Prvi svjetski rat i ruska revolucija 1917. godine onemogućili su organiziranje automobilskih utrka koje su se aktivno razvijale u posljednjim godinama postojanja carske Rusije.
Tek je krajem 1930-ih nova sovjetska vlast uvidjela da automobilske utrke mogu doprinijeti razvoju automobilske industrije u SSSR-u, jer eksperimentalni trkaći automobili omogućavaju testiranje novih dijelova i sustava prije nego što se pokrene njihova serijska proizvodnja.
Prvi sovjetski trkaći automobil pojavio se 1938. godine. Zvao se GAZ-GL-1 i imao je motor od 65 konjskih snaga.
Arhivska fotografija
Druga generacija automobila imala je motor od 100 konjskih snaga. U njemu je 1940. godine postavljen prvi sovjetski službeni rekord, kada je razvijena brzina od 161,87 km/h. Taj rekord je bio prilično skroman, nije čak nadmašio dostignuća trkaćih automobila u carskoj Rusiji, ali je ipak za sovjetske ljubitelje automobilskog sporta to bio veliki događaj.
Sergej Korovkin 84 (CC BY-SA 4.0)
Drugi svjetski rat je također onemogućio organiziranje automobilskih utrka. Nakon rata su pojedini njemački sportski automobili bili uvezeni u SSSR u svojstvu reparacije. Njemački trkaći automobil Auto Union "Typ 650" preuređen je u model sovjetske proizvodnje "Sokol-650".
John Chapman (CC BY-SA 3.0)
"Moskvič-400", koji je u Sovjetskom Savezu napravljen krajem 1940-ih i početkom 1950-ih, bio je identičan modelu Opel Kadet K38, koji je također napravljen u Njemačkoj između 1937. i 1940.
Valentin Huhlajev/russiainphoto.ru
Prvo prvenstvo Sovjetskog Saveza u automobilskim utrkama održano je tek 1950. godine. Bila je to utrka duga 300 kilometara. Održana je na Minskoj autocesti u zapadnom dijelu Moskovske oblasti.
Prva sovjetska utrka na kružnoj stazi održana je tek 1955., pet godina kasnije.
Sergej Vasin/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
U međuvremenu je Centralni auto-moto klub SSSR-a postao član Međunarodne automobilske federacije.
Sergej Vasin/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
U utrci kružnom stazom 1956. godine sudjelovala su tri tipa automobila: Moskvič 401 i Moskvič 402, i GAZ-20 "Pobeda", a također drugi automobili koji nisu bili u serijskoj proizvodnji.
Valentin Huhlajev/russiainphoto.ru
Prvi je na cilj stigao Mihail Meteljov. On je postao prvi prvak Sovjetskog Saveza. Upravljao je automobilom GAZ-SG-1, poznatim pod nazivom "Pobeda-Sport". Automobil je imao otvorenu karoseriju i motor od 50 konjskih snaga.
Sergej Vasin/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
Ovo je drugi automobil koji je toga dana stigao na cilj. Vozač Vjačeslav Mosolov je također upravljao istim modelom "Pobeda-Sport".
Sergej Vasin/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
Treći je stigao Boris Kurbatov za volanom automobila ZIS-112/1. Prije utrke 1955. godine inženjeri su u njemu usavršili kočni sustav, jer se pregrijavao u prvim modifikacijama ovog modela.
Sergej Vasin/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
Druge modifikacije ovog automobila su također sudjelovale u utrci i izgledale su otprilike ovako:
Sergej Vasin/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
Automobil u prvom planu je bio poznat pod nazivom "Minsk". On je sudjelovao u utrci, ali se nije borio za medalju.
Sergej Vasin/MAMM/MDF/russiainphoto.ru
Automobilski sport se postepeno sve više razvijao u Sovjetskom Savezu. Organizirala su se natjevanja u različitim disciplinama: reli, kružne utrke, karting i dr.
Vozači iz socijalističkih zemalja redovno su se natjecali za takozvani "Kup prijateljstva". Redovno su organizirane i različite regionalne utrke.
Roman Denisov, Valerij Zufarov/TASS
Sovjetski vozači su 1971. sudjelovali u utrci "24 Hours of Spa" u Belgiji. Dva sovjetska modela "Moskvič-412" stigla su na cilj posljednja, ali je i sama činjenica da su stigla do cilja nakon 24 sata vožnje već doživljena kao uspjeh.
Različiti modeli koje je proizvodila tvornica automobila VAZ brzo su postali popularni među sovjetskim vozačima. I danas u cijelom svijetu postoje tisuće ljudi zaljubljenih u automobil "Lada".
Dmitrij Donskoj/Sputnik
Izvan trkaćih staza sovjetski inženjeri su radili na stvaranju automobila koji može razviti brzinu zvuka, tj. 1190 km/h. Tako je nastao jedini sovjetski automobil na turbomlazni pogon pod nazivom "HADI-9".
Aleksandar Liskin/Sputnik
On je imao isti motor kao i mlažnjak MiG-19. Napravljen je u Harkovu, u Ukrajinskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Zbog mnogobrojnih poteškoća vozilo nije nikada testirano u punoj brzini, niti je ikada dostiglo brzinu zvuka.
Mihail Tur/TASS