Dvije žene stoje jedna naspram druge u narodnoj nošnji. Jedna u ruci drži crnu olovku za oči kojom pokušava sama sebi nacrtati nešto poput "Jokerovog osmijeha" iz sage o Batmanu.
"Asja, ovako uradi...", kaže jedna drugoj na ruskom i pokazuje prstima kako treba crtati od jednog do drugog obraza. Druga je sluša. Crna olovka ostavlja ugljeni trag na obrazima i usnama.
"Eto, sad si prava Ainu!", kaže prva zadovoljno.
Sergej Kozlov/TASS
Te žene su došle na japanski otok Hokkaido gdje postoji nekoliko zajednica predstavnika drevnog naroda Ainu koji je nekada nastanjivao ogromne teritorije na obalama Tihog oceana, uključujući suvremeni Japan, Sahalin, Kurilske otoke i jug Kamčatke. Sada ih, prema službenim podacima, u Japanu ima 25 000, a u Rusiji svega nekoliko desetaka ljudi.
O narodu Ainu u Rusiji se ne zna mnogo. Živjeli su na Dalekom istoku, stalno su bili proganjani i kao etnos su u Rusiji iščezli - još 1979. godine su uklonjeni sa službenog popisa etničkih zajednica. To je otprilike sve što je poznato.
Reuters
Pa ipak, u Rusiji još uvijek žive predstavnici naroda Ainu. Dvije žene na video-snimci ruskog etnografa s Dalekog istoka zainteresirano promatraju kućice u zajednici sunarodnjaka kakva ne postoji u Rusiji i stidljivo razgovaraju na engleskom s predstavnikom svoga naroda na Hokkaidu i kažu da znaju što ide preko čega kada se pravilno oblači narodna nošnja, tj. ne treba im to pokazivati.
Žene s osmijehom, muškarci s bradom
Povijesni muzej Missourija
"Jokerov osmijeh" je tetovaža usana karakteristična za žene naroda Ainu. Od sedme godine su djevojčicama zasjecani kutovi usana obrednim nožem, i u zasječeno mjesto se utrljavao ugljen. Svake godine se dodavalo po nekoliko linija, a "osmijeh" je dovršavao mladoženja u svadbenom obredu. Samo su žene imale tetovažu na licu i rukama.
Sada se to više ne radi. Umjesto tetovaže žene nacrtaju "osmijeh" olovkom, i to samo o velikim praznicima. Zadnja žena iz naroda Ainu koja je bila tetovirana po svim "kanonima" umrla je 1998. godine u Japanu.
Aleksandar Gercen/Wikipedija
Muškarci su se odlikovali bujnim brkovima i bradom. Brkove su za vrijeme jela morali pridržavati specijalnim štapićima. Još se u starokineskom traktatu napisanom dva stoljeća prije Krista spominje "kosmati" narod. Ruski istraživač Kamčatke Stepan Krašeninjikov je u 18. stoljeću dao narodu Ainu nadimak "krzneni Kurilci" zbog kosmatih muškaraca.
Zanimljivo je da su predstavnici naroda Ainu u početku više nalikovali na Europljane nego na Azijate. Prema opisima Krašeninjikova i drugih ruskih istraživača, nalikovali su na ruske seljake tamnije puti ili na Cigane, ali ne na Japance, Kineze ili Mongole. Taj izgled je svakako vezan za porijeklo ovog naroda, ali nitko ne zna odakle oni potječu.
Nepoznata rasa
Smatra se da je narod Ainu star 15 000 godina, tj. da je stariji od Sumerana i Egipćana. Zbog toga pojedinci govore da se ne radi o jednom narodu, nego o zasebnoj "rasi Ainu".
Povijesni muzej Missourija
Postoje dvije teorije porijekla naroda Ainu. Prva je "sjeverna varijanta", po kojoj je ovaj narod došao sa sjevernih teritorija gdje su se kasnije nastanili Mongoli i Kinezi. Druga je da su njihovi preci iz Polinezije, s obzirom da žitelji Oceanije imaju mnogo zajedničkog s narodom Ainu, prije svega kada je riječ o odijevanju, ritualima, religiji i tetovaži.
Ono što se sigurno zna je da su Ainu bili prvi starosjedioci japanskih otoka, premda taj podatak u Japanu nije popularan i često se prikriva. Japanci i Ainu su odvajkada bili u sukobu oko teritorija. Starosjedioci su gubili bitke jednu za drugom, što je i prirodno s obzirom da nikada nisu imali državu i vojsku. Zato su s vremenom potiskivani sve dalje na sjever, premda su još u srednjem vijeku činili polovicu stanovništva Japana.
