Kada je Semjon Dukšanin, 17-godišnji dečko iz malog grada u Sibiru, stigao u Potchefstroom
u Južnoafričkoj Republici, imao je gripu. Umoran od leta i bolestan, Dukšanin je došao u dvoranu u kojoj se održavalo subjuniorsko i juniorsko svjetsko prvenstvo u powerliftingu u organizaciji Međunarodne federacije za powerlifting. Tu je osvojio prvo mjesto, nadmašivši rezultat svog konkurenta Filipa Portesa iz Češke za 40 kilograma. Malo je tko među onima koji su čestitali gorostasnom Rusu na njegovoj međunarodnoj pobjedi znao da je ovaj Dukšaninov uspjeh došao unatoč financijskim teškoćama.
Slučajni prvak
Dukšanin je u svijet powerliftinga stigao slučajno. Pokušavajući otkriti koji su njegovi talenti, mladić je proveo sedam godina u umjetničkoj školi, dvije godine se bavio karateom, a godinu dana streličarstvom. Čak je nekoliko mjeseci probao dizati utege, ali je brzo odustao, ne uspjevši postići nikakav vidljivi rezultat.
Tijekom svih tih godina Dukšanin je nekontrolirano dobivao na težini sve dok to nije postao problem za njega. Učenje u školi mu je postalo teško, jer su ga drugi đaci maltretirali zbog njegovog izgleda. "Kada mi je bilo 12 godina, imao sam 80 kila. Otišao sam u teretanu jer sam bio debeo", kaže Dukšanin.
S obzirom da u početku svoj novi hobi nije shvaćao ozbiljno, Dukšanin je propuštao treninge. A onda je, samo zahvaljujući svojim urođenim fizičkim sposobnostima, doživio prvu pobjedu. "Kada sam počeo pobjeđivati na natjecanjima, to me motiviralo. A još su me više motivirali porazi", kaže Dukšanin.
Prirodna fizička snaga i nekoliko pobjeda zaredom učinile su da bude primijećen. Preuzeo ga je jedan od najprestižnijih trenera u njegovom rodnom gradu Vladimir Kortunov. "On možda nije zvijezda, ali ga zna svaki trener u Krasnojarskoj oblasti. On je trenirao dva svjetska prvaka", kaže Dukšanin koji je objeručke prihvatio mogućnost da ga vodi Kortunov.
Vrlo brzo se pokazalo da je ovaj tandem vrlo učinkovit. Ruski prvak to djelomično pripisuje uzajamnom odnosu punom poštovanja koji su uspjeli izgraditi. "Mi dobro komuniciramo, uvijek imamo o čemu razgovarati. On mi je kao dobar prijatelj, uvijek ljubazan i spreman pomoći ", kaže Dukšanin.
Urođena snaga ovog mladića i dobar trener vodili su ga ka uspjehu. Postojao je samo jedan problem: novac.
Tim bez novaca stiže do vrha
Dukšanin dolazi iz skromne obitelji. Njegov otac radi na željeznici, a majka prima invalidsku mirovinu. "Moji roditelji su morali štedjeti godinu dana da mi plate putovanje u Južnu Afriku", kaže Dukšanin, koji sam ne zarađuje. "Obećan mi je neki novac za pobjedu, ali još ga nisam dobio", kaže on.
Nedostatak novca svakodnevno remeti Dukšaninov napredak. "Počeo bih s kvalitetnom prehranom, ali su mi sredstva ograničena. Ne mogu si čak priuštiti niti da kupujem hranu za sportaše prije svakog natjecanja", kaže Dukšanin, koji je ipak optimist i smatra da je neadekvatna prehrana samo neznatna teškoća. "Drago mi je što imam dobru genetiku."
Pronaći novac za njegovo pobjedničko putovanje u Južnu Afriku je također bio izazov. "Ruski juniorski tim se slabo sponzorira. Da nije bilo mog trenera koji je pomogao pronaći dodatna sredstva, putovanje bi me koštalo 110 tisuća rubalja (1448 eura). Ali, on ima dobre prijatelje, tako da me put koštao samo 60 tisuća (781 euro)", kaže Dukšanin.
"Zadovoljan sam svojim uspjehom, ali mogao sam biti i bolji", kaže svjetski prvak.