Što su ruski pisci bili po zanimanju?

Russia Beyond (Javna domena, ullstein bild via Getty Image, Aleksandar Les/Sputnik)
Zarađivali su za život kao liječnici, diplomati i prevoditelji, a u slobodno su vrijeme pisali velika djela klasične ruske književnosti.

1. Aleksandar Gribojedov – diplomat

Portret A. S. Gribojedova, 1873, umjetnik Ivan Kramskoj.

U 18. i 19. stoljeću mnogi su plemići, naročito predstavnici prijestolničke aristokratije, znali pisatu stihove, muzicirati ili slikati, jer su različite umjetničke vještine bile obavezan dio plemićkog odgoja. Tako je i Aleksandar Gribojedov postao poznat kao autor komedije u stihovima "Teško pametnomu", a pored toga je bio i skladatelj. Međutim, njegovo glavno zanimanje bilo je vezano za diplomaciju. Gribojedov je radio kao tajnik u Kolegiju za vanjske poslove. Bio je pozvan da sudjeluje u ruskoj misiji u Americi, ali je taj poziv odbio. S druge strane, godinama je služio u ruskoj diplomatskoj misiji u Perziji. Tamo je tragično izgubio život kada je poharano rusko veleposlanstvo u Teheranu. Ovdje možete saznati više o tome.

2. Aleksandar Puškin – dvorski činovnik

Portret A. S. Puškina, 1827, umjetnik Orest Kiprenski.

Puškin je završio prestižno učilište, carski licej u Carskom Selu, poslije čega je upućen da služi u Kolegiju za vanjske poslove. Ubrzo je zatim poslan u progonstvo na jug Rusije zbog stihova u kojima je kritizirao cara. I u progonstvu je službeno bio u državnoj službi, u uredu lokalnog general-guvernera. Po povratku iz progonstva Puškin se formalno vodio kao zaposlen u Moskvi, ali mu je dozvoljeno da se bavi poviješću i spisateljstvom. U tom je svojstvu skupljao materijale za knjigu o Petru I. i proučavao Pugačovljev bunt. Kasnije je car odlučio vratiti velikog pjesnika u Peterburg. Puškinu je dodijeljeno zvanje dvoranina, doduše prilično nisko za njegov uzrast i položaj, zbog čega se Aleksandar Sergejevič jako ljutio. Bilo mu je krivo i što više ne može raditi u arhivu, ali carska odluka nije se mogla poništiti.

3. Mihail Ljermontov – vojno lice

Portret M. J. Ljermontova, 1873, umjetnik Petar Zabolotski.

Najveći pjesnik ruskog romantizma služio je u husarskoj pukovniji careve osobne tjelesne straže i na portretima je prikazan u husarskoj uniformi. Zbog stihova "Pjesnikova smrt", napisanih nakon Puškinove pogibije u dvoboju, Ljermontov je degradiran i poslan na Kavkaz da tamo služi. To progonstvo i planinski pejzaži blagotvorno su utjecali na njegovo stvaralaštvo. Na Kavkazu su nastale poeme "Demon" i "Mciri", a kavkasku je atmosferu Ljermontov opisao i u romanu "Junak našeg doba". I on je, kao i Puškin, poginuo u dvoboju. Imao je tada samo 26 godina.

4. Anton Čehov – liječnik

Portret A. P. Čehova, 1889.

Najveći ruski majstor kratkih priča završio je medicinski fakultet Moskovskog sveučiliđta (prvu je priču objavio još kao student). Čehov je najprije radio kao liječnik u podmoskovskoj bolnici, a zatim je primao pacijente u svojoj kući. Nije prekidao liječničkz praksu čak i kad je bio na vrhuncu svoje književničke karijere. Na svome imanju Melihovo napravio je ambulantu gdje je besplatno liječio seljake. Intenzivno se borio i protiv epidemije kolere i bavio se preventivnim liječenjem ove bolesti, a interesirao se i za napredak medicinske znanosti. Tek pred kraj života prestao se baviti liječenjem pacijenata, kada se i sam razbolio od tuberkuloze i preselio se na Krim.

5. Maksim Gorki – fizički radnik

Maksim Gorki, 1905.

Prije nego što će postati pisac i dramaturg, Gorki je promijenio mnogo poslova. Zarađivao je za život kako je znao i umio. Lutao je po Volgi i jugu Rusije gdje je radio kao nosač, najamni radnik, pomoćnik u pekari u Kazanju, radnik u željezničkoj radionici u Abhaziji i na naftnim poljima u Bakuu. Nije završio srednju školu i zbog toga nije mogao upisati fakultet, ali je mnogo čitao. Privlačilo ga je znanje i bavljenje filozofijom. Promatrao je kako živi običan svijet i to je opisao u svojim prvim književnim tekstovima. Priče su mu objavljene u nekolicini izdanja, poslije čega mu je ponuđeno da odbaci fizički posao i da umjesto toga postane novinar i počne pisati članke. Kasnije su mnogi sovjetski pisci radili kao novinari kako bi imali stalno zaposlenje i redovnu plaću.

