prepoznaju agresiju i onda se u njima budi nepovjerenje, počinju se plašiti", objašnjava on. I vukovi na njega nikada nisu režali.

Kiril ističe da se ovakva životinja ne može držati u stanu i da se ne može usporediti sa psom.

"Vukovi su vrlo specifični. Njima se ne smije ništa zabranjivati, kako ne biste dominirali. Morate im prije svega biti prijatelji. Ne postoji nikakvo 'fuj'", nastavlja Potapov.

U slobodno vrijeme Kiril piše knjigu za djecu o svojim ljubimcima. A prije toga je napravio kolekciju odjeće sa simbolima vuka. Osim toga, snima zavijanje svojih vukova i planira objaviti "Vučju operu", kolekciju tonova za telefon. Sav novac koji zaradi troši na izdržavanje svojih životinja i na izgradnju novih prostora za njihov život.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće