Ruski čaj: Zašto je čaj omiljeno rusko piće

Natalija Nosova
Zaboravite na votku. Najveća zemlja na svijetu je pravo carstvo čaja!

"Svi Rusi piju votku, i ako me pozovu u goste, sigurno ću morati i ja", tako razmišlja obični turist, oslanjajući se na uobičajene stereotipove.

To je, naravno, pretjerivanje. Ne piju svi Rusi votku, mnogi je čak niti ne podnose. Zato je vjerojatnost da će vam u gostima ponuditi baš votku minimalna (osim ako se niste dogovorili za pravu pijanku).

Ono što će vam obavezno ponuditi u ruskom domu je čaj. Rusi vole čaj i uvijek ga piju. Istraživanje 2014. godine pokazalo je da čak 94 posto Rusa pije čaj.

Čuveni ruski pisac Lav Tolstoj je govorio: "Moram piti čaj da bih mogao raditi. Čaj budi mogućnosti koje drijemaju duboko u mojoj duši."

Nacija čaja

Za razliku od Napoleona i Hitlera, čaj je uspješno izvršio invaziju na Rusiju i osvojio zemlju. Kao i u većinu država svijeta, čaj je došao iz Kine. Ali kada točno? Povjesničari još nisu našli odgovor na to pitanje. Znanstvenik iz 19. stoljeća Dmitrij Prozorovski je napisao da je ruski izaslanik u Kini 1654. spomenuo čaj kao običnu stvar, dodajući da je "čaj jedna od glavnih potreba svakog suvremenog čovjeka".

"Do sredine 19. stoljeća svi društveni slojevi, od aristokracije do najveće sirotinje, pili su čaj", pisao je povjesničar Aleksej Volinjec. Čak je i strogi car Nikolaj I. (1825. -1855.) naredio da se revolucionarima zatvorenima u tamnicama služi čaj, jer "bi bez čaja bilo nehumano".

Svatko si je mogao priuštiti jeftin čaj, ali čaj koji su pili aristokrati i bogati trgovci bio je, naravno, druge sorte i kvalitete.

Ukratko, ispijanje čaja je ujedinilo Ruse svih staleža. Na pitanje "čaj ili kava" postavljeno 2016. 78% Rusa je odgovorilo "čaj".

Svakojaki ljubitelji čaja

Bez razlike radi li se o ruskom svecu ili zlikovcu, genijalcu ili mediokritetu, šanse da on voli čaj su ogromne. Evo nekoliko primjera.

Aleksandar I. (1801.-1825.) je učinio sve da čaj bude pristupačan u restoranima i dućanima. Sam je uživao u čaju, a na dvoru se govorilo da uvijek počinje dan uz šalicu zelenog čaja i tost.

Vladimir Lenjin, arhitekt Oktobarske revolucije 1917., također je volio čaj. Mnogi memoari revolucionara tog razdoblja počinju od scene kako Lenjin pije čaj sa suborcima. "Dok je bio u egzilu, pa i kasnije, znao je s vremena na vrijeme popiti pivo ili vino, ali ih nikad nije zavolio kao čaj", čitamo na stranici sovsekretno.ru.

Staljin, najkontroverzniji vladar u ruskoj povijesti, također je obožavao čaj. "Za vrijeme sastanaka njegovi asistenti su mu donosili šalicu čaja s limunom... Staljin bi iscijedio krišku limuna u čaj, dodao malo konjaka i srkao", pisao je maršal Aleksandar Vasilijevski.

Zašto baš s limunom?

Nije samo Staljin pio čaj s limunom, to vole i mnogi drugi Rusi.

"Čaj s limunom se nigdje ne pije tako puno kao ovdje", tvrdi Svetlana Ustjugova, suradnica Muzeja ruskog deserta. "Taj se običaj pojavio na poštanskim postajama u 18.-19. stoljeću, kada su putnici mijenjali konje. Ceste su bile loše, a ljudi bi od mnogo ljuljanja osjetili nešto kao morsku bolest. U tom slučaju pomaže okus kiselog u ustima, pa su im na stanicama nudili topao čaj s limunom. Pitali bi: želite li čaj s limunom ili s ručnikom? Oni koji su odabrali ručnik popili bi mnogo čaja s listom maline i drugim travama, a poslije 5-7 šalica bi ih probio znoj i ručnik je bi0 krajnje potreban. Mnogi su ipak odabrali ručnik, jer limun je bio skup."

Ipak, ne možemo reći da svi Rusi piju čaj s limunom. Neki ga vole kao Englezi s mlijekom, neki bez ičega. Na kraju krajeva, za Ruse jednostavno ne postoji neukusna šalica čaja.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće