Nevjerojatno spašavanje putnika zrakoplova Tu-154

Putnički zrakoplov Tupoljev-154 poslije prisilnog slijetanja.

Putnički zrakoplov Tupoljev-154 poslije prisilnog slijetanja.

Mihail Meljničuk/Sputnik
"Prvo što smo svi tada pomislili bilo je 'Zašto se ovo događa baš nama?'." Prije osam godina u zrakoplovu Tu-154, u kojem je bila 81 osoba, istovremeno su otkazali svi uređaji na visini od 10 600 metara. Ali svi putnici i članovi posade su ostali živi jer je na zemlji jedan čovjek tijekom 12 godina bez ikakve obveze održavao pistu napuštenog aerodroma u tajgi, iako ona više nikome nije bila potrebna.

Bila je to obična redovna linija putničkog zrakoplova Tu-154 male ruske kompanije "Alrosa". U zrakoplovu su bila 72 putnika i gotovo svi su se vraćali u Moskvu s odmora u Jakutiji. Putnici su već dobili hranu i piće, poslije čega su zadrijemali. Nakon tri i pol sata leta u zrakoplovu iznenada su se ugasila sva svjetla.

Putnički zrakoplov Tupoljev-154 poslije prisilnog slijetanja na aerodrom u Republici Komi.

To se dogodilo 7. rujna 2010. godine u 06:57 ujutro. Tu-154 je letio iznad tajge na visini od 10 600 metara.

"Ja nisam spavao. Primijetio sam da se zrakoplov počeo spuštati, iako je po vremenu do Moskve ostalo još dosta puta. Pogledam kroz prozor, na sve strane šuma. Ali nije bilo moguće da smo se vratili natrag", sjeća se Andrej Kondratjev, jedan od putnika tog zrakoplova. "Znači da se nešto događa. U tom trenutku se pojavio stjuard i rekao da ćemo prisilno sletjeti i da se svi skupe u pozu embrija. Meni je trogodišnje dijete spavalo na koljenima. Žena je sjedila pored mene. Oboje smo se skupili."

Prisilno slijetanje

Zrakoplov Tupoljev Tu-154 koji je prisilno sletio na nekadašnji aerodrom u selu Ižmi, Republika Komi.

Po riječima kapetana posade Jevgenija Novosjolova, najprije se isključio automatski pilot. Odmah zatim su otkazali svi instrumenti. "Ja sam uvijek mislio da rezervni umjetni horizont mora uvijek biti upaljen, ali tada su otkazala sva tri. S takvim kvarom je prisilno slijetanje neizbježno, ali mi nismo imali čak ni radio-vezu. Nismo znali gdje je najbliži aerodrom", priča Novosjolov.

Tog jutra je bilo oblačno, tako da piloti nisu vidjeli zemlju. "Napajanja nema, crpke ne rade. Nema veze što ćeš poduzeti, u svakom slučaju će ti za 30 minuta otkazati motori. Jedina varijanta je poniranje u oblake i prisilno slijetanje. Na neviđeno", sjeća se on.

Imali su sreće. Na jednom mjestu su oblaci bili razdvojeni i piloti ugledaše rijeku i šumu. Zrakoplov se može spustiti samo na vodu, ali su male šanse da itko preživi. A zatim su ugledali avionsku pistu.

"Pomislio sam da je to već halucinacija", kaže Novosjolov.

Posada zrakoplova Tupoljev-154 koja je zbog sustavnog kvara bila prisiljena spustiti zrakoplov u Republici Komi.

Tri puta su se približavali pisti. Ona je bila prekratka za Tu-154, a zrakoplov je letio znatno brže nego što treba, jer mu nisu radila zakrilca i predkrilca. Tu-154 se nije zaustavio na pisti - prošao je još 164 metra, "preoravši" zemlju i šumu ispred sebe. "Vidio sam kako krilo sječe stabla i kako leti iverje. U zrakoplovu je vladala panika. Tajga je bila mokra, tako da se podigla para, a svi su mislili da zrakoplov gori", priča Kondratjev.

Putnici Nadeždi Filimonovoj pritrčala je stjuardesa s lijekovima za smirenje. "Svi su glasno plakali", priča ona. "Prvo što smo tada svi pomislili bilo je: 'Zašto se ovo baš nama događa?'."

Jedan čovjek u šumi

Nitko od putnika i članova posade nije stradao. Vrlo brzo su stigli vatrogasci i hitna pomoć. Ljudi su se spuštali niz napuhani trap. Nisu mogli vjerovati da su ostali živi.

"Spasonosna" pista je pripadala aerodromu sela Ižme. Ranije je to bio aerodrom lokalnih avionskih linija, ali je od 1990-ih korišten kao pista za helikoptere. Od 126 ljudi, koliko je tu radilo, ostavljen je samo jedan - Sergej Sotnjikov. On je 12 godina svakodnevno pješačio 5 kilometara do aerodroma i održavao napuštenu pistu. Na pitanje zašto je to radio kada to nitko od njega nije tražio, Sotnjikov odgovara:

"Ma ja samo nisam dozvoljavao ljudima da tjeraju konje na pistu. Poslije njih ostane stajski gnoj, on se osuši, helikopter poslije to podiže u zrak, sve leti u oči... To nije dobro. A mogu i grane pasti i ostati tu, ljudi bacaju boce... Ja sam održavao pistu radi sebe, da sve bude lijepo".

S vremenom je on iz tog razloga posjekao drveće blizu piste i nikome nije dozoljavao da na njoj ostavlja vozila, drva i druge predmete. Da Sotnjikov nije to radio, 2010. godine avion ne bi mogao sletjeti na ovu pistu.

Što je nakon toga bilo s tim zrakoplovom Tu-154?

Komisija je ustanovila da je uzrok kvara bilo pregrijavanje akumulatora, što izaziva kratak spoj i isključenje kompletne elektronike u zrakoplovu.

Predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev čestita kapetanu zrakoplova Tu-154 Jevgeniju Novosjolovu, koji je nagrađen zvanjem Heroja Rusije.

Nakon spomenutog događaja avioprijevoznik je planirao otpisati ovaj zrakoplov, jer je bio dosta oštećen. Nazad na pistu je izvučen traktorom. Pa ipak, zrakoplov je osposobljen i zatim je odletio iz Ižme.

Kasnije je popravljen i već ga je 2011. godine jakutska tvrtka odlučila vratiti u svoj avio-park. Prema tome, onaj isti sovjetski Tu-154 koji je izrađen tijekom 1970-ih još uvijek prometuje između Jakutije i Moskve.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće