Kratki tečaj „kremaljskog“ jezika za hrvatske političare

U Kremlju postoje diskretna komunikacijska pravila za visoke dužnosnike. Važno je obraćati pozornost na to kako se prema vama obraćaju, znati kad se u kitnjastom govoru obraćaju upravo vama te jasno odgovarati na predsjednikova pitanja.

„Čuo sam vas“

Jedna je od zaštitnih fraza ruskog predsjednika: „Čuo sam vas“. Ona je postala differentia specifica svih onih koji su bliski Kremlju, kao što je „ja tebe vidim“ karakteristično obilježje plavih stanovnika planete Pandore u Avataru.  „Čujem te“ u prijevodu s  „kremaljskog“ znači to da dužnosnikove riječi ovaj put neće proći nezapaženo, mimo ušiju, te da će predsjednik pristati, ako bude bilo sreće, na izneseni prijedlog ili ispuniti molbu.

Međutim, ovo drugo je prilično prepušteno predsjedniku na slobodnu volju. Ipak tijekom posljednjih mjeseci mnogi su počeli koristiti frazu. Isprva su se njom kočoperili veliki biznismeni i osrednji činovnici, a potom su je počeli koristiti na društvenim mrežama. Pritom većina ne zna u čemu se sastoji dubinski smisao fraze.

Oslovljavanje imenom

Na jednom od susreta predsjednik je neočekivano  „zaboravio“ ime poznatog glazbenika Jurija Ševčuka, dok je sve ostale sudionike razgovora oslovljavao imenom. Na taj incident posebnu pozornost obratio je šef Instituta za ekonomsku analizu Andrej Illarionov. Kao bivši dužnosnik Kremlja dobro zna logiku oslovljavanja. Kremlj je jedna od rijetkih institucija u kojoj se i dalje oslovljava imenom i patronimom, bez obzira na to što su sugovornici već prešli na „ti“. Čak kad se referiraju na najviše lidere, dužnosnici u razgovoru koriste inicijale. Recimo,  „VV“ (Vladimir Vladimirovič Putin),  „DA“ (Dmitrij Anatolevič Medvedev). Naravno, oslovljavaju se i imenom, no to je već znak posebne bliskosti.

„Noćni vukovi“ - bajkeri s vezama u visokoj ruskoj politici „Noćni vukovi“. Lica išibana vjetrom, miris kože i duhana, škripa guma. Prava motociklistička družina koja noću gospodari moskovskim cestama. Ali, oni se jako razlikuju od ostalih ruskih moto klubova: u ideološkom smislu ova organizacija je bliska vlastima i ima direktne kontakte s Vladimirom Putinom. Vođe kluba poznati su po javnim nastupima koji imaju izražen patriotski ton.

Još je zanimljivija tranformacija, koja se događa s ljudima koje su prije oslovljavali imenom i na „ti“, a sad ih, nakon što su dobili visoku dužnost u Kremlju, oslovljavaju patronimom.

Postoji masa interpretacija toga na koji način kremaljski dužnosnici oslovljavaju nekog u javnosti, no jedno je izvjesno: to obraćanje uvijek nosi nekakvo značenje. I nije važno u kojem ti se obliku sve dok te još uvijek oslovljavaju imenom. Ako izgovaraju tvoje ime, to znači da te s gledišta stanovnika Kremlja prihvaćaju kao osobu, a ne samo kao neko lice iz mase. Upravo zbog toga i jedan od kremaljskih dužnosnika (ne samo Putin) nije želio spomenuti prezime opozicionera Alekseja Navaljnog. Stvar je u tome da politika nije željela priznati da je uopće vrijedan pozornosti.  Radi usporedbe: bivšeg vlasnika naftne kompanije JUKOS i najpoznatijeg ruskog zatvorenika Putin je ipak oslovljavao prezimenom i s „Mihail Borisovič“, iako nikako nije želio priznati njegov status političkog zatvorenika.

Tajni sugovornik

Jedan veliki političar, kojeg je oduvijek krasila malorazumljiva blagoglagoljivost, objasnio je u povjerenju nakon što je ostavio svoju dužnost. „Kad sam došao u Kremlj“, rekao je,  „upozorio me jedan pametni čovjek: 'Govori tako da te razumije jedan konkretni sugovornik kojem se obraćaš, dok ostali ne mogu čak ni naslutiti o čemu pričaš'“.

U tajnom dijalogu govornik čak ne mora ni pogledom, ni intonacijom pokazati da upravo taj dio govora ima značenje te je usmjeren na nekoga konkretnog. Zadaća sugovornika nije samo da čuje i izvede zaključke, nego da to zadrži za sebe, ni jednom gestom lica ne oda da je sadržaj poruke upućen njemu. 

Na megdan s Putinom

Ako dužnosnik šuti i traži povoljan trenutak da se izjasni, u 90% slučajeva otići će sa susreta a da nije ništa konkteno postigao. Šutnja ili suviše duga pauza nakon Putinovog pitanja mogu imati samo tužne posljedice za karijeru visokog dužnosnika. Predsjednik očekuje da sugovornik vlada materijom na istoj razini kao i on.    

Dalje, Putina jako nerviraju duga uvodna izlaganja a da se ne prijeđe na bit razgovora. Ili se povlači u sebe, ili nestrpljivo upada u riječ: „Jeste li nešto htjeli reći?“,  „Dakle, u čemu je problem?“. Ta se nervoza prenosi, u pravilu, i na njegovu reakciju na izloženu problematiku. Ili mu više nije zanimljiva, ili mu je dosadna, kao i sam sugovornik.  

A najviše ga živcira kad ga prekidaju. Putin drugima daje mogućnost da se slobodno izjasne (osim kad tijekom razgovora želi saznati pojedine detalje) te očekuje isti takav tretman.

Ruski tekst na sajtu Mk.ru