Upoznajte Tatjanu Sorokinu, Ruskinju koja je odgojila 81 dijete!

Društvo
KSENIJA ZUBAČEVA
Tijekom posljednja tri desetljeća Tatjana i njezin muž su brinuli o 79-ero usvojene djece, kao i o dvoje rođene djece.

Kuća obitelji Sorokin u selu Rasvet (Rostovska oblast, južna Rusija) ne razlikuje se izvana od bilo koje druge kuće u susjedstvu. To je jednokatnica okružena vrtom s metalnim ulaznim vratima. Na prvi pogled ne biste mogli pogoditi da je to dom najveće obitelji u Rusiji, koja je usvojila i odgojila preko 80-ero djece.

"Trenutno živim s 15-ero djece (11 dječaka i četiri djevojčice)", kaže matrijarh ove obitelji Tatjana Sorokina, koja ima 67 godina. "Troje djece studira na akademiji, dva starija sina (18 i 20 godina stari) studiraju na sveučilištu, a ostali žive sa svojim obiteljima."

Ona objašnjava da je čak 81 dijete živjelo u njezinoj obitelji tijekom posljednjih 30 godina, s maksimalnim brojem od 23 osobe u istoj kući u razdoblju od 1991. do 1993. godine. Kako je to moguće i zašto uopće uzimati tako mnogo djece? Ova herojska majka je svoju priču podijelila s Russia Beyond.

Kako je sve počelo

Sve je počelo 1968. godine u Mahačkali (1893 kilometra od Moskve), kada je 18-godišnja Tatjana upoznala svog budućeg muža Mihaila Sorokina kojem su bile 23 godine. On je odrastao u sirotištu, tako da mu je bilo važno osnovati svoju obitelj. Dok su oboje bili zaposleni, Tatjana je rodila kćer Anu (1970.), a nešto kasnije na svijet je došao njihov sin Ivan (1973.). Nažalost, dječaka je pogodila ozbiljna bolest i poslije jedne pogreške liječnika njemu je ostao trajni invaliditet.

Iako roditelji nisu planirali usvajati djecu, sudbina je imala drugačije planove. Napustili su Mahačkalu s planom da potraže posao u Volgodonsku. Na svom putu tamo zaustavili su se u gradu Cimljansku. Tu su stan dijelili sa ženom koja je tražila da brinu o njezinoj jednogodišnjoj djevojčici, dok je ona otišla "tražiti bolji život". Žena se vratila pet godina kasnije i odlučila djevojčicu dati u sirotište. Tada su Sorokini odlučili usvojiti djevojčicu.

To je bio samo početak. Tijekom narednih godina oni su u svoj dom primili ne samo djecu bez roditelja, nego i djecu s invaliditetom, među kojima tri dječaka kojima je bila potrebna operacija lica i tri djevojčice koje su imale trovanje radioaktivnim zračenjem. 1989. godine, s 11 usvojene djece i dvoje rođene djece, obitelj Sorokin je postala prva obitelj u Sovjetskom Savezu koja je dobila status takozvanog obiteljskog sirotišta, što je bila državna inicijativa da se djeci omogući da žive u pravoj obitelji, a ne u sirotištu, a da pritom ne moraju prolaziti kroz proceduru usvajanja.

Da skratimo priču, tijekom 30 godina Tatjana i Mihail su predano podigli 79-ero djece. Nažalost, Mihail je preminuo prije šest godina.

Pitanje financija

Lokalne vlasti i Ruski dječji fond pomažu ovoj obitelji na različite načine. Obitelj se 1990. godine iz trosobnog stana preselila u svoju kuću i dobila minibus od fonda. 2002. godine su dobili vozilo, ali su ga zamijenili za kombi s osam sjedala. Nažalost, minibus se 2015. godine našao u prometnoj nesreći, pa je maknut iz upotrebe.

"Potreban nam je minibus, jer nigdje ne možemo ići... Djeca često nemaju što raditi u selu za vrijeme praznika", kaže Tatjana. "Kupila sam im neku sportsku opremu, u kući igraju stolni tenis, u školi igraju nogomet, ali bilo bi stvarno lijepo da ponekad odu na pecanje ili da posjetimo druge obitelji s usvojenom djecom."

Obitelj uspijeva sastaviti kraj s krajem. Dobivaju financijsku pomoć države od oko 9458 rubalja (122 eura) mjesečno po djetetu za program obiteljskog sirotišta, ali to se trenutno odnosi samo na osmero od 15-ero djece. Ostali ne dobivaju ovu podršku, jer su službeno usvojeni.

"Obično trošim oko 250 rubalja (3,2 eura) po osobi dnevno na hranu, 500 rubalja (6,4 eura) po djetetu na ostale troškove i oko 1000 rubalja (12,8 eura) na druge stvari, kao što su igračke, odjeća, lijekovi i škola". kaže ona. "Muž mi je umro prije nekoliko godina, tako da neka djeca dobivaju njegovu mirovinu, jer su izgubili roditelja. Jedno dijete dobiva invalidsku pomoć. Od 1999. godine također dobivamo potporu za invalidnost: 25 000 rubalja (320 euro) mjesečno."

Većina sredstava odlazi na nabavu namirnica i odjeću. Ovog mjeseca Sorokini se također spremaju za početak škole u rujnu, što znači da će ukupno potrošiti oko 100 000 rubalja (1280 euro).

Koliko je dovoljno?

Sva djeca koja su primljena u Tatjaninu obitelj zovu je "mama" i svi su postali pošteni i moralni ljudi. Većina je završila fakultet, zaposlila se, zasnovala svoju obitelj. Svi održavaju kontakt s Tatjanom i pomažu joj. Njezina rođena kćer je krenula njezinim stopama i bavi se usvajanjem.

"Često nas posjećuju potpuno nepoznati ljudi samo da vide kako živimo", kaže Tatjana. "Mnogi roditelji me kontaktiraju preko Interneta, tražeći pomoć. Ponekad im moj savjet pomogne, ponekad i ja imam iste probleme. Mnogi od onih koji nas posjete odlučuju usvojiti djecu."

Zapravo, ne postavlja se pitanje koliko djece je previše, već se prije radi o tome koliko roditelji imaju ljubavi, smatra ova herojska majka. "Bolje je dozvoliti obitelji da primi nekoliko djece i vidjeti kako im ide. Ako se djeca uzimaju samo zbog koristi u novcu, to će biti očito i djecu takvim ljudima treba oduzeti. Ali, to je vrlo bolno za dijete, tako da smo tijekom posljednjih nekoliko godina primali samo djecu koju su napustili drugi usvojitelji. Na papiru to izgleda lako, ali u stvarnosti djeca nekad prostojednostavno žele ljubav, poljupce i lijepu riječ, a ne samo boršč i kašu."