Kada se kukumarija pojavila širom Sovjetskog Saveza, nitko je nije htio ni probati.
"U ta davna vremena radnici u poduzećima povremeno su mogli povoljno kupiti pakete proizvoda. Pakete su u pravilu činili neki kvalitetni proizvodi, kao što su piletina, heljda, kondenzirano mlijeko, čokoladni bomboni, kvalitetna riba i slično. Ali u njima bi se obično našlo i nešto što se nije dobro prodavalo i čega se trebalo riješiti", kaže Vadim s Krajnjeg Sjevera.
"Ponekad su to bile tegle s kukumarijom i morskim kupusom. Kukumariju s algama nitko nije htio uzeti. Jednostavno bi je ostavljali tamo gdje su se preuzimali paketi. Čitav je prostor zatim bio prepun kutija s teglama te zlosretne kukumarije."
Zaista, "zlosretna" kukumarija u početku nije bila omiljena u narodu. Kao prvo, osim stanovnika Primorja i Sahalina nitko nije ni znao što je to. Kao drugo, izgledala je prilično odbojno. Zato su neko vreijme piramide s konzervama kukumarije dugo ostajale na policama sovjetskih prodavaonica (u vrijeme deficita svega), a zatim su odjednom nestale. Nestale su kada su sovjetski ljudi saznali o čemu se zapravo radi.
Kukumarija je mekušac iz klase morskih krastavaca. Po obliku podsjeća na vrlo debeli krastavac zagasite ili tamnoljubičaste boje, može dostići dužinu od 40 centimetara i težinu od jednog kilograma.
Kukumarija živi na morskom dnu i kreće se po njemu, uglavnom na dubini od 5 do 50 metara. Hrani se muljem. To je tradicionalni proizvod za Daleki istok Rusije,, koji se često zamjenjuje s trepangom, drugom vrstom morskog krastavca. Oni imaju mnogo toga zajedničkog: na primjer, sposobnost regeneracije. Kukumarija se može regenerirati iz jedne trećine svog tijela, tj. ako je presiječete na tri dijela, s vremenom možete dobiti tri kompletne životinje.
Situacija se promijenila kada su znanstvenici počeli govoriti o izuzetnoj koristi kukumarije za zdravlje i počeli je nazivati dalekoistočnom delikatesom. Kukumarija se tada teško mogla naći u većem dijelu Rusije.
100 grama mesa kukumarije ima samo 35 kalorija, a pritom je ono prepuno korisnih elemenata. Karotena i vitamina A ima isto koliko u govedini; polinezasićenih masnih kiselina gotovo trostruko više nego u ribi, a mineralnih elemenata gotovo deseterostruko više nego u mesu kopnenih životinja.
Meso mekušca također se cijeni zbog kolagena (on obnavlja vezivna tkiva) i zbog niskog sadržaja ugljikohidrata, a znanstvenici iz cijelog svijeta proučavaju ovog mekušca radi njegove primjene u medicini.
Oni su, na primjer, utvrdili da jedna tvar iz kukumarije (frondozid A) može ubijati stanice raka i posjeduje imunomodulirajuća svojstva. Rađena su i istraživanja o učinkovitosti kukumarije u sprečavanju i liječenju Alzheimerove bolesti.
Poslije ulova kukumarija se čisti, rasiječe i očisti od unutrašnjih organa. Nakon toga postoji nekoliko mogućnosti: može se odmah zamrznuti ili skuhati. Kukumarija se kuha 3-4 sata.
U Rusiji se u pravilu ne koristi u sirovom obliku (za razliku od Kine i Japana, gdje je popularna u obliku sashimija). Obično se kuha, suši ili konzervira. Posljednja je varijanta najpopularnija, jer olakšava transport i čuvanje. A konzervira se najčešće s morskim kupusom, u toj je kombinaciji pamte sovjetski ljudi.
No zapravo se kukumarija može pripremiti na najrazličitije načine. Može se pržiti, pirjati, od nje se može praviti rižoto ili salata. "Mislim da najbolje ide s povrćem i mesom. Od začina ne bih uzeo ništa suviše jako i složeno, jer je okus kukumarije prilično neutralan. Obični sol i papar su dovoljni, dobro se slaže s rajčicom. Sojin umak i općenito japanski i kineski tradicionalni proizvodi odgovaraju joj po geografskom principu. Može se napraviti salata: kukumarija se isprži, dodaju se povrće i sojin umak", kaže šef kuhinje restorana "Ostrv Russkij" Dmitrij Kemjašov.
Na Dalekom istoku tradicionalno jelo od kumarije naziva se skobljanka. Najprije se preprže crni luk i mrkva, zatim se doda rajčica. Može se dodati malo mesnog temeljca za bogatiji ukus. Zatim se dodaju nasjeckana kukumarija i komadići mesa, na primjer, govedine, a pred kraj pripreme i malo paprike.
Međutim, iako se kukumarija u Rusiji lovi u industrijskim količinama, izvan Dalekog istoka danas ju je teško pronaći. Premda je cijena jedne tegle pristupačna, oko 200 rubalja (2,6 dolara).
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
