Roman u Magadanu
Privatna arhivaPrvi posjet Rusiji me šokirao! Samo zamislite: Moskva, 1994., vrijeme promjena, stravična usluga u zračnoj luci, ludi taksisti. Hotelska soba koju sam rezervirao bila je prazna, pa sam morao zatražiti drugu! U tom sam trenutku bio siguran da se u ovu zemlju nikada neću vratiti!
Međutim, direktor tvornice buldožera Liebherr, u kojoj sada radim kao tehnički inspektor za korisničku službu, 2010. godine me zatražio da odem u Rusiju kako bi pomogao našim lokalnim servisnim stanicama. I... Nije mi trebalo dugo da kažem "Da, zašto ne?" U posljednje sam 33 godine koliko radim za tvornicu proputovao cijeli svijet - bio sam stacioniran u nekoliko različitih zemalja. Kratko sam razmislio i zaključio - "ne može biti tako loše".
U Moskvi
Privatna arhivaDanas bih rekao da sam donio dobru odluku. Vratio sam se u Moskvu i vidio novu Rusiju. Bio sam zadivljen promjenama i načinom na koji su me ljudi dočekali. Sada sa sigurnošću znam - ne mogu potvrditi nikakve klišeje o Rusiji kao nesigurnoj ili opasnoj zemlji.
Ne znam pobrojati sva mjesta koja sam posjetio tijekom posljednjih osam godina. Rusija je moja najvažnija zemlja, stoga iz Moskve putujem u Sankt-Peterburg, Arhangelsk, Novi Urengoj, Pečoru, Novosibirsk, Kemerovo, Nerjungri, Vladivostok, Magadan, Sahalin, Nahodku i mnoga druga mjesta.
Let za Nakin
Privatna arhivaJa prave ruske muškarce uspoređujem s vukovima. Ako ste u njihovom krugu, borit će se s vama i za vas. No oni su uvijek u lovu. Za mene su Rusi danas potpuno drugačiji od onih koje sam upoznao ranije. Živio sam u Iranu, Brazilu i SAD-u, a kraća sam razdoblja proveo u mnogim drugim zemljama te sam mislio da znam sve o velikim udaljenostima. No dolazak u Rusiju je promijenio moj način razmišljanja.
Mi putujemo do mjesta do kojih je teško doći, turisti se tamo nikada ne bi zaputili. U Nakin, mjesto u Sibiru poznato po dijamantima, letjeli smo helikopterom. No to nije bilo ono najupečatljivije. Buđenje na -62°C je nešto prilično nezaboravno! Bilo je toliko hladno da i danas osjetim hladnoću dok se toga prisjećam.
Mjesto sječe drva
Privatna arhivaNajluđe mjesto kojeg se sjećam bilo je mjesto sječe drva oko 300-400 km sjeverno od Komsomolska na Amuru. Tamo nema cesta. Ljudi koji tamo rade imaju, po mom mišljenju, najteži posao. Žive usred šume bez trgovine. Ne znam kako to uspijevaju.
Komsomolsk na Amuru
Privatna arhivaU Austriji sam završio kratki tečaj ruskog u trajanju od 36 sati - znam čitati i naručiti osnovne stvari, no moj ruski je i dalje vrlo slab. Srećom, gdje god putujem, imam prevoditelja.
O meni brinu i svi moji kolege iz različitih servisnih stanica koji putuju sa mnom. Posebno bih se zahvalio Denisu Ternikovu, upravitelju servisa u Liebherru, za veliku podršku koju mi pruža prilikom putovanja diljem Rusije.
U Rusiji mi nikada ne nedostaje europska hrana. Čak i u Magadanu, gdje moramo sami kuhati (u lokalnim trgovinama se može pronaći sve što vam je potrebno). Denis, prva osoba koja je sa mnom putovala Rusijom, jednom mi je prilikom rekao: "Romane, sve što ti u Rusiji treba je malo kruha, malo maslaca i 250 grama votke!"
Magadan
Privatna arhivaU Rusiji godišnje provodim oko 150-200 dana. Dobar odnos s kolegama mi pomaže da preživim ovdje.
Ovdje sam vidio toliko nevjerojatnih mjesta, upoznao toliko divnih ljudi i jako se dobro zabavio. Nakon što obiđete najveću zemlju na svijetu, jednostavno ne možete ostati ista osoba!
Sahalin
Privatna arhivaPripremila Darija Aminova
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu