Kako su Rusi promijenili moj život: Andrea iz Kolumbije

Nikada nisam mislila da ću živjeti u Rusiji, a kamoli da ću se udati za Rusa! Studirala sam u Australiji, nakratko se vratila kući i tada slučajno upoznala njega - čovjek s britanskim naglaskom. Kad mi je rekao da je Rus, gotovo da mu nisam povjerovala, jer Rusi obično imaju jak naglasak.

Ipak, svog supruga ne doživljavam kao Rusa - za mene je on dijelom Latinoamerikanac i dijelom Rus. Uvijek se mogu osloniti na njega - po tome je pravi ruski muškarac, no istovremeno jako voli čavrljati te je otvoren prema svemu novome i ludome što dolazi iz latinoameričke kulture. Vjerojatno sam se baš zato zaljubila u njega. Osim toga, on vrlo otvoreno komunicira sa strancima iz različitih zemalja, iako je većina Rusa prilično nepovjerljiva prema novim ljudima. Izgleda da sam imala sreće.

Osobna arhiva

Moja je obitelj bila prilično zabrinuta prije mog prvog putovanja u Rusiju: mediji u Kolumbiji su Rusiju predstavljali kao neprijatelja Sjedinjenih Država i svih drugih razvijenih zemalja te kao nevjerojatno opasno mjesto (po mom je mišljenju u Rusiji zapravo mnogo sigurnije). No bila sam nezaustavljiva. Željela sam upoznati kulturu i porijeklo svoga supruga.

Moj prvi dojam o Rusiji je bio: "Kvragu, Rusi se ne smiješe! To nije stereotip, to je istina!" Jeste li ikada čuli pitanje "Zašto se smiješiš?" Nemoguće je zamisliti takvo pitanje u Kolumbiji!

U početku se činilo da Rusi nisu nimalo ljubazni i da im se stranci uopće se sviđaju. Bio je to kulturni šok, kao i veliko razočaranje.

Godinama kasnije sam naučila biti tolerantna i držati se podalje. Sada znam da su Rusi zapravo vrlo dragi, ali duboko u sebi - treba im vremena da vas upoznaju i otvore se. Možda su takve mjere opreza u odnosima sa strancima ukorijenjene u povijesti i povezane s tragičnim događajima kroz koje je zemlja prošla. A možda su na to utjecale duge, hladne zime...

Osobna arhiva

Primjerice, moja kćer Isabella voli rusku klimu više od vrućine moje zemlje. Možda zbog toga što je rođena u Sankt-Peterburgu. Djeca u Kolumbiji se socijaliziraju brže i lakše nego u Rusiji, ali podizanje djeteta ovdje ima mnogo prednosti. Primjerice, zdravstveno osiguranje je besplatno i pokriva većinu pretraga i zahvata.

Ipak, da biste preživjeli u Rusiji, nije vam potrebno samo osiguranje, nego i znanje jezika, koliko god to zvučalo otrcano. Zbog jezične barijere ćete se osjećati drugačije. Moj ruski je još uvijek slab, pa sa suprugom razgovaram uglavnom na španjolskom ili engleskom.

Danas mogu sa sigurnošću reći da sam se skrasila u Rusiji i da čak znam skuhati ruska jela kao što su vinegret, Olivierova salata i ruske palačinke. Moja kćer voli heljdu i druge vrste žitarica, dok suprug uživa u boršču i kobasicama, no moje kulinarsko umijeće u ovom trenutku nije na razini pripremanja tih zahtjevnih juha. Nadam se da ću ih jednoga dana iznenaditi domaćom uhom - ruskom bistrom ribljom juhom.

U Rusiji sam čak pronašla "svoje" mjesto za opuštanje - nevjerojatno mirnu i tihu svekrvinu daču - pravi "vremeplov" koji me prenosi na rusko selo. Dača ima i "banju" - moje veliko otkriće i ljubav.

Osobna arhiva

Kada sam se preselila u Rusiju, počela sam voditi dnevnik. Jednom je prilikom moj suprug predložio da ga objavim, kako bi podijelila svoja iskustva s čitateljima iz Kolumbije i Latinske Amerike, koji o modernoj Rusiji ne znaju ništa. Nedavno sam objavila knjigu o svom životu - "Život u kovčegu" (“La vida en una maleta”). Knjiga je zasad dostupna samo na španjolskom jeziku, no nestrpljivo čekam engleski i ruski prijevod.

Za mene je najveća motivacija, čak i u najtežim trenucima u Rusiji, moja obitelj. Za njih sam spremna ići bilo gdje. Zahvalna sam svim Rusima koje sam upoznala - onima koji su mi pomogli da izađem iz svoje sigurne zone i pronađem sebe, te mi pomogli da naučim razumjeti druge.

Iz razgovora s Darijom Aminovom