Kako je Rusija postala najveći izvoznik plina na svijetu

Koliko Rusija ima plina?

Više nego bila koja druga zemlja. Prema podacima ruske Računske komore, glavnog državnog organa koji kontrolira rad vlade, Rusija zauzima prvo mjesto na svijetu po rezervama plina, šesto po rezervama nafte, a također spada među vodeće zemlje kada se radi o rezervama nikla, platinskih metala, zlata, željezne rude i mnogih drugih ruda.

Bruto vrijednost ispitanih i procijenjenih rezervi ruda u Rusiji se prema cijenama na svjetskom tržištu kreće oko 28 trilijuna dolara. Tri četvrtine ove sume odlaze na naftu, plin i ugljen. Pritom su ispitane rezerve prirodnog plina Rusiji dovoljne za više od 50 godina.

"Rusija posjeduje najveću količinu dokazanih rezervi prirodnog plina, koja čine oko 20% svjetskih rezervi", kaže docent na katedri za ekonomsku teoriju Ruskog ekonomskog sveučilišta "Plehanov" Oleg Čeredničenko.

Rezerve plina kojima raspolaže Rusija procjenjuju se na 38 trilijuna kubičnih metara. Zatim slijede Iran s 32 trilijuna kubičnih metara i Katar s 24,7 trilijuna kubičnih metara.

Koliko prirodnog plina Rusija prodaje?

Ruski plinski gigant "Gazprom" je 2019. godine u inozemstvo isporučio ukupno 236,9 milijardi kubičnih metara plina. Ovo je jedan od najviših pokazatelja u povijesti kompanije.

Između ostalog, u zemlje izvan nekadašnjeg SSSR-a izvezene su 199,2 milijarde kubičnih metara. To je 98,7% od razine rekordne 2018. godine i za 2,5 % više nego 2017. godine. Obim isporuka u niz zemlja Europe dostigao je maksimalne vrijednosti. Između ostalog, u Francusku, Austriju, Mađarsku i Nizozemsku.

2020. godine je zbog pandemije koronavirusa obim isporuka očekivano pao. Prema procjenama "Gazproma", obim izvoza plina u zemlje izvan nekadašnjeg SSSR-a 2020. godine će biti 165-170 milijardi kubičnih metara.

Kako je Rusija postala izvoznik plina?

Velike rezerve i niska cijena proizvodnje dva su glavna faktora zbog kojih je tijekom mnogih godina Rusija bila najveći izvoznik prirodnog plina na svijetu.

"Čak i s obzirom na dužinu transportne rute do zemalja EU konačna cijena plina na granici je niža nego kod većine konkurenata", kaže stariji znanstveni suradnik Centra za istraživanje tržišta Instituta za primijenjena ekonomska istraživanja Ruske akademije za narodnu privredu i državnu upravu Dmitrij Gordijev. Prema njegovim riječima, postojanje izvoznih cjevovoda velikog kapaciteta omogućava isporuku potrebne količine prirodnog plina bez narušavanja ograničenja protoka.

Može li Rusija zadržati ovaj status?

Ona u svakom slučaju intenzivno radi na tome. Na primjer, u posljednje vrijeme Rusija radi na razvoju izvoza ukapljenog prirodnog plina. To će joj omogućiti da u izvoz prirodnog plina uključi neovisne proizvođače kojima je zakonski zabranjeno izvoziti plin plinovodima, a na taj se način također smanjuje politički rizik putem diversifikacije izvoznih ruta.

Najupečatljiviji primjer su isporuke plina u Kinu. 2014. godine je potpisan 30-godišnji ugovor o isporuci plina između "Gazproma" i Kineske nacionalne korporacije za naftu i plin. Obim isporuka "Gazproma" u Kinu od 2020. godine će na temelju ovog ugovora biti:

5 milijardi kubičnih metara 2020. godine,

10 milijardi kubičnih metara 2021. godine,

15 milijardi kubičnih metara 2022. godine.

Prema riječima Olega Čeredničenka, čak unatoč činjenici da trenutna situacija na svjetskom tržištu ne ide u prilog Rusiji, postoji velika vjerojatnost da će Rusija zadržati status najvećeg izvoznika plina.

"Hoće li Rusija zadržati vodeću poziciju na listi zemalja izvoznica prirodnog plina ne ovisi toliko o ekonomskim, koliko o političkim faktorima", kaže Dmitrij Gordijev. Prema njegovim riječima, s ekonomske točke gledišta ispitane rezerve plina u Rusiji i razvoj izvoznih ruta omogućit će isporuke plina u inozemstvo po konkurentnim cijenama tijkom mnogo narednih desetljeća. Pritom se u svijetu opaža tendencija da se prirodnim plinom zamjenjuju neekološki izvori energije kao što su ugljen i nafta.

Što sprečava Rusiju da prodaje još više plina?

Rusija uglavnom isporučuje plin na temelju dugoročnih ugovora, sklopljenih po principu take-or-pay. To znači da u slučaju da kupac ne preuzme onoliko plina koliko mu je namijenjeno, on ipak mora platiti isporuku. Radi se o tome da je infrastruktura za isporuku plina vrlo skupa i zahtijeva ozbiljna tehnološka rješenja.

Na primjer, za prodaju plina Njemačkoj ruski "Gazprom" je izgradio plinovod "Sjeverni tok" po dnu Baltičkog mora, a za isporuke na tursko tržište sagradio je čak dva podvodna plinovoda "Plavi tok" i "Turski tok". Ovi se projekti mogu isplatiti samo putem dugoročnih ugovora. Međutim, u uvjetima pada cijena fosilnih goriva na svjetskom tržištu plin iz plinovoda ostaje na gubitku u odnosu na "fleksibilniji" prirodni plin.

"Pripremljena infrastuktura je glavna osnova za postizanje optimalnog balansa u pogledu formiranja cijene proizvodnje i isporuke 'plavog goriva' i samim tim konkurentne cijene na tržištu", kaže Oleg Čereničenko.

Zato je Rusija odlučila u budućnosti također razvijati proizvodnju ukapljenog prirodnog plina. U perspektivi bi udio Rusije na globalnom tržištu ukapljenog prirodnog plina mogao dostići 25%, izjavio je nedavno ministar energetike Rusije Aleksandar Novak, ne navodeći konkretne rokove.