Kako se ponašati u Rusiji ako ne želite nikoga uvrijediti?

Društvo
EKATERINA SINELJŠČIKOVA
Ruski bonton je pomalo nezgodna stvar. Pomalo podsjeća na minsko polje gdje vas svaki pogrešan korak može "koštati života".

Kada je jedna Ruskinja dovela svog američkog supruga Richarda Garetta iz predgrađa Chicaga kako bi ga upoznala s Rusijom, on je primijetio da ga u trgovini radnice na blagajni gledaju s određenom dozom gađenja kada im pokuša staviti novac u ruke. Kasnije je shvatio da postoji samo jedan poželjan način "primopredaje" novca u trgovini. "Kada plaćate nešto u trgovini, spustite novac na pult ili tacnu predviđenu za to. Kad ga tako spustite, tek onda će ga radnica uzeti i isto tako će vam vratiti ostatak". Kakvo zapažanje!

Ne mora značiti da će vas baš svaka radnica na blagajni u svakoj ruskoj trgovini gledati s gađenjem ako joj pružite novac u ruke, ali je točno da ruski trgovci iz ruke nepoznatog čovjeka nerado uzimaju bilo što, pa čak i novac. Kao da hoće reći: "Stavite to ovdje, nemojte mi ulaziti u privatni prostor". Na vašu žalost, Rusi imaju još puno sličnih tajanstvenih "tampon zona" vezanih za bonton, na koje vam nitko neće skrenuti pažnju dok sami ne pitate. Navest ćemo neke od njih.

Grubost u liftu

Vozite se liftom i na nekom katu netko uđe u lift (možda čak i vaš susjed), ali se vožnja nastavlja u mrtvoj tišini. Ili npr. kažete toj osobi "dobro jutro / dobar dan / dobra večer", a ona šuti. Zar to nije nepristojno? Zar nije grubo? Ne, ruski stručnjaci za govorni bonton ne tretiraju to kao grubost. "Naprotiv, mi uopće ne gledamo čovjeka koji stoji s nama u liftu ili na autobusnoj stanici u kasnim večernjim satima. Samim time kao da govorimo: ’Ne vidim te i ne predstavljam opasnost za tebe. Ni ti ne gledaj u mene i ne javljaj mi se’", objašnjava lingvist, Mihail Krongauz.

Rusi teže ostati anonimni u prisustvu nepoznatih ljudi. Trude se biti na distanci i ne stupati u kontakt i to doživljavaju kao idealan način kako bi ostali "nevidljivi". Kad bi postojala mogućnost, mi bismo ušli u drugi lift, gdje nema nikoga. Prema tome, nemojte se ljutiti na nas zbog toga. Rusi smatraju da je to pristojno. Ni oni ne zalaze u vaš osobni prostor.

U gradskom prijevozu

Treba postupati po istom principu – ostati neprimjetan. To treba uvježbati. Npr., nemojte se ljubiti u gradskom prijevozu. Tako uznemiravate usamljene ljude i stječete neprijatelje – čangrizave žene i bake koje su već zaboravile svoju mladost. Dalje, nemojte u metrou ili autobusu buljiti u nečiji telefon ili knjigu, nemojte turpijati nokte... Doduše, ovo za nokte se podrazumijeva, ali nažalost, ima i onih koji ne shvaćaju da to ljudima smeta. Vjerojatno vam suputnici neće ništa reći (kao što znamo, oni se prave da su "nevidljivi"), ali ćete sigurno primijetiti njihove gadljive izraze.

Pomozite ženskoj osobi, čak i ako ona od vas to ne traži

U Rusiji je još uvijek uobičajeno da muškarac pokaže muškost i financijske mogućnosti, a žena svoju krhkost, bespomoćnost i bojažljivost. Drugim riječima, feminizam u Rusiji još uvijek nije prevladao. Štoviše, često su odnosi između muškarca i žene zapravo neka teško shvatljiva igra u kojoj "da" često znači "ne", a "ne" znači "da".

Ako žena vuče tešku torbu, ponudite joj pomoć. Ona će možda u početku odbiti (iz ljubaznosti, a ne zato što je uvrijeđena), ali tada se ljubazni muškarac (obratite pažnju) ne povlači, nego još više inzistira da joj pomogne.

Ovdje ne važi pravilo "ne žuri pomoći dok te netko ne zamoli".

Muškarci pred ženama pridržavaju teška vrata, ustupaju im mjesto u gradskom prijevozu, plaćaju im ručak ili večeru u restoranu i trude se da u njihovom prisustvu ne govore nepristojne riječi.
Pazite na obuću!

Vjerojatno ste čuli da Rusi po kući ne nose obuću u kojoj izlaze van. Oni za kuću imaju papuče, a malo "prkosniji" Rusi su u stanu uvijek bosi. Ovo je lako shvatiti i prihvatiti, ali su inače granice javnog i privatnog prostora ponekad toliko neuhvatljive, da svaki stranac u svemu tome se može i izgubiti.

Npr., ako u vlaku izlazite iz kupea donijeti vrelu vodu za čaj, obavezno obujte cipele ili papuče. "Ili bar nemojte ići u čarapama", kaže Richard Garett.

"Jednom sam pomislio da cipele, kada su već izvan kupea, ne treba koristiti ni kad se ide kroz hodnik vagona, pa sam bez cipela otišao po vruću vodu za samovar (na kraju krajeva, zar još uvijek nisam "unutra"?). Samo da ste vidjeli kako je ta dama jurila za mnom sve dok se nisam vratio u kupe i vikala nešto na ruskom uperivši prstom u moja stopala. Mislio sam da nikad neće prestati".

Politika neprotivljenja

Ovo je kamen temeljac u razumijevanju ruskih pravila pristojnog ponašanja. Ako je beskompromisna i nedvosmislena, takva "politika" vam garantira uspjeh. Dakle, ako ne želite uvrijediti Rusa, dovoljno je (bar prvi put) pokoriti se njegovim zahtjevima i ne pokazivati otvoreno kako sve to vama nije potrebno.

Recimo, ako ste došli Rusima u goste, oni će vam pokazati gdje možete oprati ruke i ponudit će vam da ih operete. Što kažete na takvu ljubaznost? Rusi su navikli uvijek prati ruke, poslije svega što dodirnu. Naročito kad dođu izvana. Prema tome, ako ne budete htjeli oprati ruke, to neće biti protumačeno u vašu korist (jedan od naših autora se već "odao" na ovaj način). I zato – perite ruke.

Ili, npr., pozvani ste na večeru, pa očekujete nekakvu tjesteninu ili pecivo, a tamo postavljena trpeza kao za tridest gladnih drvosječa. Pravila pristojnog ponašanja podrazumijevaju da probate sva jela i da budete oduševljeni (ili bar da pokažete kako vam sve to godi, jer sve je to radi vas pripremljeno). Ako vam ponude da popijete "po jednu", popijte barem jednu.