Premda su svi u Sovjetskom Savezu sanjali o tome da posjeduju vlastiti automobil, rijetko je tko to sebi mogao priuštiti. Automobili su bili skupi i bilo je izuzetno komplicirano nabaviti ih. Vozila iz inozemstva uvozila su se u SSSR iz različitih razloga. U prvim poslijeratnim godinama postojao je priljev stranih automobila koji su stizali u SSSR kao ratni trofeji.
Jedno od takvih vozila bio je Mercedes W143. On se proizvodio u Njemačkoj kasnih 30-ih. Neki automobili ovog modela stigli su u Sovjetski Savez poslije rata. Mercedes W143 također je postao popularan zahvaljujući sovjetskoj špijunskoj seriji "Sedamnaest trenutaka proljeća" iz 1973.
U Sovjetskom Savezu uglavnom su se prodavali polovni strani automobili, jer je bilo gotovo nemoguće da bilo tko kupi potpuno novo vozilo iz inozemstva. Ipak, kao što smo ranije spomenuli, bilo je nekih izuzetaka. Prvi čovjek u svemiru Jurij Gagarin posjedovao je sportski kupe Matra Djet, koji mu je poklonila francuska aerokozmička kompanija Matra. Ovo elegantno vozilo, koje je dizajnirao i napravio proizvođač automobila René Bonnet, bilo je unikatno i izazvalo je radoznalost ljudi u SSSR-u, koji bi se sakupljali u gomilama da izbliza pogledaju automobil.
Za većinu sovjetskih ljudi kupovina vozila iz inozemstva bio je nedostižan luksuz. Ali neki su mogli sebi priuštiti polovna vozila, premda su i njihove cijene bile vrlo visoke. Poznati sovjetski kantautor Vladimir Visocki u životu je posjedovao tri strana automobila.
Francuska glumica Marina Vlady, žena Vladimira Visockog, jednom je mužu kupila Renault 16TS. Nažalost, Visocki je automobil gotovo odmah slupao i on je vraćen u Francusku, gdje je popravljen i prodan.
Poslije toga sovjetski je pjevač kupio dva modela BMW-a 2500v SST dok je bio na turneji u Njemačkoj. Visocki je kupio dva ista automobila, jer mu je drugi bio potreban kao izvor rezervnih dijelova, koje je u SSSR-u bilo nemoguće nabaviti.
Konačno, Visocki je kupio Mercedes-Benz 450 SEL W116, proizveden 1974. To je bio izvanredan automobil za to doba: posjedovao je ABS kočnice, pneumatsko oslanjanje, automatski mjenjač i motor od 6,9 litara s 286 konjskih snaga. Visocki je ovaj automobil vozio po ulicama Moskve sve do kraja 1979. godine kada je i njega slupao. Kasnije je popravljen i prodan u inozemstvu.
Obični sovjetski građani, odnosno oni među njima koji su dobro zarađivali, mogli su kupiti polovna strana vozila bez odlaska u inozemstvo. Kada su strani diplomati, biznismeni i novinari napuštali Sovjetski Savez, mogli su svoje automobile prodati u SSSR-u preko specijalnog sovjetskog ureda za diplomatski zbor. Bilo je potrebno mnogo novca da bi se ova vozila nabavila, kao i dobre veze, poznavanje ljudi koji su mogli omogućiti nabavu.
Ovaj Ford Taunus 17 M jedno je od takvih vozila.
Premda je nemoguće reći tko je točno posjedovao ova egzotična strana vozila, postoje fotografije nekih modela sa sovjetskim tablicama. Ovo su Land Rover, BMW 321 i Chevrolet Styleline na sovjetskim cestama.
Poznato je da je Victor Louis, novinar na platnom spisku KGB-a, u SSSR-u posjedovao ovaj rijedak Porsche 911.
Sovjetski oceanograf Aleksandar Veršinski restaurirao je ovaj Porsche 914, a zatim ga vozio.
Jedan sovjetski ljubitelj automobila od stranog je diplomata nakon prometne nesreće kupio Buick Rivieru, restaurirao ga i kasnije vozio po ulicama Moskve.
70-ih godina neki su japanski automobili stigli u SSSR. Ovaj Datsun Cedric bio je među njima.
Glavni problem koji ste imali ako posjedujete strani automobil u Sovjetskom Savezu bio je, osim visoke cijene, deficit rezervnih dijelova i zato skupo održavanje. Popravak stranog automobila u SSSR-u mogao vas je koštati više nego što prosječan građanin može zaraditi u nekoliko mjeseci. Ipak, to nisu ni bili ljudi koji su mogli sebi priuštiti Porsche, Land Rover ili drugi egzotičan model.
Zato su strani automobili na sovjetskim cestama bili izuzetak, a ne pravilo, sve do raspada Sovjetskog Saveza 1990. godine, kada su sve brane otvorene.
Prijavite se
na naš newsletter!
Najbolji tekstovi tjedna stižu izravno na vašu e-mail adresu