6. Mihail Bulgakov – liječnik

Mihail Bulgakov, 1928.

Bulgakov je također poznati ruski pisac koji je po zanimanju bio liječnik. On je svoju liječničku praksu opisao u nekim djelima, na primjer u "Zapisima mladog liječnika" i priči "Morfij". U Rusiji je jako poznat Bulgakovljev roman "Pseće srce", u kojem je kao prototip glavnog lika, profesora Preobraženskog, poslužio piščev ujak, pod čijim je utjecajem i Bulgakov odlučio postati liječnik. Mihail Bulgakov služio je kao liječnik i na frontu u Prvom svjetskom ratu, i u Građanskom ratu, a privatno je liječio i spolne bolesti. Tijekom 1920-ih preselio se u Moskvu i praktički se prestao baviti liječenjem pacijenata, potpuno se posvetivši spisateljskom radu i dramaturgiji.

7. Boris Pasternak – prevoditelj

Boris Pasternak

U sovjetsko je vrijeme status pisca mogao imati samo član Udruženja pisaca koji surađuje sa službenim izdavačkim kućama. Mnoga književna djela nisu mogla proći cenzuru, a bilo je i "zabranjenih" pisaca. Koliko god da su ti ljudi obijali pragove izdavačkih kuća i časopisa, njihova djela nitko nije tiskao. Zbog toga su mnogi autori bili prisiljeni živjeti od prevođenja. Boris Pasternak znao je nekoliko jezika i uspješno je prevodio Shakespearea, Goethea, Byrona, Rilkea i Verlainea, a također čitav niz gruzijskih pjesnika.

8. Gajto Gazdanov – taksist i fizikalac

Gajto Gazdanov

Poslije revolucije 1917. godine Gazdanov se obreo u Građanskom ratu na strani "bijelih" monarhista, zbog čega je bio prisiljen napustiti zemlju. Veći dio života proveo je u Parizu, gdje je tražio način da se prehrani i prihvaćao svaki ponuđeni posao. Bio je i nosač, i bravar, i čistač, i učitelj ruskog jezika. Ponekad je čak i noćio vani jer nije imao novca da plati stan. Svoje mučenje i siromaštvo u Parizu opisao je u knjizi "Noćni putevi". Čak i kada su mu književna djela počela donositi novac, on je noću još uvijek radio i kao taksist.

9. Aleksandar Solženjicin – učitelj matematike

Aleksandar Solženjicin, 1962.

Solženjicin se zainteresirao za književnost još u starijim razredima škole, ali je želio steći neko "konkretno" zanimanje, pa je završio fizičko-matematički fakultet Rostovskog sveučilišta. Kada je počeo Drugi svjetski rat, otišao je na front, gdje je uhićen zbog toga što je kritizirao Staljina (tvrdio je da se Staljin ne pridržava Lenjinovih ideala). U logorima je proveo oko osam godina. Jedno je vrijeme radio i kao matematičar u zatvorskom konstruktorskom birou. Kada je 1953. godine izašao na slobodu, radio je kao učitelj matematike i fizike, sve dok 1962. godine nije objavio svoje prvo djelo "Jedan dan Ivana Denisoviča", poslije čega je primljen u Udruženje književnika.

10. Josif Brodski – "parazit" i prosvjetni radnik

Josif Brodski, predavač na Sveučilištu u Michiganu, 1973.

Obitelj Brodskog živjela je poslije rata u Lenjingradu i bila vrlo siromašna. Josif je napustio školu poslije osmog razreda i zaposlio se kao šegrt na glodalici (stroju za obradu metala) u tvornici kako bi zaradio nešto novca. Kasnije je radio u mrtvačnici, zatim je bio ložač u kotlarnici i radnik u geološkim ekspedicijama. Nije stekao fundamentalno obrazovanje, ali je imao izuzetnu erudiciju i vrlo je mnogo čitao. Počeo je pisati stihove i deklamirati ih na poetskim večerima. Objavljivao je svoja djela u "samizdatu", a zarađivao je novac i kao prevoditelj. Pored svega, on nije bio službeno zaposlen, niti je bio član udruženja književnika, i zbog toga mu je po zakonima sovjetskog razdoblja suđeno za "antidruštveni parazitski način života", čemu je doprinio lokalni list "Večernji Lenjingrad" koji mu je dao epitete "okoloknjiževnički trut" i "parazit". Poslije progonstva su utjecajni prijatelji isposlovali da se Brodski službeno zaposli kao prevoditelj. Početkom 1970-ih KGB ga je prisilio da napusti zemlju. Brodski je emigrirao u SAD, gdje je predavao rusku i svjetsku književnost.

Više

Ova stranica koristi kolačići. Ovdje za više informacija

Prihvatite kolačiće