Psi uzgojeni za lov na medvjede i vukove: Četiri čuvene ruske pasmine

Sudionica velikog lova u specijalno sašivenom skupom kostimu iz 19. stoljeća za lov s ruskim hrtovima.

Jurij Abramočkin/Sputnik
Lov sa psima bila je omiljena i vrlo skupa zabava ruskog plemstva. Neke vrste pasa su pomagale u lovu na veoma krupne šumske životinje, a jedan lovački pas je bio toliko poznat da ga je čak spomenuo i Lav Tolstoj.

"'Drž' ga! '- povika Nikolaj koliko ga grlo nosi. Njegov dični konj sam udari u galop niz padinu ususret vuku, preskačući uvale. Za njim još brže pojuriše psi i prestigoše ga. Nikolaj nije čuo ni svoju viku, nije osjećao galop niti je vidio pse i mjesto gdje se sve odigrava. Vidio je samo vuka koji sve brže trči dolom ne mijenjajući smjer."

Tako Lav Tolstoj opisuje ruski lov sa psima u "Ratu i miru". Ova vrsta lova se vjerojatno prvi put pojavila u arapskim zemljama, a u Rusiju je stigla poslije tatarskog ropstva. Mnogi tatarski i uzbekistanski kanovi su se preselili u Rusiju da bi već u 17. stoljeću uzgajali hrtove - najvažniju vrstu pasa koja se koristi za lov.

Od tada je lov sa psima postao omiljena zabava careva i visokog plemstva. Ova vrsta lova je doživjela poseban procvat poslije 1762. godine, kada su vlasti dale plemićima mogućnost da izbjegnu državnu službu koju im je nametnuo Petar I. Mnogi plemići su odlučili ostati na svojim imanjima, a radi poboljšanja zemljoradnje i stočarstva bilo je neophodno likvidirati veliki broj vukova u ruskim šumama. Lov sa psima je bio najbolji način da se taj problem riješi.

Posjedovanje lovačkih pasa i angažiranje ljudi za njihovu obuku, kao i sam lov, bilo je vrlo skupo zadovoljstvo. Sredinom 19. stoljeća je to koštalo otprilike 1500 rubalja godišnje, što je polovica godišnjih primanja časnika u činu pukovnika.

Koje su glavne ruske pasmine korištene za lov na vukove i medvjede?

Lajka

Altajski kraj. Kvalitetna lajka je u lovu važnija od oružja, smatraju profesionalni lovci. Lajka je najbolji pas za sibirske klimatske uvjete. Na fotografiji: lajka po imenu Bič.

Lajka je univerzalni lovački pas porijeklom iz Rusije. Koristi se za lov na losove, divlje svinje, šumsku pernatu divljač i divlje patke. Kada otkrije plijen lajka ga prati uz lavež i ne odustaje sve dok ne dođe lovac i ne odstrijeli ga. Ako žrtva pokušava bježati, lajka je šutke gleda.

Lajke su čuvene po osjetljivom njuhu, brzini i upornosti u gonjenju plijena. Mogu goniti čak i medvjeda jer su to hrabri, agresivni i vrlo lukavi psi, i imaju vrlo jak ugriz. Lajke se mogu tako dresirati da vlasniku u zubima donesu manju odstrijeljenu divljač poput ptica i divljih pataka.

Ruski hrtovi

Ruski hrtovi su, kako se pretpostavlja, dobiveni u 17. stoljeću od salukija (perzijskog hrta) i ruske lajke. Ruski hrt je najvažnija pasmina u lovu sa psima. On može stići plijen kao i lajka, samo što je brži od nje. Za razliku od perzijskog hrta koji svoj plijen goni kroz stepu i prevaljuje velike udaljenosti, ruski hrt je uzgojen tako da stigne plijen na kratkoj distanci, primjerice na proplanku, prije nego što se plijen dokopa šume.

Najvažnije osobine ove pasmine su dobar vid (oni uvijek drže plijen na oku), agresija tijekom gonjenja plijena, velika brzina i mogućnost skoka, kao i upornost i timski rad.

Vratimo se ponovo Tolstoju: "Stari pas, kojem je dlaka već visila u pramenovima, iskoristi ovu situaciju, presiječe put vuku i već bijaše na pet-šest koraka od njega. Obazirući se na Karaja, kao da osjeća opasnost, vuk još više podvuče rep i potrča brže. U tom trenutku Nikolaj samo ugleda da se nešto događa s Karajem, a pas već skoči vuku na leđa i zajedno s njim se preturi u uvalu koja im se nađe na putu."

U ovom odlomku je hrt Karaj napravio svoj čuveni skok. Uzgred, prototip ovog psa iz "Rata i mira" zvao se Zvijer, živio krajem 18. stoljeća i bio čuven po tome što je sam mogao uhvatiti medvjeda.

Nikolaj Leskov je u jednoj priči napisao: "U njegovom lovu su sudjelovali posebni psi koji su mogli uhvatiti medvjeda. Zvali su ih 'pijavice'. Kada jednom dohvate zubima zvijer, nitko ih više nije mogao odvojiti. Događalo se da medvjed takvu 'pijavicu' ubije udarcem svoje užasne šape, ili da jednostavno raspoluti psa, ali nitko nije vidio da je 'pijavica' živa pustila uhvaćenu zvijer."

Ruski goniči

Karelski lovac sa svojim psima, ruskim goničima Šugajem i Kopejkom.

Ako se plijen (vuk, jelen ili zec) dokopao šume, hrt više nije imao nikakve šanse da ga stigne jer je toliko brz da se može smrtno povrijediti ako naleti na drvo, a hrtovi su bili vrlo skupi psi i zato su za lov u šumi korišteni goniči.

Kad goniči pronađu trag zvijeri, prate ga sve dok ne pristigne lovac i sve vrijeme lavežom obilježavaju svoj položaj.

Obično su se goniči vezivali u parove. Bili su trenirani da zajedno prate plijen i da ga ne puštaju da im umakne bez obzira na okolnosti.

Pointeri

Njemački kratkodlaki ptičar u zubima nosi odstrijeljenu pticu na 24. moskovskoj izložbi lovačkih pasa.

Pointeri su korišteni za lov na šumske, poljske i močvarne ptice. Pointeri su često bili jedini psi koje su posjedovali siromašni ruski plemići jer si nisu mogli priuštiti velike lovačke "kampanje" s hrtovima i goničima.

Pointeri su koristili njuh da najprije pronađu pticu, a zatim bi je markirali na udaljenosti s koje ih ptica nije mogla ni vidjeti ni čuti, i tako su stajali ukopani dok ne priđe lovac. Kad lovac stigne i spreman je pucati, pas skoči i potjera pticu da poleti. Zatim odstrijeljenu pticu donosi svom gazdi.

Još više zanimljivih priča i videa na Facebook stranici Russia Beyond:
Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće