Što običan Rus misli o Putinu?

Deseci bizarnih eksponata i slika, gotovo svi u visini čovjeka i viši. Zajednička im je jedna stvar - na svima njima se nalazi Putin. Putin u srednjovjekovnom viteškom oklopu koji jaše na medvjedu u obliku skulpture. Putin kao superjunak i Putin kojeg grli bakica u obliku slike. Putin od gipsa u obliku biste i strip o Putinu na golemom platnu.

Bio je to prosinac 2017. godine. U Moskvi je otvorena izložba posvećena ruskom predsjedniku, i to ne prva. Zvala se SUPERPUTIN. Nekoliko godina ranije je nešto slično već bilo izloženo u Moskvi i Londonu. Tada se Putina moglo vidjeti u obliku Bude, Ivane Orleanske, Che Guevare, Sherlocka Holmesa i mnogih drugih (lakše je reći u kojem se obliku nije pojavio).

Mural koji prikazuje ruskog predsjednika Vladimira Putina na zidu kuće u gradu Kaširi, oko 115 km jugoistočno od Moskve, 16. listopada 2017. godine.

AFP

To može izgledati kao političko naređenje ili neka vrsta predizborne kampanje (iako organizatori inzistiraju na tome da je njihov odnos prema predsjedniku jednostavno "pozitivan"). Izložba SUPERPUTIN je otvorena neposredno prije izbora. No kod tipičnog Rusa sve donedavno to ne bi izazvalo baš nikakvu nelagodu: prema rejtingu povjerenja, koji objavljuju kako državne, tako i nezavisne sociološke službe, Putina u Rusiji vole. Njegov je rejting dugi niz godina bio nevjerojatno visok. I tek je u travnju 2018. godine počeo opadati.

"Putin je Rusija"

"Dok je Putina, bit će i Rusije. Bez Putina, Rusije neće biti", - ta je fraza brzo postala aforizam.

Autor fraze je bio zamjenik šefa kremaljske administracije Vjačeslav Volodin (sada predsjednik donjeg doma parlamenta), no slika "Putina kao žive personifikacije zemlje" pokazala se popularnom ne samo među njegovim suradnicima. Sudeći prema anketama, tako misli i prosječan Rus. Za njega je Putin “jamac stabilnosti”, čovjek koji je ponovno izgradio "veliku zemlju" iz ruševina sovjetske države.

Crtež na zidu u Jalti koji prikazuje ruskog predsjednika Vladimira Putina u kimonu.

AFP

"Mora se cijeniti ono što je [Putin] učinio, ako ga usporedimo s Jeljcinovim vremenom. Iz jame postperestrojke ne skače se odmah u svemir. Malo je vremena prošlo. Ipak, danas je hladnjak mene i moih poznanika pun, odlazimo u odmarališta, mnogi imaju nove stanove, svi voze automobile, o čemu se prije Putinove ere nije moglo ni sanjati", kaže turistički vodič Jurij Bahajev na popularnoj online platformi The Questions. "Treba skladištiti proizvode dugog roka trajanja, jer Putin nije vječan. Sljedeći predsjednik će najvjerojatnije biti netko od vaših 'tolerantnih' i nastupit će 'devedesete' ili nešto još gore", slaže se Aleksandar Ribakov (57), koji pod pojmom "tolerantni" najvjerojatnije misli na nekonzervativce.

"Ljudi se sjećaju vremena kada su jedva mogli prehraniti sebe i svoje obitelji", politički savjetnik i jedan od "arhitekata" medijske slike Putina Gleb Pavlovski mnogo je puta govorio da je Putinova popularnost uglavnom utemeljena na sjećanjima na devedesete - vrijeme kada su plaće i mirovine znale ne dolaziti mjesecima. "Danas toga nema i već se to čini kao ogroman uspjeh, ne uzima se zdravo za gotovo."

"Pravi 'mužik'"

Danas Rusi "mužicima" smatraju "opasne" tipove čvrstog karaktera (koji bez riječi otvaraju pivo okom pa pođu u šetnju na -40 ℃). Pravi "mužik" je najviša pohvala koju muškarac može dobiti, a upravo tako tipični Rus doživljava Putina.

"Odvažnost", "odlučnost", "snaga", "samopouzdanje", "hrabrost" - sve su to osobine kojima prosječan Rus opisuje svog predsjednika.

Kada je Rusija pripojila Krim, Putinov rejting još dugo vremena nije padao ispod 80%. Povijesni maksimum od 90% je dosegao 2015., kada je ruska vojska otišla u Siriju boriti se protiv terorista.

Po mišljenju sociologa, oba ova događaja su od Putina napravila "mužika". "Nakon prisajedinjenja Krima, izazvali smo svjetsku zajednicu i postupili suprotno mišljenju Zapada", objašnjava Aleksej Levinson, voditelj odjela za sociokulturna istraživanja Levada centra. "Ljudi imaju osjećaj da se zemlja protivi cijelom svijetu. Upravo to u očima većine čini Rusiju velikom silom [o tome smo pisali ovdje], a Putina jakim vođom koji se nije prepao."

Čovjek promatra sliku koja prikazuje ruskog predsjednika Vladimira Putina na izložbi "SUPERPUTIN" u muzeju UMAM u Moskvi, 6. prosinca 2017. godine.

AFP

Čovjek koji ne griješi

Može li netko poput Putina griješiti? Vjerojatno može. No Rusi (u prosjeku) u to ne vjeruju. Tijekom godina provedenih na vlasti, rejting predsjednika rijetko je stradavao od unutarnjih političkih kriza. Udarce tradicionalno na sebe preuzima kabinet ministara koji "ne ispunjava predsjednikove upute".

Glavni je Putinov "grijeh", prema istim tim anketama, taj da on "ne zna kako žive obični ljudi". Poznato je da Putin ne provodi vrijeme na internetu (nema ni mobitel). Sve potrebne informacije predsjednik prima u mapi koju svaki dan pripremaju njegovi tajnici. "Dakle, ako Putin nešto i ne zna, onda je to zato što mu to nisu rekli" - rašireno je mišljenje.

Razina povjerenja u Vladimira Putina pala je samo pet puta. Četiri puta nisu bila tako značajna kao posljednji, peti. To je, prema mišljenju većine stručnjaka, posljedica toga što je Putin službeno podržao za stanovništvo suviše osjetljivu temu - mirovinsku reformu. No pad je, najvjerojatnije, privremen. "Već je bilo sličnih slučaja iz kojih se izvlačio bez posljedica", rekao je u eteru "Eha Moskvi" politički analitičar i predsjednik fondacije "Peterburška politika" Mihail Vinogradov.

Prema podacima državnog centra za istraživanje javnog mnijenja VCIOM, rejting predsjednika je u ožujku 2019. godine srušio antirekord - 32,7% Rusa ima povjerenja u ono što predsjednik radi. Prema podacima nezavisnog Levada centra, ta brojka iznosi 64%. Međutim, rejting je pao samo do svoje uobičajene razine, rekao je Levinson za Russia Beyond. Bio je takav prije događaja na Krimu ili petodnevnog rata u Gruziji.

"Ovo je stabilna razina na kojoj je Putinov rejting prije toga postojao dugi niz godina: dvije trećine Rusa smatra da je potrebno odobravati predsjednika kao simbol jedinstva zemlje i slično. Mogu se, naravno, naći razlozi koji ga ponekad spuste ispod te razine, no u proteklih 20 godina to nismo vidjeli niti jednom. Ljudima je još uvijek potrebna takva točka koncentracije u obliku Putina", smatra sociolog.