Junak ruskog folklora Ilja Muromec je prve 33 godine svoga života bio hrom i sve vrijeme se izležavao na peći. Iscijeljen je kada je posjetio mudrace koji su ga potaknuli da stupi u službu kod kneza Vladimira. Razumljivo je što ovaj mit ima veliki značaj za ruski narod. Lijenog Rusa ne može motivirati ništa što nije od nasušne važnosti. Njega ne inspirira čak ni materijalna dobit jer mu je spokoj važniji od novca. Međutim, ako su na bilo koji način ugroženi članovi njegove obitelji, njegovi rođaci ili prijatelji, onda Rusa ništa neće spriječiti da zapne i usrdno se potrudi. Isto vrijedi i za pitanja nacionalne i osobne časti.
"Sedam puta mjeri, jednom sijeci" - to je izreka koju svaki Rus nauči još u djetinjstvu. Tijekom cijele svoje povijesti Rusija je stalno doživljavala periode nestašica i zato se štedljivost u Rusiji uvijek tretirala kao vrlina. Pored toga, postoje nepisani "recepti" za sve i svašta, od kiseljenja kupusa do sklapanja računala. U sovjetsko doba Rusi su se često šalili da žive "u zemlji savjeta" (umjesto Sovjeta, jer ruska riječ "sovet" znači "savjet"). Zato se nemojte čuditi ako netko bude kritizirao sve što radite. Upravo iz tog razloga su Rusi često vrlo neodlučni. S druge strane, kada se učini da su sve varijante isprobane i da "nema što izgubiti", tada Rus prelazi u "turbo" režim i radi sve kako smatra da je najbolje, ignorirajući svaki razuman savjet i upozorenje. Ponekad je to dobra taktika. Ali samo ponekad.
Ozbiljnost je uvijek bila svojstvena Rusima. Ona se ukorijenila duboko u psihu nacije, djelomično i zbog pravoslavnih kršćanskih vrijednosti koje propovijedaju smirenje kao najveću vrlinu. U teškim vremenima Rusi nisu optuživali Nebo, nego su, naprotiv, sve prihvaćali kao Božje iskušenje i uvijek su bili spremni suočiti s poteškoćama. U 20. stoljeću su Rusi imali samo nekoliko lijepih godina, te se ispostavilo da je zaista bilo razloga za ozbiljnost. S druge strane, Rusi znaju kako se uživa u životu. Kad Rus "udari brigu na veselje", ništa ga ne može zaustaviti.
Rusija je ogromna zemlja i vjerojatno su zbog toga pravila u njoj uvijek imala veliki značaj. Rusi su okruženi mnogim pravilima kod kuće, u školi, i gradskom prijevozu, kao i mnogim nepisanim pravilima vezanim za poštivanje starijih, itd. U sovjetskom razdoblju samovolja nije bila na cijeni. Ljudi su poticani da se "drže stada", a tko bi se pokušao izdvojiti, brzo bi se obeshrabrio. Tako su građani Rusije navikli na red i vole ga održavati. Zato je u Rusiji broj činovnika i policajaca po glavi stanovnika jedan od najvećih na svijetu.
Ali red se ne poštuje samo zato što postoje organi reda. Većina Rusa i kod kuće voli održavati red. Skoro svaka obitelj ima strica ili djeda koji "sve umije", tj. skoro sve može popraviti ili napraviti, od mašinice za mljevenje mesa do automobilskog motora. Za gotovo svaku suprugu, majku ili baku je pitanje časti voditi računa o čistoći stana.
S druge strane, ti isti ljudi koji toliko vole red, mogu se zanijeti kada je riječ o nečemu što im mnogo znači. Vaš pedantni i vrijedni djed može iznenada pomahnitati od gnjeva kada njegov nogometni klub gubi, a vaša brižna mama može noćima ne spavati zbog poteškoća na koje u životu nailaze likovi iz njezine omiljene serije. Čak i mladi studenti vojnih akademija mogu privremeno zaboraviti na red i organizirati provokativni ples tijekom slobodnog vremena. Ekstremno poštivanje reda ponekad može potaknuti Ruse da se potpuno "otkače" kada im se za to pruži mogućnost.
Dobro je poznato da se Rusi rijetko osmjehuju i mi smo tu pojavu već objasnili. Suzdržanost je pokazatelj dostojanstvenosti. Ona potječe od osjećaja za red koji svaki Rus poštuje i smatra to svojom obvezom. Pa ipak, u tom suzdržanom čovjeku se skriva veliko srce i vi se u razgovoru s njim možete upustiti u vrlo duboke teme kada ga bolje upoznate.
Rus ne razumije baš najbolje što to u njegovom životu treba držati u tolikoj tajnosti. On smatra da svi žive u sličnim teškim vremenima. Njemu ne pada teško ispričati vam svoje probleme, svoja očekivanja i želje, naročito poslije boce vina ispijene u njegovoj kuhinji. Stranca može uplašiti količina podataka iz osobnog života koju Rus dobrovoljno iznosi u razgovoru. Ali Rusi se vole okupljati i da po tko zna koji put raspravljati o istim problemima s istim ljudima. To mu dođe kao neka vrsta nacionalne terapije. Poslije dva ili tri sata žalopojki i muškarci i žene se osjećaju bolje, a zatim nastavljaju sa svojim svakodnevnim poslovima - do sljedećeg otvorenog razgovora.
Pročitajte i: Zašto su Rusi tako namrgođeni?
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
