Biće koje nalikuje na meduzu počivalo je na površini smećkaste tekućine, u tegli od tri litre držanoj "u prozoru", i plašilo sovjetsku djecu, dok su odrasli bili uvjereni da taj slatkasto-kiselkasti napitak "liječi sve bolesti", tj. poboljšava probavu i mikrofloru crijeva, i otklanja mamurluk. Taj je "osmi putnik" morao prethodno biti uzgojen, što je mnoge posebno privlačilo.
Čajna gljiva ili kombucha fermentirani je napitak na bazi slatkog čaja, kvasca i acetobakterija. Sama gljiva je zooglea (sluzavo "tijelo" koje se formira uslijed aktivnosti bakterija). Bakterijska kultura stavi se u zaslađeni čaj kojim se ona hrani, i ostavi se da odstoji. Poslije izvjesnog vremena kolonija dobiva oblik onoga što se zove "čajna gljiva", a tekućina u kojoj ona boravi može se piti kao osvježavajući napitak, i on može imati čak i blago alkoholno djelovanje. Da bi se uzgojila "tegla čajne gljive" bilo je dovoljno otkinuti komadić bakterijske mase iz susjedove tegle. Srećom, gljiva se uzgajala u gotovo svakom sovjetskom stanu.
Za razliku od čajne gljive, ovo ljekovito sredstvo nije predstavljalo samo apstraktnu prijetnju "s prozora", nego je izazivalo sasvim realne noćne more kod sovjetske djece. U ona vremena vladalo je uvjerenje da bez ribljeg ulja uopće nije moguće stasati u zdravu odraslu osobu. Djelomično je to bilo točno, jer prehrana u SSSR-u nije svuda bila izbalansirana i puna omega 3 masnih kiselina. Zbog toga se ovo ulje davalo djeci direktno iz žlice, i pored njihovog očajničkog otpora. Tada nije bilo kapsula bez okusa i mirisa koje je lako progutati. Riblje ulje se propisivalo i kod rahitisa, i za jačanje imuniteta poslije bolesti, jer ono ima dosta vitamina A i D.
On je izgledao kao čokoladna pločica. Djeca su ga obožavala. Ali znate li što je to zapravo? To je albumin (protein) iz krvi bika, ili, drugim riječima, bičja (volovska) krv.
Svojevremeno je ustanovljeno da samo bjelančevine životinjskog porijekla sadrže željezo koje ljudski organizam usvaja. Hematogenom su se liječile anemija i slabost. Koristio se poslije obilnog krvarenja ili bez nekog vidljivog razloga, čisto "da obrazi budu rumeni". A da nitko ne bi mislio na krv, u SSSR-u se ova supstanca miješala sa slatkim kondenziranim mlijekom, maltodekstrinom i kakaom i prodavala u obliku pločica u simpatičnim omotima. Hematogen je ranije, do 1940-ih, bio medicinski preparat, mikstura od volovske krvi, glicerina i vina. Oblik "krvave čokoladice" bio je mnogo prihvatljiviji.
Plod žbunaste puzavice Orlovi nokti bio je dosta popularan. Po boji nalikuje na borovnicu, ali u njemu ima tri puta više antioksidanata, dok po sadržaju magnezija i natrija nema premca u biljnom svijetu. Pored toga, plodovi ove biljke sazrijevaju vrlo rano. To je prvi bobičasti plod koji poslije zime može nahraniti organizam vitaminima. Ima mnogo načina na koje se ovaj detoks organizma može konzumirati. Od njega su se pravili kompot, žele, slatko, smoothie, punjenje za pite, ili se plod jednostavno cijedio i taj se sok uzimao tri puta dnevno po jedna jušna žlica.
U pitanju je prehrambeni proizvod od smeđih morskih algi. To je bio najjeftiniji i najdostupniji izvor joda u Sovjetskom Savezu u vrijeme kada sol još nije bila jodirana. Od laminarije se pravila konzervirana salata "Dalekoistočna", i to isključivo u zalemljenim limenim konzervama. Problem je bio u tome što sovjetski građani nisu rado jeli žilavu i "rastezljivu" laminariju, pa su se ove konzerve izdavale kao dodatak obrocima u poduzećima. Tako se jod prisilno dijelio građanima.
Sovjetske su domaćice problem laminarije riješile tako što su je miješale s drugim sastojcima – jajima, sirom, majonezom, tj. s nečim što "ubija" neugodan ukus.
I ovo su bile konzerve, ali za razliku od laminarije, bile su vrlo popularne. Ova dalekoistočna delikatesa u početku se slobodno prodavala u sovjetskim prodavaonicama u centralnom i europskom dijelu Rusije, a kada su ljudi shvatili koliko je ukusna i saznali koliko je koristna, odmah je postala deficitarna roba. Kukumarija je, naime, vrsta vrlo dragocjenog morskog mekušca, morskog krastavca.
Kukumarija izvana ne izgleda privlačno, ali je ukusna. Nježno meso kukumarije ili morskog krastavca dobro se slaže s umakom od rajčice, proprženo s voćem ili u pilavu. Ali to nije najvažnije. Lakše je reći u kojim slučajevima morski krastavac NE pomaže, jer je popis njegovih ljekovitih svojstava vrlo velik. Kukumarija pomaže u problemima sa štitnjačom, kostima i zglobovima, čisti krv od kolesterola i šećera, ubrzava regeneraciju stanica, normalizira tlak, podiže potenciju i sadrži mnogo masnih kiselina.
Crni se kavijar u Sovjetskom Savezu koristio kao zakuska uz votku ili kao dragocjena valuta, ali i za liječenje djece. Pedijatri su tijekom 1970-1980-ih savjetovali da ga konzumiraju ljudi koji pate od nedostatka hemoglobina i željeza, tako da su brižne majke doslovno kljukale njime svoju djecu.
Nema sumnje da je ovaj proizvod superhrana, jer jača srce i krvne žile, poboljšava vid i aktivnost mozga. Nije slučajno proglašen glavnim dopingom u zemlji (kao alternativa zabranjenim sredstvima dopinga), tako da je sovjetska nogometna reprezentacija na Olimpijadi u Seulu 1988. godine bila maksimalno opskrbljena kavijarom. Možda je to jedan od razloga zašto je "zbornaja" tada osvojila olimpijsko zlato, drugi put u svojoj povijesti. S druge strane, nije preporučljivo ni pretjerivati s crnim kavijarom – može se zaraditi bubrežni kamenac.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