A. Vartolomejev/Sputnik
"Tragedija mog naroda se može usporediti možda samo s tragedijom Indijanaca, autohtonih žitelja Sjeverne Amerike", kaže Aleksej Nakamura, najistaknutiji predstavnik zajednice naroda Ainu na Kamčatki. Ali nije ih samo Japan potiskivao.
Izbrisani iz povijesti
U Ruskom Carstvu im je bilo zabranjeno da se izjašnjavaju kao pripadnici naroda Ainu, jer su Japanci tvrdili da sve zemlje gdje živi ovaj narod pripadaju Japanu. A narod Ainu je živio na otocima koji pripadaju Japanu i Rusiji.
Nacionalni muzej Njemačke
U određenom razdoblju je ljude bilo sram izjasniti se kao predstavnici ovog naroda, a bilo je to i opasno. Mnogi su se asimilirali, počeli su govoriti ruski i primili su pravoslavlje. Kasnije su komunisti tretirali pripadnike ovog naroda kao Japance, jer su zbog miješanja s istočnjačkim narodima dobili više azijatskih crta. "Tako je ispalo da smo mi u Rusiji Japanci, a u Japanu smo Rusi", kaže Aleksej Nakamura, čovjek s ruskim imenom i japanskim prezimenom.
Povijesni muzej Missourija
U narodu Ainu je iskonski postojalo samo ime. Prezimena su im davali Rusi i Japanci, a zatim su pripadnici ovog naroda sami počeli uzimati slavenska prezimena. Mnogi su to učinili za vrijeme Staljinovih represija, jer im Narodni komesarijat za unutarnje poslove drugačije nije davao sovjetsko državljanstvo, a svaka veza s Japancima tretirala se kao špijunaža, podrivanje državnih interesa i suradnja s militarističkim Japanom, što je podrazumijevalo zatvorsku kaznu.
Povijesni muzej Missourija
"Poslije Drugog svjetskog rata nigdje nije bilo poželjno spominjanje naroda Ainu. Postojala je tajna naredba državnog organa za cenzuru koja se tako i zvala: 'O zabrani spominjanja narodnosti Ainu u SSSR-u'", kaže doktor povijesti Aleksandar Kostanov. Kada je Japan 1946. kapitulirao, postavilo se pitanje repatrijacije japanskog stanovništva s ruskih teritorija. "Pripadnici naroda Ainu kao bivši državljani carstva nisu ni razmatrani, jer se smatralo da su oni državljani Japana", kaže Kostanov. Tako su se skoro svi predstavnici ovog naroda našli na Hokkaidu.
Današnje stanje
Povijesni muzej Missourija
Na popisu stanovništva Rusije 2010. godine samo 109 osoba se izjasnilo da pripada nacionalnosti Ainu, ali na inzistiranje vlasti Kamčatskog kraja ni oni nisu evidentirani s tom nacionalnom pripadnošću. Pet godina kasnije je registrirana nevladina organizacija Ainu, ali ju je sud ukinuo. Ne zna se zašto. Prema tome, u Rusiji službeno nema predstavnika ovog naroda.
"To znači da mi nemamo pravo na ribolov i lov kao drugi mali narodi. Ako isplovimo u more na brodiću mi smo lovokradice i plaćamo ogromnu kaznu", priča Nakamura.
Getty Images
Na Hokkaidu postoji korporacija "Utari". To su kulturno-obrazovni centri naroda Ainu. Ima ukupno 55 odjela. U Rusiji predstavnici Ainu nemaju ništa slično. Svi udžbenici su na engleskom ili japanskom, svi su doneseni iz inozemstva. "Pokušali smo s njima surađivati, ali smo odustali. Uvijek se postavlja pitanje Kurilskih otoka, uvijek traže od nas da se izjasnimo i da se naša nacionalna pripadnost ispolitizira", kaže Aleksej.
Getty Images
Oni, međutim, ne žele biti ispolitizirani. Kao što ne žele mnogo pričati o svom identitetu. Prema statističkom izvješću "Japanske dijaspore u inozemstvu", Rusija ima 2134 stanovnika japanske nacionalnosti, a neki od njih vuku podrijetlo iz naroda Ainu. Međutim, i oni se izjašnjavaju kao Japanci jer im to omogućava odlazak u Japan bez vize. Onih kojima je bitno da budu priznati kao narod ostalo je tako malo da ih spominju samo etnografi. Nakamura je, primjerice, rekao da je ovo vjerojatno posljednji intervju koji daje, jer "mi nikome ne trebamo".
Povijesni muzej Missourija