U Rusiji nije običaj glumiti dobro raspoloženje: Zašto su Rusi ponekad grubi u ophođenju?
"Halo, čovječe, jesi li slijep? Zar ne vidiš da sam zauzeta?!"- tim se riječima prodavačica obratila čovjeku koji je nedavno u Rusiji svratio u prodavaonicu kako bi kupio bocu vode. Malo je reći da je čovjek bio zabezeknut.
Mi Rusi često ostavljamo dojam neotesanosti - izbjegavamo kurtoazne razgovore i kurtoazne osmijehe, i izgledamo pomalo sumorno. Ponešto od toga ima svoje vrlo jednostavno objašnjenje, ali je drskost koju pojedini Rusi pokazuju prema nepoznatim ljudima zaista zagonetna. I znanstvenici i laici smatraju da odgovor treba tražiti u ruskoj kulturi i povijesti.
Kompleks "nestašice piva"
U SSSR-u su kultivirane specifične manire. "U sovjetskoj svakodnevici je u trgovinama često stajao natpis 'nema piva', što je značilo da piva nema za sve osim onih koji su po tom pitanju povlašteni. U takvom sustavu se kultivira model ponašanja koji podrazumijeva vršenje pritisaka, lukavstvo, oholost i druge agresivne osobine pomoću kojih ljudi dokazuju da su povlašteni [kada je riječ o nabavi bilo koje deficitarne robe]", napisao je Andrej Radostnij, odgovarajući na pitanje vezano za grubo ponašanje u Rusiji koje je netko postavio u online raspravi.
U ovom metaforičnom objašnjenju možda ima i malo pretjerivanja, ali ljudi koji rade u sferi usluga u inozemstvu po svemu sudeći nehotice ipak provjeravaju je li to zaista tako. "Ruski klijenti odmah kreću u napad, još prije početka procedure registracije u hotelu. Oni su unaprijed uvjereni da su prevareni, da su smješteni u najlošiju sobu, da nisu dobili sve što im pripada i da će uslugu morati platiti trostruko više nego što ona zaista košta", napisala je Aleksandra Karasik, ruska emigrantica koja radi u hotelu i dolazi u dodir sa svojim sunarodnjacima.
Vjerovali ili ne, ali ljudi koji rade u sferi usluga i sami doprinose ćudljivom ponašanju klijenata. Je li u pitanju obrambeni mehanizam ili neki drugi razlog, ali među njima ima onih koji su bezrezervno prihvatili grubo ophođenje kao nešto potpuno normalno.
"Na bjeloruskoj željezničkoj stanici u Moskvi ima jedna žena koja naplaćuje korištenje toaleta. Ona je krajnje drska, pa čak i viče na ljude. Što li je ona umislila?", pita se Nina Aleksejeva, koja je frapirana grubošću na tako neočekivanom mjestu kao što je javni toalet.
U jednom rijetkom sociološkom istraživanju učinjen je pokušaj da se shvati na koji način sami Rusi doživljavaju svoje sunarodnjake. Kako je pokazala anketa, većina ispitanika (80%) smatra da se Rusi mogu lako uvrijediti u gradskom prijevozu ili dok čekaju na blagajni u trgovini. Ova anketa je provedena 2003. godine, ali je i danas aktualna.
"Ja smatram da su u čitavoj sferi usluga glavnog grada Rusije prema klijentima najosorniji oni koji rade na blagajni u [moskovskom] metrou", kaže Moskovljanin Mihail Oficerov. "Oni nikada ne kažu 'dobar dan', nikada se ne osmjehnu, niti se zahvale ljudima koji kupuju karte za metro. Pored toga, kada su velike gužve, u metrou vas uvijek netko može uvrijediti, gurnuti ili se izvikati na vas".
Je li grubost znak ravnopravnosti?
Možda postoji i znanstveno objašnjenje takvog ponašanja. Ana Pavlovska, upraviteljica Katedre za proučavanje regije Moskovskog državnog sveučilišta (MGU) koja se bavi pitanjima interkulturalne komunikacije, dovodi neotesanost u sferi usluga u vezu s ne tako davnom prošlošću, kada su stanovnici Rusije bili većinom žitelji sela.
"Za ruskog seljaka je ideja ravnopravnosti bila vrlo važna i inače veoma karakteristična za selo. Ona je doprinijela formiranju specifičnih odnosa unutar zajednice. Upravo zbog toga danas postoje tako ozbiljni problemi [s grubim ophođenjem] u sferi usluga", kaže Pavlovska.
"Mi [Rusi] ne volimo služiti. To se smatra poniženjem i ugrožavanjem dostojanstva. Kao da je nekome dužnost nešto raditi za druge - donositi hranu u restoran, služiti u hotelu, prodavati u trgovini ili čistiti. Ispada da su sve to građani drugog reda, a da su klijenti građani prvog reda. Dakle, u pitanju je želja građana Rusije da zaštite svoju neovisnost, da pokažu da oni nisu inferiorni i da nisu sluge."
Ta želja se često pokazuje kroz izraziti prezir, a ponekad i kroz otvorene uvrede, upućene zbunjenom klijentu.
Osorno ophođenje kao nacionalna osobina
Škotlanđanin Neil Martin, koji je živio u Sankt-Peterburgu, napisao je za BBC članak gdje raskrinkava stereotipno mišljenje o neotesanosti građana Rusije i objašnjava da su pojavu ovog stereotipa izazvale kulturne razlike.
"Za Engleza je uvreda odbiti ponuđenu šalicu kave riječima 'ne' ili 'ne, neću'. U engleskoj kulturi je to gore od šamara. U ruskom jeziku, koliko je meni poznato, takav odgovor se može dati i bez riječi 'hvala'. U svakom slučaju, takav odgovor nije grub", kaže Martin.
Ruska tendencija ophođenja bez uljudnih fraza zbunjuje strance u njihovom naporu da prihvate rusku kulturu u kojoj je uobičajeno, pa čak i poželjno ophođenje bez suvišnih izraza uljudnosti. Osim toga, za građane Rusije je sasvim normalno da čovjeka kojeg su tek nedavno upoznali kroz razgovor usput pitaju kolika mu je plaća i koliko plaća stanarinu. "Čekaj, je li ovo dvosobni ili trosobni stan?" - to je također često pitanje koje stranca zatekne potpuno nespremnim.
"Najviše me pogađa što se Rusi ne snebivaju reći istinu čak i ako je ona [istina] uvredljiva i beskorisna. Mi [Francuzi] smatramo da je to grubo", kaže Erwann Pensec iz Francuske.
Takva pogrešno protumačena grubost izaziva negodovanje ako čovjek na nju nije navikao. Pa ipak, treba imati u vidu da u većini slučajeva Rusi svojom neposrednošću ne žele nikoga povrijediti, nego samo zadovoljiti svoju radoznalost.
Ako vam netko nekada postavi neumjesno pitanje, budite opušteni i sjetite se zapažanja snalažljivog Irca koji živi u Moskvi: "Rusi su prijemčiviji za loše raspoloženje. Ovdje ga ljudi ne skrivaju i mogu nešto odbrusiti. Ja sam naučio ne primati k srcu kada je netko prema meni grub. Oni jednostavno nisu navikli glumiti dobro raspoloženje."