"Dakle... Koliko planiraš mjesečno trošiti na namirnice?" Moj dečko Amerikanac ozbiljno se zagleda u moje oči. Nisam sasvim sigurna da ga dobro razumijem. Namirnice? Zaista romantična tema za razgovor.
"Molim?" - kažem iznenađeno. Da, živjet ćemo zajedno, ali nisam sigurna da sam trenutno spremna za razgovor o namirnicama ili pelenama.
"Namirnice su jedna od glavnih stavki u obiteljskom budžetu. Koliko trošiš godišnje?"
"Sigurno se šališ! Zašto bi uopće trebala znati koliko godišnje trošim na namirnice? Pa nije ovo lansiranje rakete. To me uopće ne zanima" - odgovorila sam.
Na kraju ovog razgovora ja sam na rubu živčanog sloma. Ne, uopće me ne zanimaju proklete namirnice. Nemam pojma kako ćemo dijeliti račune. Neću ti platiti ako kupim avokado. Ako te hrana toliko zanima, neka sve bude na tvoj račun.
Trošenje novca u Sovjetskom Savezu
To sigurno nije način kako većina američkih obitelji koje poznajem planira svoj budžet. Dugoročni financijski planovi, međutim, za mene su besmisleni. Odrasla sam u Sovjetskom Savezu, gdje trošenje novca na nešto lijepo nije bilo moguće. U trgovinama je malo toga bilo dostupno i morali ste stajati u redovima da biste kupili bilo što.
Za većinu Rusa financije su nešto nepredvidljivo. Naravno, taktika planiranja budžeta uvelike ovisi o karakteru i odgoju, no Amerikanci su pri trošenju generalno razumniji. Oni se također puno više nerviraju oko novca od Rusa, koji se ozbiljno zabrinu tek kad im se iznos na računu približi nuli.
Nije nikakvo čudo što je novac jedan od glavnih razloga za svađu u mješovitim rusko-američkim obiteljima. "Pristup moje žene [Ruskinje] je takav da ona smatra da novac, ako ga imamo, trebamo i trošiti", žali se Martin Jersey, američki poduzetnik iz Connecticuta. "Imamo troje djece, ali ona ne shvaća da trebamo štedjeti za njihovu budućnost."
Štedjeti za koledž? Život je suviše nepredvidljiv
Većina Rusa u dobi od 25 do 60 godina pripada generacijama koje su mnogo puta u životu gubile i ponovno zarađivale novac. Upoznala sam ljude koji su se preko noći obogatili. Štednja mojih roditelja se u financijskoj krizi 1998. godine pretvorila u bezvrijedan papir. Moja plaća je tijekom 15 godina rada mnogo puta bila obezvrijeđena.
Ne vjerujem državi, investicijskim fondovima, bankama ni financijskim savjetnicima. Svi oni griješe, lažu ili pobjegnu s novcem. Ako ste odrasli u Rusiji, samo jednu stvar znate sa sigurnošću: ništa, apsolutno ništa na ovom svijetu nije sigurno. Bolje je novac potrošiti prije nego što bude kasno, a ja to volim raditi na putovanjima, zabavama ili ulažući u obrazovanje, na nešto što ću pamtiti i u čemu ću uživati.
"Moja žena [Ruskinja] smatra da su nam potrebna skupa putovanja, odlazak zrakoplovom na neko daleko egzotično mjesto, ali 95% Amerikanaca nikada ne odlazi na takve odmore", rekao mi je David, poslovni konzultant iz SAD-a. "Mi smo odrasli u restriktivnim uvjetima u kojima su ljudi, ako bi imali višak novca, radije štedjeli kako bi mogli platiti koledž ili neku drugu veliku i važnu stvar u životu."
Mnogi Rusi su odrasli u sličnim uvjetima, ali nekako su iz svog iskustva izvukli sasvim drugačije zaključke.
Živi punim plućima i uživaj
"Rusi veći dio 20. stoljeća nisu imali potrošačku kulturu i oni su željni živjeti punim plućima i uživati u životu", kaže John, nekada zaposlen u nevladinoj organizaciji. "Generalno, Rusi različita iskustva cijene više od Amerikanaca. Moja žena [Ruskinja] praznik od 5000 dolara vidi kao nešto što će djeca pamtiti cijelog života. Dok ja mislim da je bolje da novac sačuvamo za njihovo obrazovanje, jer je obrazovanje nešto što će sigurno definirati njihovu budućnost."
Većina Amerikanaca uživa u visokom standardu, ali to ima svoju cijenu. Moraju platiti za gotovo sve i pod velikim su stresom, jer su zabrinuti da neće imati dovoljno novca. U Americi se mnogo vremena i energije troši na brižljivo planiranje budžeta. To je vještina koju većina Rusa nikad neće savladati osim ako gospodarski uvjeti u njihovoj zemlji ne postanu stabilniji i predvidljiviji.
Amerikanci također mogu nešto naučiti od "neodgovornog" ruskog pristupa: ponekad je životno iskustvo mnogo važnije od novca koji ste platili. Moj dečko kaže da je to nešto što on uči i vjeruje da ćemo se jednog dana "sresti na pola puta".
Znam da naše rasprave neće promijeniti moje uvjerenje da vrijedi trošiti na zadovoljstva i udobnost, ali dolar manje ili više ne pravi veliku razliku. Ipak sam izračunala koliko trošim na namirnice. I točno je da koštaju više nego što sam očekivala.